Dario Kordić: 'Neka bude Božja volja do dana kada Bog bude želio da budem u uzama'

Obraćanje Darija Kordića nazočnima, ali i cijeloj hrvatskoj javnosti, prenosimo u cijelosti:
„Hvala svemogućemu Bogu na danu što nam ga učini. Kad bi samo čovjek živio ovaj dan i ovu svetu Misu vrijedilo je živjeti i poslije ove svete mise Gospodinu otići.

Ja prije svega želim se iz srca i duže zahvalti Kristovoj Stepinčevoj Crkvi u Hrvata, koja je ovih i mojih skoro sedamneast godina bila uz sve hrvatske uznike, ne samo u Hagu, od kojih sam jedan od predstavnika ležali zbog nepravednih kazni.

Prisjećamo se danas svih hrvatskih uznika, a kojih ima mnogo u bosanskohercegovačkim i hrvatskim kazamatima, o kojima se rtijetko što kaže.

Danas je prigoda da se sjetimo i onih koji nisu medijski eksponirani i koji sada u svojim ćelijama u svojim uzama u ovim trenutcima borave. Da bi oni bili s nama trebalo se dogoditi to - da se otvori najveća ljubav. A najveća ljubav je dati život za svoje prijatelje, kako nam Gospodin reče Isus Krist, i za svoj narod ljubljeni hrvatski i za svoju domovinu.

Kad sam razgovarao s biskupima kojima se neizmjerno zavaljujem, svim svećenicima i časnim sestrama, naglašavam posebno časnim sestrama jer bez njihovih molitava ne bi bila ovakva milost i ovakve rijeke Božaskog milosrđa na hrvatski narod i želimo to svhavatiti.

Tri su nakane ove svete Mise - prva, za sve hrvatske branitelje kroz povijest koji su dali svoje žviote na oltar Domovine kroz ovih četrnaest stoljeća vjernosti Gospodinu i vjernosti Kristu. Danas bismo prikazali poginule naše hrvatske vitezove iz Domovinskog rata i kroz cijelu povijest. Sve naše hrvatske invalide i vitezove, hrvatske brantielje koji su danas mnogi ovdje u ovoj crkvu u Frohnleitenu.

Živima neka je hvala od nas, a mrtvima - pokoj vječni daruj im Gospodin.

Isto tako, kad spominjemo hrvatske branitelje želim da se prijstimo ljudi koji su predvodili hrvatski narod i hrvatske branitelje u povijesnim milosnim trenutcima kad nam je Bog poslije toliko stoljeća dao mogućnost da imamo hrvatsku državu. Prisjetimo se predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je bio na čelu hrvatskoga naroda u ovim povjiesnim trenutcima.

Isto tako, želim spomenuti i one koji su bili uz njega - pokojnog ministra Gojka Šuška koji je bio na čelu hrvatskih vojnika u teškim i povijesnim trenutcima. Isto tako, želim reći da smo bili jedno Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te da smo Hrvati iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu nosili posebni plam naše Herceg-Bosne. Taj plam nosio je pokojni predsjednik Hrvatske republike Herceg-Bosne Mate Boban. Prisjetimo se i njega i svih poginulih branitelja i vitezova

Druga nakana da ovu Misu prikažemo Gospodinu za hrvatske uznike, a ima ih puno, od dalekoga Haga, Švedske pa do Veljka Marića, te svih onih koji su u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Posebna nakana je da se pomolimo Bogu za naše domovine: za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i za ovu privremenu domovinu koja je ugostila mnoge ovdje i pružila im privremeni dom. Pomolimo se za ovu domovinu Austriju, koja je primala Hrvate i bila uvijek uz njih. U dijelu Austrije žive naši sunarodnjaci u Gradišću. Na poseban način s poveznicom smo zajedno i s njima. Što se tiče ovih prostora bilo je puno poveznica, tu je Katarina Zrinska u Grazu, tu su Zrinski i Frankopan, tu su naši hrvatski vojnici od Prvoga svjetskoga rata i naši stradalnici u Bleiburgu.

Želio sam se prisjetiti svih i reći da mogu uskliknuti - Slavi dušo moja Gospodina, srce moje kliče u radosti Bogu Spaisitelju mome što učini ovako meni neznatonome milosna djela i silna da mogu danas svjeočiti da je Bog uvijek bio sa mnom i sa svima nama, a da su to bili posebni milosni trenuci kada dođoh u uzništvo, kad dođoh a neznah zašto dođoh. A poslije polako spoznavah da je bio Božji plan da dođem u uze.

I to je doista jedan Božji plan. Tako ga doživaljvam. Bio bih siromašniji kada bih Boga molio da mi jedno razdoblje u životu ne uzima i ono koje me najviše obogatilo, a to je bilo uzništvo. I Bogu sam neizmjerno zahvalan. Zašto? Jer sam prijateljevao s Gospodinom Isusom Kristom. Prošao sam jednu nevjerojatnu školu, Kristovu u kojoj me je brusio, u kojoj me je čistio. Bože, hvala ti.

Neka bude Božja volja do dana kada Bog bude želio da budem u uzama, neka se ostvari njegov plan. Ako bude, kao što se najavljuje nešto, u ovoj godini, bit ću radostan. Ako i ne bude, neću ni milimetar biti manje radostan nego što bi to bilo u prvom slučaju.

Hvala svima koji su nazočili na misi, hvala vam, neka vas Bog blagoslovi i neka živi naš hrvatski ljubljeni narod i naše domovine Hrvatska i Bosna i Hercegovina", kazao je Dario Kordić pozdravljen višeminutnim pljeskom nazočnih u župnoj crkvi Majke Božje na nebo Uznesene, u austrijskom Frohnleitenu.

hrsvijet.net