Katica Kiš: PROPOVIJED A 16. Nedjelja kroz godinu

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Dobru dozvoliti rasti
Crno i bijelo
Kao mladić rado sam gledao kaubojske filmove. Među njima ima boljih i lošijih. Lošiji su bili posve jednostavno načinjeni: na jednoj strani bili su zli, a na drugoj strani dobri. Kvalitetno bolji filmovi ove vrste opisivali su uvijek ponovno likove koji su na ovaj ili onaj način prekinuli - dobri nisu bili uvijek dobri, a zli nisu bili uvijek zli.
Svijet podijeliti na dvije strogo odvojene stvarnosti, izgleda uvijek ponovno veliki izazov ljudi. Na jednu stranu izdvojiti uvijek dobre, a na drugu stranu uvijek zle, čini sliku svijeta, ovih ili onih pogođenih, vrlo jednostavnom i ne treba se previše mnogo razmišljati o ovima ili onima, tj. o njihovim pogledima i mišljenjima.

Sivi stupanj
Životna stvarnost ljudi ne odigrava se samo u suprotnostima između dobra i zla, u odnosu crnog i bijelog - već postoji još nebrojeno sivih tonova koji sačinjavaju naš život. Ove mnogostruke sive tonove života treba jednom usvojiti i priznati - u životu drugoga, a pored svega u našem vlastitom životu. Svaki i svaka od nas ima poneku sjenu i posebnost u životu koje njega ili nju (napr. u najgorem slučaju samo loše) ne čine samo dobrim.
Današnje Evanđelje se dodiruje ovih misli. Pšenica i korov stoje jedno pokraj drugoga na polju kao dobro i zlo u nama samima i u našoj životnoj stvarnosti. Prerano istrgnuće neželjenog imat će utjecaj i na pozitivne strane života. Isus pokazuje u usporedbi da je Bog strpljiv - znalački (tj. vjerujući) da se u svakomu nalazi dobro koje će pokazati odgovarajuće plodove. Naravno može mnogo zla i prekriti dobre plodove - ali u zbilji mi svi ne naginjemo k tome, da primjećujemo najmanje malenkosti zla, a mnogo dobroga prihvaćamo kao samo po sebi razumljivo.

Hvaliti - hvaliti
Za vrijeme mojega studentskog vremena bio sam često u raspustu zaposlen kao odgojitelj kod bečkog magistrata. Djeca za koju smo se brinuli bila su - jednostavno da formuliram - strašna; čak djelomično i zla i često smućena u svome držanju. Ja sam mislio na početku ove svoje djelatnosti da će biti najbolje ako ću primijetiti odmah najmanju malenkost. Pri tome sam bio često puta glasan i brz.
Naš rukovodilac -Felix- jedan pravi učitalj iz Favorita, rekao mi je tada jednom: «Propovijedniče, (moj nadimak) ne viči tako mnogo. Hvali - hvali ih! Za svaku malenkost koju su djeca napravila - hvali ih. Ti ćeš vidjeti, kako će ti oni jesti iz ruke, a tebi će biti mnogo lakše.»
Tada sam usvojio ovo osnovno načelo i ne samo u mojoj službi kao odgojitelj i učitelj, već pokušavam ovo držanje koliko je god moguće, ostvariti u mojoj svakidašnjici. Mislim da kroz ovakovo držanje, bivaju jačane dobre strane u ljudskom životu i da mogu donositi dobre plodove, pored mnogo korova i tamnih strana u našem životu. I konačno olakšava ovakovo držanje također i vlastiti život.

Zlo dobiva ono mjesto koje zaslužuje
Ovakovo držanje ne umanjuje zlo koje je tu, ali daje zlu ono mjesto koje zaslužuje. Mnogo malenih zala u nama i u našim neposrednim bližnjima, neće se više osjećati tako prijetećim, ali veliko zlo u svijetu koje oduzima mnogim ljudima životnu šansu kroz nepravdu i nasilje, tako ja mislim, uzeti će se mnogo ozbiljnije, a time će biti posijana klica za suzbijanje ovoga (zla).
Nije li tako, da smo mi s jedne strane, kroz malenkosti uvrijeđeni u našoj taštini, s druge strane pak ne primjećujemo veliku patnju ljudi? O nesavršenostima mojih neposrednih bližnjih daje se izvrsno diskutirati - velike nepravde i nasilja u velikom se ne dotiču više.

Bog nam pokazuje
U današnjem Evanđelju dokazuje se Bog kao mudar zemljoposjednik koji upućuje svoje radnike da ne čupaju prebrzo korov, kako ne bi doveli time u opasnost i klice dobroga. Bog ima strpljivost s nesavršenostima našega života i daje nam šansu, kako bi dobru u nama načinili uvijek ponovno novi prostor.
Kao kršteni kršćani smo pozvani da činimo isto kao Bog: ne osuđivati prebrzo, vidjeti dobro u drugima i nama samima, te otvarati uvijek ponovno nove prostore našim bližnjima koji mogu stvarati humus za - kako se naziva u Evanđelju - «dobre plodove».
Gerhard Gruber (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)