RATNI ZLOČINI Stotine branitelja na srbijanskom popisu

U dokumentu koji je objavio portal “seebiz.eu” pobrojane su stotine branitelja uz detaljan opis zločina te dokazi s imenima i prezimenima osoba koje se terete za ratne zločine. Tako se na tom popisu nalazi i ime Tihomira Purde zbog kojeg su se posljednjih mjeseca dana podignule velike tenzije kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji i BiH.

Protjerivanja, ubijanja, rušenja,…

Što se tiče navodnih zločina iz naše zemlje koji su pobrojani u navedenom dokumentu, oni se protežu po cijeloj teritoriji BiH, ali u najvećem broju slučajeva ne spominju se imena nego postrojbe koje su, prema tim navodima, osumnjičenje za zločine. Tako se u Hercegovini, između ostalog, može naći da se “združene hrvatsko-muslimanske snage” sumnjiče kako su odgovorene za protjerivanje Srba iz Mostara 1992.
- Uslijed kontinuiranog pritiska hrvatskih i muslimanskih ekstremista, oko 45.000 Srba napustilo je Mostar, a također i Čapljinu, Stolac, Jablanicu, Konjic i druga mjesta. Ovo područje postalo je kompletno etnički čisto. Samo 4000 Srba izbjeglo je iz samog grada Mostara, navodi se u tom dokumentu.
Ako se zadržimo samo na Hercegovini, u najviše slučajeva za zločine su osumnjičeni pripadnici HOS-a pod optužbama za razaranje bogomolja, groblja, kulturnih i povijesnih spomenika u istočnoj Hercegovini 1992.; mučenja i ubojstva u Konjicu tijekom iste godine; cijeli niz ubojstava, protjerivanja i mučenja na širem području Čapljine.
Najčešća optužba za pripadnike HOS-a jest namjerno ubijanje civila, a što se tiče konkretnih imena, samo se na nekoliko mjesta može naći kako su za zločine odgovorni pripadnici pojedinih obitelji poput Šeitanić i Šuta, koje se terete za zločine u Čapljini.

Optužnice za BiH

Nadalje, hrvatske snage u BiH se tereti za uzimanje taoca i stvaranje logora u Orašju tijekom 1992. Za ovo djelo sumnjiči se Pero Vincetić, zapovjednik Vojne policije HOS, i stražari u zatvoru Orašje.
Za namjerno ubijanje civila u mjestu Sijekovac tijekom 1992. terete se hrvatske snage koje je predvodio Ante Prkačin.
Pripadnici Zelenih beretki također se terete za cijeli niz navodnih zločina, od ubojstava civila i ranjenika, pa sve do silovanja.
Hrvatsko-muslimanske snage terete se za čitav niz zločina, preko Tarčina, Bihaća, Goražda, Bradine, do Sarajeva. Tako se za uzimanje taoca i stvaranje logora u Tarčinu sumnjiče “naoružane muslimanske skupine predvođene Refikom Tufom i  Izudinom Japalahom”. Najviše konkretnih imena spominje se za navodne zločine na Kupresu, gdje se za namjerno ubijanje civila terete Safet Pilić, Sulejman Pilić, Sejo Pilić, Ekrem Pilić, Milenko Vila, Marko Vila, Mijo Mil, Zoran Vila, Ratko Rebrina, Smail Mandžuka, Miroslav Kaminski, Ante Jelić, Zijad Mandžuka, Božo Žulj i Pero Dumančić.

Razni zločini

Za namjerno ubojstvo civila u selu Kostreš kod Bosanskog Broda terete se Alija Selimagić, Sead Mujčin, Enes Havić i Bećir Hodžić. Što se tiče ostalih zločina, ne spominju se konkretna imena, nego samo “hrvatsko-muslimanske formacije”.
Između ostalog, u ovom dokumentu se navodi slučaj Dobrovoljačke ulice, odnosno napada na vojnike JNA koji su se povlačili iz Sarajeva. Za ovo se također sumnjiče hrvatsko-muslimanske snage, koje su bile pod zapovjedništvom Predsjedništva BiH.
Jedna od najzanimljivijih optužaba jest ona koja liječnike Željka Sikoru, Mirzu Mujsađića i Osmana Mahmuljija tereti da su u Prijedoru u razdoblju 1989. - 1992. “sustavno smanjivali natalitet srpskog življa na području prijedorske općine preko kastriranja novorođenčadi srpske nacionalnosti”?!
Zanimljivo je da se za svaki od ovih navodnih zločina može naći detaljan opis s datumom, mjesecom i godinom počinjenog zločina te imena i prezimena žrtava, ali i sve oko prikupljenih dokaza te tko su svjedoci.

Pandorina kutija

S obzirom kako se već ranije spominjalo postojanje ovakvih popisa, što se posljednjih mjeseci pokazuje točno, slučaj “Purda” vrlo lako bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju te bi se u sličnoj situaciji mogli naći brojni branitelji iz Hrvatske i BiH.
Na veliku mogućnost domino efekta upozoravali su mnoge istaknute osobe iz javnog i političkog života kako iz naše zemlje, tako i iz Hrvatske. S obzirom na slučajeve Ejupa Ganića, Tihomira Purde i posljednji s Jovanom Divjakom, jasno je kako će se u budućnosti mnogo branitelja teško odlučiti napustiti svoju zemlju, s obzirom da se još uvijek ne zna koga sve Srbija traži i zbog kojih djela ratnog zločina.

Piše: Dragan Bradvica / dnevni-list.ba