Katica Kiš: PROPOVIJED A 16. Nedjelja kroz godinu

Katica Kiš: PROPOVIJED A 16. Nedjelja kroz godinu
Dobru dozvoliti rasti
Crno i bijelo
Kao mladić rado sam gledao kaubojske filmove. Među njima ima boljih i lošijih. Lošiji su bili posve jednostavno načinjeni: na jednoj strani bili su zli, a na drugoj strani dobri. Kvalitetno bolji filmovi ove vrste opisivali su uvijek ponovno likove koji su na ovaj ili onaj način prekinuli - dobri nisu bili uvijek dobri, a zli nisu bili uvijek zli.
Svijet podijeliti na dvije strogo odvojene stvarnosti, izgleda uvijek ponovno veliki izazov ljudi. Na jednu stranu izdvojiti uvijek dobre, a na drugu stranu uvijek zle, čini sliku svijeta, ovih ili onih pogođenih, vrlo jednostavnom i ne treba se previše mnogo razmišljati o ovima ili onima, tj. o njihovim pogledima i mišljenjima.

Sivi stupanj
Životna stvarnost ljudi ne odigrava se samo u suprotnostima između dobra i zla, u odnosu crnog i bijelog - već postoji još nebrojeno sivih tonova koji sačinjavaju naš život. Ove mnogostruke sive tonove života treba jednom usvojiti i priznati - u životu drugoga, a pored svega u našem vlastitom životu. Svaki i svaka od nas ima poneku sjenu i posebnost u životu koje njega ili nju (napr. u najgorem slučaju samo loše) ne čine samo dobrim.
Današnje Evanđelje se dodiruje ovih misli. Pšenica i korov stoje jedno pokraj drugoga na polju kao dobro i zlo u nama samima i u našoj životnoj stvarnosti. Prerano istrgnuće neželjenog imat će utjecaj i na pozitivne strane života. Isus pokazuje u usporedbi da je Bog strpljiv - znalački (tj. vjerujući) da se u svakomu nalazi dobro koje će pokazati odgovarajuće plodove. Naravno može mnogo zla i prekriti dobre plodove - ali u zbilji mi svi ne naginjemo k tome, da primjećujemo najmanje malenkosti zla, a mnogo dobroga prihvaćamo kao samo po sebi razumljivo.

Hvaliti - hvaliti
Za vrijeme mojega studentskog vremena bio sam često u raspustu zaposlen kao odgojitelj kod bečkog magistrata. Djeca za koju smo se brinuli bila su - jednostavno da formuliram - strašna; čak djelomično i zla i često smućena u svome držanju. Ja sam mislio na početku ove svoje djelatnosti da će biti najbolje ako ću primijetiti odmah najmanju malenkost. Pri tome sam bio često puta glasan i brz.
Naš rukovodilac -Felix- jedan pravi učitalj iz Favorita, rekao mi je tada jednom: «Propovijedniče, (moj nadimak) ne viči tako mnogo. Hvali - hvali ih! Za svaku malenkost koju su djeca napravila - hvali ih. Ti ćeš vidjeti, kako će ti oni jesti iz ruke, a tebi će biti mnogo lakše.»
Tada sam usvojio ovo osnovno načelo i ne samo u mojoj službi kao odgojitelj i učitelj, već pokušavam ovo držanje koliko je god moguće, ostvariti u mojoj svakidašnjici. Mislim da kroz ovakovo držanje, bivaju jačane dobre strane u ljudskom životu i da mogu donositi dobre plodove, pored mnogo korova i tamnih strana u našem životu. I konačno olakšava ovakovo držanje također i vlastiti život.

Zlo dobiva ono mjesto koje zaslužuje
Ovakovo držanje ne umanjuje zlo koje je tu, ali daje zlu ono mjesto koje zaslužuje. Mnogo malenih zala u nama i u našim neposrednim bližnjima, neće se više osjećati tako prijetećim, ali veliko zlo u svijetu koje oduzima mnogim ljudima životnu šansu kroz nepravdu i nasilje, tako ja mislim, uzeti će se mnogo ozbiljnije, a time će biti posijana klica za suzbijanje ovoga (zla).
Nije li tako, da smo mi s jedne strane, kroz malenkosti uvrijeđeni u našoj taštini, s druge strane pak ne primjećujemo veliku patnju ljudi? O nesavršenostima mojih neposrednih bližnjih daje se izvrsno diskutirati - velike nepravde i nasilja u velikom se ne dotiču više.

Bog nam pokazuje
U današnjem Evanđelju dokazuje se Bog kao mudar zemljoposjednik koji upućuje svoje radnike da ne čupaju prebrzo korov, kako ne bi doveli time u opasnost i klice dobroga. Bog ima strpljivost s nesavršenostima našega života i daje nam šansu, kako bi dobru u nama načinili uvijek ponovno novi prostor.
Kao kršteni kršćani smo pozvani da činimo isto kao Bog: ne osuđivati prebrzo, vidjeti dobro u drugima i nama samima, te otvarati uvijek ponovno nove prostore našim bližnjima koji mogu stvarati humus za - kako se naziva u Evanđelju - «dobre plodove».
Gerhard Gruber (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)