Kad je čovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj

Stari zavjet. Knjiga Sirahova, glava 12

Istinski i lažni prijatelji

Prijatelj se ne poznaje u sreći,
a neprijatelj se ne može sakriti u nesreći.

9.Kad je čovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj,
a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni.

10.Nikad ne vjeruj neprijatelju,
jer zloća je njegova kao kovina što rđa.

11.Pa i ako ide ponizno i pogureno,
jako se pazi i ne vjeruj mu.
Budi prema njemu kao onaj koji uglačava zrcalo,
i vidjet ćeš da rđa njegova nije posve iščezla.

12.Ne meći ga kraj sebe,
da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto.
Ne posađuj ga zdesna sebi:
on će nastojati da ti preotme sjedište,
i na kraju ćeš shvatiti moje riječi
i pokajat' se zbog moje opomene.

13.Tko će žaliti zmijara koga je zmija ujela
i one koji se približuju divljim zvijerima?

14.Tako i onoga tko se druži s grešnikom
i sudionik je u njegovim grijesima.

15.Dok ti čvrsto stojiš, on se ne otkriva,
ali kad jednom posrneš, on će navaliti.

16.Usnama je svojim sladak neprijatelj,
ali u srcu smišlja da te u jamu baci.
U očima neprijatelju mogu biti suze,
a kad mu se pruži prilika, ni krv ga neće zadovoljiti.

17.Ako li te gdje stigne zlo, on je tu već prije tebe,
i kao da pomaže, podmeće ti nogu.

18.On će mahati glavom i pljeskati rukama,
mnogo će mrmljati i razvlačiti lice.