Fra Zvjezdan Linić: Misa je stvarni susret s Isusom

Ta novost nadilazi sva ljudska shvaćanja i ne da se usporediti ni s kakvim dohvatljivim iskustvom. Čak su i apostoli bili zatečeni, iznenađeni. U njihovim prvim doživljajima u uskrsno jutro spominje se njihova sumnja. Sumnja je, svakako, dio hoda do vjere. Tako apostoli kad su prvi puta ugledali uskrsnulog Isusa pomisliše da vide duha,

da imaju neko priviđenje. Slično im se već jednom dogodilo. Kad su bili u lađi na olujnom moru, u strahu za život jer je oluja bjesnila, ugledali su Isusa kako ide prema njima hodeći po vodi. To je bilo toliko neočekivano i nepojmljivo da su najprije pomislili da vide duha, utvaru. Tek kad im se Isus oglasio, oni počinju shvaćati da je to njihov Isus koji ih prati na njihovu životnom putu. Često se i vjernici danas mogu nekako s time usporediti. Valjalo bi se malo upitati u dubinama srca što zapravo vjerujemo? Što nam znači sveta misa kod koje nas svako toliko svećenik iznenađuje pozdravom i upozorenjem: "Gospodin s vama"? To je pozdrav vjere. Isti Isus koji se ukazao apostolima, isti Isus koji je visio na križu, isti koji nam se predstavlja kao dar Očeve ljubavi, sada, kod mise je s nama, među nama. Činjenica njegove nazočnosti nije neki neodređeni osjećaj, kao kad neki ljudi imaju osjećaj prisutnosti nekog duha, duha nekog svog pokojnika. Jednako tako to nije stanoviti dojam nečega što je izvan redovita ljudskog iskustva, a povezuje se s nekim vizualnim i slušnim pojavama i halucinacijama. To nije neko zazivanje duhova. Naprotiv, u svetoj se misi govori o živoj, stvarnoj, prisutnoj osobi, događa se pravi susret. Isus koji nas ljubi, koji nas hrani, koji nam se raduje, on nas pohađa i daje nam se. Doduše, nevidljiv je našim tjelesnim očima, ali nije zato manje prisutan i stvaran. Možda i mi u svojim vjerskim proživljavanjima mislimo da je Isus samo spiritualizirana prisutnost, a naša vjera tek neka blaga utjeha ili pobožna želja. Jer evanđelja nam opisuju Isusa u divnom svjetlu.

Bio je svima sve. Svakog je čovjeka razumio. Gdje je stigao, pomogao je. Mnogi bolesnici mu duguju zdravlje i život. Ljude je oslobađao od unutarnjih nemira i izvanjskih problema. Tko ne bi takvog Isusa poželio? Njega i dalje zamišljamo kod svih obreda u kojima se o Isusu redovito čitaju odlomci evanđelja o onome što se dogodilo "u ono vrijeme". Međutim, Isus je sigurno više i od želje i od pobožnog sjećanja. Kako je žalosno sresti kršćane koji vjeruju tek "u nešto", u neku silu iznad nas i koji naprosto zaključe "da nešto mora biti". Takvo razmišljanje zapravo još nije ništa, odnosno nema veze s autentičnom kršćanskom vjerom. Mi kršćani vjerujemo da je Isus osoba, stvarna i prisutna, te da je na osobit način snažno prisutan u svakoj svetoj misi. Sam uskrsli Isus uvjerava apostole u prvim ukazanjima da im se ne događa priviđenje, da on nije samo puka vizija željkovana bića, da nije neka fatamorgana. "To sam ja!" predstavlja se Isus. Evanđelja ponavljaju informaciju da je njegov grob ostao prazan i da je ustao iz groba dušom i tijelom.

medjugorje-info.com