Katica Kiš: PROPOVIJED A 2. Nedjelja kroz godinu P. Josef Kampleitner

Katica Kiš: PROPOVIJED A 2. Nedjelja kroz godinu P. Josef Kampleitner
Dnevno susrećemo ljude koje dobro ili manje dobro poznajemo. Tako postoje i događaji, kada se susreće naročito mnogo poznanika i prijatelja, kao napr. svadba, plesna svečanost ili neko drugo slavlje. Za mene je godišnja austrijska pastoralna sjednica takav jedan događaj. Razlog zbog kojega tamo putujem jest, pored tematike sjednice i sadržajnog programa, također jer tamo susrećem mnogo poznanika, kolega i prijatelja, a uvijek ponovno upoznajem također i nova lica. To su susreti, upoznavanja i posve svakidašnja iskustva. A ipak leži u tome uvijek ponovno poneko iznenađenje. Jednog kolegu nisam vidio već godinama. On se promijenio, nosi bradu ili neku drugu frizuru i ja ga ne prepoznajem više na prvi pogled. A tada stoji jedna osoba predamnom i nema dvojbe. On / ona je. Kao da smo se tek jučer vidjeli, iako su već godine prošle od kada smo se susreli.
Mi ne znamo kako je to bilo kod Ivana, kada je vidio Isusa kako k njemu dolazi. Ova dvojica su vjerojatno proveli kao djeca ili mladići neko vrijeme zajedno, kao što je to uobičajeno kod rođaka. Sada su obojica odrasli i pronašli su svoj zadatak Ivan je postao kao pozivnik u pustinji. On je propovijedao obraćenje. «Poravnajte puteve Gospodinu...» (Mt 3,3) Da li je bila slučajnost ili božanska odluka ili oboje, što je ovu dvojicu sada dovelo zajedno? Kako god, reakcija Ivana izgledala je tako da je on odmah prepoznao Isusa.

Pogledajte janje božje
To je jedno neobično opisivanje koje izabire Ivan za Isusa. «Pogledajte janje božje». Ivan postaje ovdje prorokom za Mesiju. U ovoj izreci oslovljava on posve jasno ulogu i zadatak Isusa u budućnosti. Mi znamo da je Ivan evanđelist svoje Evanđelje napisao kao posljednji - on ga piše iz pogleda uskrsnuća. Tu je već mnogo toga utjecalo iz života i vjere prve kršćanske pra-zajednice kod opisivanja događaja. Ipak ja vjerujem da je Ivan Krstitelj prepoznao svoga Gospodina kao onog kakav je zaista bio. Isus, janje božje koje uzima na se grijehe svijeta. I evanđelist ovdje ne ostavlja dvojbu otvorenu, te nasuprot druge trojice evanđelista, ne izvještava o Isusovom krštenju.
Ivan potvrđuje svoju tvrdnju time, da je Isus onaj, koji dolazi poslije njega, ali je prije njega postojao. Isus je onaj koji je postojao na početku kao što to evanđelist piše u svom prologu Evanđelja.

Ja sam vidio da je Duh s neba sišao
Ivan, ravnatelj puta, preuzima svoju ulogu još jednom te sada od ravnatelja puta postaje svjedokom kada kaže, da je vidio, kako je Duh sišao s neba na Isusa i ostao na njemu.
Tim susretom se pretpostavlja krštenje Isusovo. Krštenje kao takovo nije važno za izvještaj evanđelisti, već što se pri tom dogodilo i da se tu radi o jednom daljnjem važnom koraku u objavljivanju Sina božjega. Na početku javnog djelovanja Isusa, prepoznaje se što je Isusov zadatak poslanja. Isus stoji pod djelovanjem Duha svetoga. S njegovom moći objavit će nam Radosnu vijest svojega Oca, u njegovo ime će liječiti bolesne i podizati mrtve u život i u njegovo ime će istjerivati zle duhove.

Isus je božji izabranik
Isus je poslani Sin božji u svijet, Mesija, izabranik božji, kojemu je djelovanje posve spojeno s Bogom ocem i Duhom svetim. Mi ćemo u nedjeljama crkvene godine čuti u malim dijelovima od pripovijesti svadbe u Kani do njegove muke, njegove smrti i uskrsnuća. Kao temelj bio je susret Ivana s Isusom. Na početku Isusovog javnog djelovanja stoji događaj krštenja Isusa i susret Mesije sa svojim ravnateljem puta. Ivan je za mene čovjek koji je imao jedan duboki pogled za osnovno. On je vidio dublje nego što vide žene/ljudi u svakodnevnim susretima. On se nije zadržao na vanjštini te je tako mogao «spoznati» što se zaista dogodilo u tom času. Jedan unutarnji glas rekao je Krstitelju, kada je ugledao Isusa kako k njemu dolazi: On je, u kojemu se ispunjava što su proroci, što je Izaija rekao. Ivan je prepoznao u Isusu nešto više nego samo svojega rođaka. On je prepoznao pravu «ličnost» i ne ustručava se da postane njegovim svjedokom.

Svaki susret jedna šansa
U osvrtu na Božić i pogledu na «svakidašnjicu» nove crkvene godine, može nam Ivan pomoći da produbimo naš pogled pri našim susretima i da se ne zaustavljamo na vanjštini. Možda treba paziti na to da si uzmemo vremena i osjećajnosti, tko je onaj kojega susrećemo danas? Ne leži li velika šansa u svakom susretu koji je prebrzo prekriven površnim mislima? Nije li svaki čovjek jedna velika tajna Boga ili drugačije rečeno, ne leži li u svakom susretu jedna poruka Boga nama ljudima?
P. Josef Kampleitner

(Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)