Katica Kiš: PROPOVIJED 14. Nedjelja kroz godinu

Jedna rabinska pripovijest priča o jednom rabiju koji je navečer šetao izvan grada, između njiva. On je htio sabrati svoje misli. Tu je susreo jednog stražara i upitao ga: Za koga ti ideš? Stražar je odgovorio: Ja sam zadužen od mojega gospodara da pazim na ove njive. Ja idem za mojega gospodara. Ali za koga ideš ti?

Za koga ideš ti? To je konačno osnovno pitanje pred koje je Isus postavio svoje učenike onda - to je i pitanje koje je i meni danas postavljeno: Za koga ja idem? Za koje ciljeve ja živim? Za čega se dozvolim upregnuiti?

Ovo osnovno pitanje stoji i iza drugog dijela današnjeg Evanđelja: Isus poziva ovdje sve one natovarene i tegobne da dođu k njemu. I on obećava njima dvostruko: On obećava njima mir za dušu - ali i kaže također: bez jarma ne ide - ali moj jaram ne pritišće, on je lagan.

Tegobni?
Tko to biva od Isusa zaista oslovljen? Pripadam li ja njima? Kaže se ovdje: «Svi vi koji se mučite, koji nosite teške terete». Prednjači riječ «SVI». Isus ne izdvaja nikoga ovdje na osnovu njegovog porijekla, njegovog staleža, na osnovu neke bolesti ili religije - Svi koji se muče, svi koji nose terete su oslovljeni. A Isus poznaje mučenja ljudi onda: za stvari koje čine ljude slijepima za druge ili gluhima; za situacije koje pritišću dušu. On poznaje bijedu siromaštva i samoće; za brigu križa odnosa i za teret kada ljubljeni ljudi umiru. On poznaje i opterećenost duše: kao depresije, malodušnost. I svima ljudima koji su time pritisnuti on kaže: «Dođite svi k meni!» - ja vam mogu naći mir, olakšanje.

Jaram - oruđe, a ne teret
Isusu se ovdje ne radi o jeftinoj utjehi. On ne daje obećanja pri izborima, koja on ne može držati. Jer i onaj koji njemu dolazi ne može proći bez jarma. On kaže: «Uzmite moj jaram na sebe!» - Što je pak «jaram»? Slika o jarmu potječe iz seljačke kulture. Jaram nije pri tome zapravo teret - to je jedno oruđe, kako bi se mogao vući teški teret; na jaram su bili pričvršćeni plugovi, drljače i kola. Isus ne kaže: Ja vam oduzimam svaki teret; ja vas oslobađam od muke života - ne. On kaže: Ja vam dajem jedno oruđe kojim možete lakše savladati ove terete! Uzmite moj jaram na sebe - i vi ćete pronaći mir za dušu.

Postoji jedna lijepa izreka: Bog ne oduzima nama teret, ali on jača ramena - Upravo ovo kaže ovdje Isus: Ako slijedite moj primjer, ako učite od mene, tada vam nije više teret tako težak; tada imate snagu da ovladate životom.

Jaram zakona
Jaram ovdje ima i jedno drugo značenje: Opisuje one zakone kojih se ljudi moraju držati. Također i zakoni su pomoćna sredstva, kako bi se suživot mogao savladati. Ali Isus se okreće u svojem naviještenju protiv onih zakona koji više ne služe ljudima - bilo da su državni ili vjerski.

Neposredno na ovom mjestu slijede u Evanđelju dvije situacije, u kojima Isus griješi protiv subotnje zapovijedi. On kaže: subota je za ljude tu, a ne ljudi za subotu.
Isus hoće ljude osloboditi od svakog besmislenog jarma zakona. Njegov jaram služi ljudima; treba njima pomoći.

Isusovo obećanje: mir
Isus poziva da ga se slijedi - i obećava za plaću «mir za dušu». Bilo bi prejednostavno zaključiti ovdje odmah na mir u vječnom životu, na mir kod Boga poslije smrti. To nije tako mišljeno. Vjerujem da Isus ovdje ima nešto vrlo konkretnoga u pogledu: radi se o savladavanju mojega života ovdje. K tome on kaže: učite od mene, ja sam dobroga i poniznoga srca. Dobar znači: vidjeti dobro u ljudima. Ponizan znači: imati hrabrost za služenje; a također se i dozvoliti od nekoga upreći.

Rabi se mora u uvodnoj pripovijesti upitati: Za koga ideš ti? Ili s drugim riječima: Kome služiš ti? Čiji jaram nosiš ti? Jer, niti jedan čovjek nije bez jarma; niti jedan čovjek ne živi sam, bez povezanosti i ovisnosti. Obećanje Isusa jeste: Moj jaram ne sputava, već oslobađa.

Razlog: Novi život u Isusu
U pozadini Isusovih riječi i obećanja nalazi se sve ono što je izraženo danas u oba čitanja:

Prorok Saharija najavljuje jednoga kralja mira. Za njega se kaže: on je pravedan, pomaže i ponizan je. On će osloboditi svoj narod od jarma nasilja. Tako razumije Isus svoje poslanje, kada ulazi u Jeruzalem sjedeći na magarcu: kao jedan koji hoće donijeti mir; koji hoće uzet jaram mržnje, nasilja i osvete od ljudi.

Isus ide još i dalje: On ne želi samo poboljšati životne uvjete - On hoće načelno obnoviti život. Pavao kaže u pismu Rimljanima: On, koji je Krista podigao od mrtvih, učinit će i naše smrtno tijelo živim. Udjel u ovom životu imamo mi kroz duha krštenja - i ovaj Duh Božji, ovaj Duh Kristov ne čini nas robovima - kaže Pavao - već nas čini sinovima i kćerima Boga, slobodnim ljudima, baštinicima obećanja.

Uzeti Kristov jaram na sebe - i mi smo ga već zapravo primili u krštenju - to znači sad: mjerilo mojega života nije sve veći uspjeh, sve veća moć, sve više novca. To su sputavanja koja si možda sam često puta nalažem; a upravo su to ona sputavanja koja mi ne daju mira. Isusovo mjerilo je drugo: On ga imenuje posve jasno u svom govoru na gori: To je ljubav prema Bogu i ljudima; to je briga za ljude oko sebe; briga za bolesne, osamljene ljude; briga za beskućnike i gladne. To je Isusov jaram - Kao zamjenik za mnoge, mislim pri tome na muku i jaram koje donosi sa sobom njegovanje jednog bolesnog čovjeka. A koliko se vraća ljubavi, zahvalnosti ili osjećaja da se nešto dobroga učinilo - tu se može naslutiti, što Isus misli, kada kaže: moj jaram je lagan i moj teret ne pritišće.

Tako stavlja Evanđelje mene i nas danas pred odluku: čiji jaram uzimam ja na sebe? Od koga se dozvolim upregnuti? Isus poziva da se slijedi njegov primjer; a njegovo obećanje meni, njegovo obećanje je veliko: Ti sa svojim brigama, sa svojim mukama, ti mi nešto vrijediš - naime mojega vlastitog života. Ako se ti upustiš na mene, ne samo da ćeš lakše nositi svoje terete - ne, ti ćeš naći mir za svoju dušu.
Johann Pock (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)