Tomac: Inzko ukinuo ravnopravnost naroda i ugrozio opstojnost BiH

...i umjesto da pridonose jačanju demokracije i osposobljavanju demokratske izabrane vlasti u Bosni i Hercegovini i svih građana i naroda Bosne i Hercegovine da preuzmu odgovornost za vlastitu sudbinu stalno proizvode krize, destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu, potiču nacionalne sukobe i stvaraju lažnu potrebu kako bez njih Bosna i Hercegovina ne bi mogla opstati.

Ta politika je primjer cinizma i licemjerstva. Stalno govore kako je njihov prvenstveni zadatak osigurati uvjete za poštivanje Daytonskoga mirovnog sporazuma i njegovog provođenja a u praksi rade suprotno. Nizom svojih odluka Visoki predstavnici međunarodne zajednice bitno su promijenili bez formalne promjene, bez volje naroda Bosne i Hercegovine i bez mirovne konferencije neka temeljna načela i odluke Daytonskog mirovnog sporazuma.

Daytonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina je utemeljena kao država tri ravnopravna naroda s nizom ustavnih garancija koje trebaju osigurati ravnopravnost najmanje brojnog hrvatskog naroda koji je manjinski i u Bosni i Hercegovini i u Federaciji i u Republici srpskoj. Umjesto da štite tu ravnopravnost a time i Daytonski mirovni sporazum Visoki predstavnici međunarodne zajednice svojim odlukama bez formalne promjene Daytonskoga mirovnog sporazuma odnosno Ustava Bosne i Hercegovine ukinuli su mnoga prava hrvatskog naroda, obespravili ga i Bosnu i Hercegovinu pretvorili od države koja je bila i srpska i bošnjačka i hrvatska u državu koja je samo srpska i bošnjačka, jer je hrvatski narod izgubio faktično sve ono što mu je Daytonski mirovni sporazum garantirao. I da licemjerstvo i cinizam Visokih predstavnika Međunarodne zajednice kao i njihovih sponzora u čije ime vode takvu politiku bilo još nepodnošljivije, oni to svoje protuhrvatsko djelovanje koje je u biti protivno Daytonskom sporazumu, obrazlažu provođenjem Daytonskoga mirovnog sporazuma a sve one a posebno Hrvate koji se tome protive proglašavaju rušiteljima Daytona i Ustava Bosne i Hercegovine.

Orwellovim vizijama po Hrvatima u BiH

Licemjerstvo i cinizam usavršili su do zastrašujuće Orwellove vizije vladavine "Velikog brata" u kojem je sve obrnuto od onog kako je u stvarnosti. Kršenje Daytona naziva se provođenje Daytona, kršenje ustava i zakona naziva se provođenje ustava i zakona, ukidanje nacionalne ravnopravnost naziva se zaštitom nacionalne ravnopravnosti, ukidanje ljudskih prava naziva se velikim doprinosom razvoja slobode i demokracije. Nakon izbora u Bosni i Hercegovini takva licemjerna i cinična politika ozbiljno je ugrozila same temelje BiH a dovela je hrvatski narod u nemogući položaj.

Sve je počelo 2000. godine sa čuvenim Berryjevim izbornim zakonom koji je bio protuustavni i protudemokratski; koji je omogućio da čak i u Dom naroda koji je bitna institucija preko koje se ostvaruje ravnopravnost naroda Bošnjaci mogu izabrati umjesto Hrvata jedan broj predstavnika Hrvata u Dom naroda. Tada je došlo do pobune hrvatskoga naroda i do konstituiranja hrvatske samouprave i neprihvaćanja nametnutih rješenja koja su suprotna Ustavu. Slijedile su drastične kazne i represija međunarodne zajednice kako bi se slomio hrvatski otpor, kako bi se natjerali Hrvati da prihvate pravo da drugi umjesto njih biraju njihove predstavnike.

