Katica Kiš: Marijin san
Bježala je od kuće, daleko, daleko, kad je najednom čula glas svoje mlađe sestre Melite: „Nemoj nikuda ići! Pogledaj samo kako te ljubi tvoj brat!" Bio je to i blagi poziv da ne trči od kuće, da ostane ondje. Okrenula se u pravcu gdje je ukazivala njezina sestra i ugledala jedne božanske oči, jedno lice puno nježnosti, pažnje i ljubavi. Marijino srce se namah ispunilo velikom radošću, jer je shvatila da je to naš Spasitelj Isus Krist, izvor svake dobrote, milosrđa i bezgranične ljubavi. Sve to je osjetila u svom srcu i ta beskrajna ljubav ju je privukla k njemu. On ništa nije govorio, jer u tom sretnom trenutku nisu bile potrebne riječi. Marija je osjetila njegovu prisutnost, vidjela njegove blage oči, njegovo lice obasjanao svjetlom i ljubavlju. Upravo ta ljubav ju je privukla, podarila joj krila i životnu snagu. Najednom je nestalo iz njezinog srca svakog straha, tjeskobe, nevolja i briga, a ostala samo neizmjerna ljubav Gospodinova.
U tom susretu, pronašla je snagu i smisao svojega života. Shvatila je da sva stradanja, sve patnje nestaju u ovom zagrljaju ljubavi. Gospodin je poznavao sve njezine strahove, te ju je ohrabrio i utješio za ovozemaljski ograničeni život.
Kad se probudila, nestalo je iz njezinog srca svakog straha i tjeskobe. Ostala je u roditeljskoj kući, gdje je njegovala svoje roditelje sve do same smrti. Danas radi kao nastavnica stranih jezika, pomaže potrebitim ljudima, živi osmišljeno i vjernički svoj život.
Gospodin je pokazao ljudskom rodu da je put do njega sada slobodan. Kada je Isus umro za nas na Golgotskom križu, hramski zastor koji je priječio put u Svetinju nad svetinjama, razderao se od vrha do dna. To je značilo da nas Gospodin poziva:
„Dođite u moju prisutnost, svi vi koji ste opterećeni i priznali svoje grijehe. Ovdje možete biti klanjatelji vjere u nepomućenoj svjetlosti moje prisutnosti i ljubavi."