Buđenje Merzove mladeži

Održan je susret katoličkih djevojaka i mladića iz svih krajeva gdje Hrvati žive. Okupilo ih se više od 30.000. To su samo zauzetiji predstavnici iz mnogih župa; u katoličkim društvima u cijelom narodu ima ih mnogo puta više.
Znači da je danas naša katolička mladež organizirana bolje nego u ona davna slavna vremena.

Koliko god se uvriježila ravnodušnost, čak pokvarenost, među mladima sve snažnije mladež živi sasvim određenu povezanost s Isusom Kristom - umrlim i uskrslim. A ponašali su se vrlo suvremeno - poput vršnjaka na raznim koncertima za mlade: ruke uzdignute, pljeskanje, poskakivanje, čak i podcikivanje. To je ova naša mladež, nikakvi natražni konzervativci izdvojeni od svijeta.

S njima su slavili svi hrvatski katolički biskupi i nekoliko gostiju iz susjedstva. Bili su s mladima i s više od 150 svećenika, jedno mladenačko mnoštvo. Pjesma je bila suvremena, kako to mladi danas posvuda rade. Bez ikakvih iluzija i zatvaranja očiju pred mogućim zastranjivanjima u suvremenom svijetu, među nama živi prava mlada Isusova Crkva. Sve je usredotočeno u izravnoj vezi sa živim Isusom Kristom. Svi su oni, svaki od njih, živi i prisutni Isus. Sve su pjesme i molitve tako složene. Mladi vjernici, zacijelo i grešni, mogu ga tako iskreno susresti.

Jučer smo slavili blagdan bl. Ivana Merza - laika, profesora koji je u Zagrebu umro 1928. kao veliki organizator katoličke mladeži onoga doba - a njegovo djelo, eto, i danas živi i raste. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim baš u njegovoj rodnoj Banjoj Luci.

Kao davni aktivni član organizirane katoličke mladeži mogao sam se - kao i koliko nas je još preživjelih - iskreno ganuti. Ostvaruje se stari Merzov pozdrav “Bog živi!”

Ivan Merz među dosad proglašenim hrvatskim blaženicima i svecima jedini je laik. Nimalo slučajno: on postaje posebni znak kršćanstva u našem narodu.

Njegovo proglašenje blaženim godinama su poticali najistaknutiji ljudi katolištva u Hrvatskoj. Bilo bi nerazumno o tome ne razmisliti.

Ivan Merz je bez ikakve sumnje ponosni i zauzeti hrvatski domoljub. Isticao je svoje hrvatstvo kao ljubav i zauzetost za narod u kome je živio i kome je svjesno pripadao. Bio je uvjeren da Bog s tim narodom ima povijesne planove. I da mi vjernici moramo u tome baš kao vjernici sudjelovati. Znamenita je njegova izjava: “Ako u crven-bijeli-plavi upletemo gorući križ koji će sve zlo uništiti - onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvršiti”. Bilo bi neodgovorno danas ga slaviti zanemarujući tu poruku.

Hrvatski katolik mora biti domoljub na kršćanski način, mora svoje domoljublje nadahnjivati jasnom vjerom. I, naravno, kao takav priznavati Hrvatima sve one koji nisu vjernici. Ali to ne čini prigušujući, nego jasno ističući svoju vjeru. Baš kao Isusov vjernik, dužan je svima pomagati da u svom narodu budu slobodni i uspješni.

Živko Kustić |