Kardinal Vinko Puljić očitao „bukvicu“ na Udbini

Kardinal Vinko Puljić očitao „bukvicu“ na Udbini
...Crkva je izgrađena u sjećanje na 09.rujna 1493. godine na bitku na Krbavskom polju kada je u borbi sa Turcima poginulo oko 10.000 hrvatskih vojnika.

Tada je turska pljačkaška horda, u povratku sa pljačkaških pohoda iz Koruške i gornje Hrvatske, potukla preko 10.000 slabo vojnički opremljenih Hrvata.

Papa Ivan Pavao II je kod svog zadnjeg posjeta Hrvatskoj blagoslovio kamen temeljac u Rijeci za podizanje crkve hrvatskih mučenika u Udbini koja je izgrađena kao znak hrvatske zahvalnosti i vjernosti svojim palim vitezovima.

Na misi je danas kardinal Vinko Puljić održao gorljivu propovijed pri čemu se nije libio kritizirati hrvatsko društvo i politiku bez dostojanstva i dovoljne čvrstine pri tome iznoseći „bolest“ zaboravljanja izazvanu neprestanim bombardiranjem velikom količinom informacija najčešće lažnih i zlonamjernih.Istakao je hrvatsku crkvu i njenu misiju kao glavnog čuvara ISTINE koja se nikada nesmije zaboravljati niti prešućivati.

Kardinal Vinko Puljić je u propovijedi rekao da Hrvati hodaju ulicama tmurni, zlovoljni, tužni, jalni,bez osmijeha na licu što on svakodnevno gleda što znači i bez prave kršćanske radosti.

Razlozi za to su mnogi,od osobnog nezadovoljstva do političkog i sveopćeg društvenog pri čemu sami Hrvati nemaju niti jedne ličnosti iz rata ili politike ili čak iz stoljetne povijesti a da ju nisu sami popljuvali ,omalovažili, brzo zaboravili sve pozitivne stvari te iznijel one najnegativnije i sl.

Navodi da bombadiranje neistinama i lažima dovodi do nedostatka vremena za ljudsko argumentirano promišljanje,da bombardiranje svakojakim informacijama forsira ZABORAV koja se polako ukorjenjuje..

Samodestruktivno ponašanje po njemu je izraženo i kroz natalitet i mortalitet kroz osobno sticanje bogatstva,kroz strah od budućnosti bez osvrta na sadašnjost i na bližnjega i prije svega kroz nepoštivanje svega iskonsko hrvatskog što je danas moderno kroz izvrnutu demokraciju a posebno na zaborav svih svojih žrtava kroz povijest.

Kardinal Puljić se pita kakav smo mi to narod kada samo kroz tri posljednja rata u posljednjih 100 godina nismo napravili točan popis svih mučenika i stradalnika sa imenom i prezimenom i komu je to u interesu.Pri tome se osvrće i na svoje službovanje u Gradišci kada ga je jedan svjedok i jedan preživjeli odveo do obližnjeg stratišta Hrvata nakon II svjetskog rata kada su nas „oslobađali“ te pokazao jezovitu šumu u kojoj je plitko pod zemljom bilo oko 5.000 žrtava za koje nitko nikad nije pitao i kojima nitko nikad nije niti podignuo spomenik a kamoli evidentirao te žrtve.

(sjetimo se samo zadnjeg slučaja u Sloveniji Huda jama i Barbara rov gdje je spektakularno otvorena masovna grobnica a onda se prema načelima EU Slovenskog modaliteta sve brzo zataškalo a Hrvatska dodatno pritisnula za metenje preostalih ucjenjivačkih poglavlja iz čudnih kriterija EU- op.a.).

Kardinal Puljić se osvrnuo i na žrtve iz posljednjeg rata na prostorima ex-Yu i naveo časne sestre i svećenike koje je osobno poznavao a koji su bez razloga likvidirani.Oni se danas također nespominju niti je za ista zlodjela itko odgovarao.

Juraj Marić/posavski-obzor.info