Fra Zvjezdan Linić: Kumovske muke ili kako do kuma

Naime, već i zbog financijskih razloga nije lako naći kuma kod krizme, a onda postoje i drugi crkveno-pravni uvjeti koji stavljaju u pitanje gotovo i mogućnost naći prikladnog kuma. Vjerujem da u rječniku običnih ljudi postoji i stanovito brkanje tog pojma. Naime, pučki se kumovima smatraju kako one kod krštenja, tako kod krizme, a isto tako i kod vjenčanja.

Međutim, pravno govoreći kad je riječ o crkvenoj ustanovi, onda kod vjenčanja nisu zapravo prisutni kumovi, nego su samo svjedoci koji moraju imati obične ljudske uvjete da su punoljetni i da znaju što potpisuju kao svjedoci kod vjenčanja. Prema tome kod vjenčanja može i u crkvi "kumovati" svaka odrasla osoba. Prikladno je da su vjernici kako bi se mogli lakše snalaziti u crkvi i ako je vjenčanje pod misom da se i oni mogu pričestiti. Međutim, ako to i nije slučaj, ako i ne prakticiraju svoju vjeru, ako i nisu katolici, oni svejedno mogu biti "svjedoci" na vjenčanju i potpisati za ono što su vidjeli i čuli. Što se sve od tih kumova dalje očekuje, više ne ulazi u nadležnost Crkve. Međutim, sasvim je drukčiji slučaj s kumovima kod krštenja, odnosno kod krizme. Ovdje su takvi ljudi kao svjedoci vjere dužni svoje kumče podržavati na tom istom putu. Kod krštenja čak i pred drugima svečano obećavaju da će pomagati roditeljima u odgoju djeteta kako bi to dijete živjelo prema Božjim zapovijedima. To isto vrijedi i za kuma kod krizme, makar se to kod obreda izričito ne pita. Baš zato jer su kumovi svjedoci vjere, onda je logično da i oni sami trebaju biti kršteni, krizmani i pričešćeni, a ako su u braku, taj brak mora biti crkveno zaključen. Jasno, priželjkuje se onda da takvi kumovi i sami budu praktični vjernici kojima sakramenti puno znače i koji će onda svojem kumčetu biti i primjer vjere i poticaj u njihovu hodu vjere. I upravo tu se katkad rađaju nesporazumi. Vrlo često brojnim prosječnim vjernicima ne dopire do svijesti ova potrebna kvaliteta vjere za kumove njihovoj djeci. Ljudi se vrlo često nose motivima prijateljstva i nekih rodbinsko prijateljskih obveza i ne pitaju se na vrijeme imaju li takve osobe upravo ove uvjete koje Crkva traži. I onda kad svećenik od njih zatraži potvrdu da su po njima izabrani kumovi ispravni pred Crkvom za kumovanje kod krštenja ili krizme, događa se da ne mogu dobiti takve potvrde jer nešto od tih uvjeta nedostaje. Vrlo je neugodno što se to dozna prilično kasno i u mučnom trenutku i za svećenika i za vjernike. A valja na to i prije misliti. Jer kumstvo kod krštenja i krizme ne temelji se samo na naravnom prijateljstvu, nego na svjedočanstvu vjere. I ispada da je svećenik krut, da je Crkva nerazborita i neelastična kad nema sluha za osjećaje ljudi. A istina je i to da ima, nažalost, sve više ljudi koji nisu primili sve sakramente u svom hodu vjere, a kao prijatelji bi se htjeli ponuditi za kumstvo; a jednako tako sve više ima rastavljenih i samo civilno sastavljenih brakova koji isto tako nemaju pečat sakramenta ženidbe. I onda, jednostavno, ne mogu kumovati.

fra Zvjezdan Linić/medjugorje-info.com