Katica Kiš: Nada

To može posvjedočiti i Nada, sada velika kršćanka. Za vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi ljudi nisu prakticirali svoje kršćanstvo, nisu se krstili, već su pripadali komunističkoj partiji gdje se prakticiralo bezboštvo i preziralo svako vjerničko opredjeljenje, samo zbog većih i boljih životnih mogućnosti i uspjeha u životu i radu.
Ipak mnogi su osjećali prazninu u duši i glad za duhovnim vrijednostima. Kada je nastala slobodna i nezavisna država Hrvatska, više nije bilo upitno niti od životne važnosti, tko pripada komunističkoj partiji. Crkve su se opet počele puniti, opet su se, bez straha, prakticirali vjerski običaji. Nastao je procvat i za vjerske sekte i druga vjerska opredijeljenja. Tako je i Nada došla u dodir s evangelističko-pentekosnom crkvom.
Dugo vremena posjećala je njihova slavlja i sastanke, ali nikako se nije mogla odlučiti krstiti se.
Jedne noći, pred samo jutro, imala je ovakav san:

„Vješala sam u dvorištu oprano rublje, kad sam najednom osjetila iza leđa nečiju prisutnost. Netko me je blago dotaknuo i ja sam pomislila da me to moj suprug dodiruje. Okrenula sam se, ugledala te ruke i opazila da imaju otiske čavala, probodene su. Upitala sam se čije su to ruke mogle biti? Zatim sam začula blagi glas koji je bio meni upućen:
„Znaš li tko sam ja?"
U tom trenutku mi je bilo jasno tko je taj čovjek, tko je to divno biće te od ganuća i sreće što se On meni obraća, odgovorila sam:
„Dragi Isus".
On je tada nastavio:
„Ti se bojiš ići na krštenje?"
„Bojim se", priznala sam.
„Znam, dvije te operacije čekaju, a i kćerka ti je bolesna u kolicima. Idi se pokrstiti i ne boj se. Nećeš ići na operaciju, a tvoja kćerka će ozdraviti."
„Dobro, ići ću na krštenje", usrdno sam Mu obećala.
„Ja sada idem", rekao je On potom i ja ga ugledah kako uzlazi u visinu."
U tom se Nada probudila, sjetila se doslovno ovog divnog sna i otrčala u sobu svojega supruga i ispričala mu ovaj san. Suprug joj je zadivljen odvratio:
„Ajde se ti prva krsti, a ja ću za tobom."

Nada se nakon 14 dana krstila u evanđelističko-pentakosnoj crkvi, te ovim činom potvrdila svoju vjeru u Isusa Krista - spasitelja svijeta. Netom kad je završilo krštenje, bez bola u nozi (imala je crni prišt na tabanu, koji je netom nestao) mogla je normalno hodati i obući cipele. Kad se potom vraćala autobusom s krštenja, imala je konkretnu viziju svoje kćeri koja je živjela u Francuskoj, kako ustaje iz svojih invalidskih kolica i hvata se za namještaj u kuhinji. Onoga časa, saznala je poslije, kad je Nada bila krštena, negdje oko 12.30 sati, njezina kćerka je prohodala. Sva presretna nazvala je svoju majku i rekla:
„Osjetila sam najednom trnce u nogama i nekakva nevidljiva sila me tjerala da ustanem".
Nada nije morala ići na nikakvu operaciju, a njezina presretna kćerka je prohodala. Upravo onako kako joj je bilo obećano u snu. Nada se svojim krštenjem i obraćenjem svjesno opredijelila za gospodina Isusa Krista, koji ju je posjetio i ukazao na put spasenja i sretan ovozemaljski život.
Slava mu i hvala u sve vijeke vjekova!
U posljednje dane govori Bog:
Izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Dj 2,17.