Nakon toga dogodila se nova nepravda i novo protuhrvatsko rješenje kada je Željko Komšić suprotno volji većine hrvatskog naroda izabran za člana tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Taj izbor je bitno kršenje i slova i duha Ustava Bosne i Hercegovine. Zašto? Zato što tročlano Predsjedništvo i donošenje bitnih odluka suglasnošću članova Predsjedništva treba osiguravati ravnopravnost tri konstitutivna naroda BiH. Zato po duhu i slovu Ustava svaki narod mora sam izabrati svoga predstavnika. On može biti legitiman samo ako je većina svakog od naroda izabrala svoga predstavnika. Dakle, ne radi se o tome da članovi Predsjedništva trebaju biti različite nacionalnosti jer svatko se može nacionalno opredijeliti kako želi. Bit je u tome da svaki narod mora sam izabrati svoga predstavnika.

Na proteklim izborima Komšić je ponovno izabran po drugi puta suprotno volji hrvatskog naroda jer čak 90% pripadnika hrvatskog naroda nije glasalo za njega. Dakle, njega su izabrali Bošnjaci tako da su Bošnjaci dobili faktično dva člana Predsjedništva a Hrvati ni jednoga. To što se Komšić predstavlja kao Hrvat, što ponekad govori i hrvatski još više pokazuje koliko vlada licemjerstvo i cinizam. Nažalost to licemjerstvo i cinizam podržavaju razni "Sejde Bajramovići" i peta kolona iz hrvatskog naroda te sve one Hrvate koji ne žele prihvatiti da ih predstavlja netko koga nisu izabrali pribijaju na stup srama kao navodne antidemokrate koji ruše Bosnu i Hercegovinu. Neki poput, na žalost iz Dnevnog lista BiH, idu tako daleko u svojoj manipulaciji i protuhrvatskoj politici da uvlače i papu Benedikta XVI. u cijelu tu zavrzlamu pišući kako papa Benedikt XVI. uvažava Željka Komšića ali ne i HDZ-ovci.

Hrvati ne smiju popustiti

Kako i sam spadam u one koji već godinama upravo u želji da Bosna i Hercegovina bude demokratska država ne samo građana nego i tri ravnopravna naroda oštro kritiziram i međunarodnu zajednicu koja obespravljuje hrvatski narod braneći temeljno demokratsko pravo i hrvatskog naroda da bira svoje predstavnike, bio sam na više mjesta žestoko napadnut. Moje poruke i zalaganje da Hrvati ne smiju popustiti, da ne smiju prihvatiti da ih predstavljaju oni koje nisu izabrali, da je borba za ravnopravnost hrvatskog naroda borba za Bosnu i Hercegovinu a ne protiv nje, toliko su iziritirale petu kolonu da su moje izjave proglasili "morbidnim i strašnim, nedostojnim razini sveučilišnog profesora".

Vrhunac cinizma i licemjerstva dogodio se nakon nelegalnog i nelegitimnog izbora hrvatskih predstavnika u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ne samo da su oni izabrani voljom Bošnjaka a suprotno volji hrvatskog naroda jer je ogromna većina hrvatskog naroda glasovala za predstavnike dvaju HDZ-a, nego su izabrani kršenjem i Ustava i Zakona i Izbornih pravila. Čak je i Središnje izborno povjerenstvo (SIP) u kojem Hrvati nisu većina nego Bošnjaci, poništilo takav izbor ali tada na scenu stupa gosp. Valentin Inzko, Visoki predstavnik međunarodne zajednice koji poništava odluku SIP-a i protuustavni i protuzakoniti i protudaytonski izbor Hrvata u tijela Federacije mimo i suprotno volji Hrvata izraženog na izborima proglašava valjanim. Tako je uspostavljeno protuustavno, protudaytonsko, nelegalno i nelegitimno stanje u BiH. Nisu samo potpuno obespravljeni Hrvati kao narod, nego su poniženi i svi oni građani koji su na slobodnim i demokratskim izborima glasujući vjerovali da će međunarodne zajednice poštivati izbor, da ne će svojim odlukama poništavati rezultate većinski izražene volje.

Temelj svake demokratske države je pravo svakog građanina da na slobodnim izborima bira i bude biran, da se uvažava rezultat izbora i da nitko ne može biti na vlasti bez većinske volje građana i naroda koje treba predstavljati. Gospodin Inzko ne samo da je svojom odlukom ukinuo ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini nego je i ugrozio opstojnost Bosne i Hercegovine jer ona teško može opstati ako se ne uvažavaju temeljna demokratska pravila, rezultati izbora, ravnopravnost naroda. Znam da gospodin Inzko sam ne donosi odluke, da je on provoditelj određene politike koja ga je na to mjesto postavila i koja od njega traži da donosi određene odluke u interesu te politike. Ipak sve ima svoju krajnju točku do koje čovjek može ići, koji ne smije prijeći a da ne izgubi svako dostojanstvo.

Međunarodna je zajednica prešla Rubikon

Uvjeren sam da je Visoki predstavnik međunarodne zajednice prešao tu točku i da je zaplovio "rijekom bez povratka". Jedino je rješenje da poništi svoju privremenu odluku i pomogne da se kriza u Bosni i Hercegovini riješi na demokratski način uz puno poštovanje ustava i zakona i rezultata izbora i ravnopravnosti i građana i sva tri naroda Bosne i Hercegovine. Želim Vam poručiti gospodine Inzko, jer punih dvadeset godina se i kao političar i kao znanstvenik borim za ravnopravnost hrvatskog naroda ali i za Bosnu i Hercegovinu kao državu ravnopravnih građana i tri ravnopravna naroda, da većina hrvatskoga naroda ne podržava politiku rušenja Bosne i Hercegovine, da većina hrvatskog naroda prihvaća povijesnu realnost da Hrvati objektivno imaju dvije države, državu Hrvatsku kao svoju nacionalnu državu i državu Bosnu i Hercegovinu kao državu tri naroda u kojoj žele biti ravnopravni sa druga dva naroda. Zato Hrvati nisu rušitelji Bosne i Hercegovine niti to žele biti, oni nisu problem Bosni i Hercegovine, nego bitan čimbenik u izgradnji Bosne i Hercegovine kao demokratske države jer ne traže nikakve privilegije, nikakva posebna prava nego samo traže da budu ravnopravni s drugima, da imaju i po ustavu i u praksi sva prava kao i druga dva naroda.

Zato je strašno kada se borba za ravnopravnost, protivno majorizaciji, borba za izgrađivanje BiH kao domovine tri ravnopravna naroda pokušava prikazati kao rušiteljska, kao antibosanskohercegovačka politika, kao nacionalistička politika, kao protuamerička politika. Mi Hrvati svjesni smo velike uloge i zasluga SAD-a i njegove pomoći u konstituiranju i obrani hrvatske države i zaustavljanju rata i agresije u Bosni i Hercegovini i prevladavanju teškog nasljedstva rata. Međutim, i uz tu zahvalnost i uvažavanje imamo pravo odlučno reći gospodinu Inzku kao provoditelju određenih odluka u obrani američkih interesa u ovom dijelu svijeta da ne ćemo nikada prihvatiti da se ti interesi ostvaruju pretvaranjem hrvatskog naroda u neravnopravan narod. Da nikada ne ćemo prihvatiti, koliko god Amerika moćna bila, ovo sadašnje stanje u koje je doveden hrvatski narod. Ako bi to prihvatili izgubili bi ne samo ravnopravnost, ne samo budućnost nego i svoje dostojanstvo.

Ne ćemo popustiti u toj borbi bez obzira koliko moćne snage tražile od nas da kleknemo, sagnemo glavu. Pri tome smo svjesni da ne možemo, kao relativno mali narod, mijenjati ni američku, niti rusku niti britansku ni bilo koju drugu politiku svjetskih moćnika čiji se interesi ukrštavaju u Bosni i Hercegovini i na Balkanu ali moramo, i tu je izlaz, mijenjati našu hrvatsku politiku. Moramo čvrsto braniti svoje nacionalne interese i ravnopravnost i dostojanstvo. Zato moramo demokratskim sredstvima i javnim otporom onima koji žele predstavljati Hrvate bez većinske volje hrvatskog naroda reći da to ne prihvaćamo te demokratskim pritiskom tražiti i natjerati ih da odstupe. Vjerujem u hrvatski narod i vjerujem da ćemo moralnom snagom i borbom za istinu i pravdu ipak na kraju pobijediti.

Piše:Zdravko Tomac | Katolički tjednik