Raspad “kreševske šestorke” i prerani savez s Dodikom najveći promašaji Hrvata

...izuzetno težak i složen te da postoji navodni konsenzus kako ga treba i kako ga je moguće popraviti, poglavito u Federaciji.

Nešto slično nagovijestio je i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Josipović je otišao i korak dalje pa je čak otkrio i malu tajnu, a ona je da su i u SDP-u BiH svjesni da treba mijenjati Izborni zakon, odnosno da Hrvati trebaju sami birati svoga člana Predsjedništva BiH.

Ne može čovjek doista a ne zastati nad ovim prevažnim tvrdnjama i ne zamisliti se nad položajem Hrvata i njihovom sudbinom. Svaki Hrvat u BiH se mora nakloniti i Josipoviću zbog poštenog pristupa i brige kao i hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor, koja također danonoćno brine nad "obespravljenom napaćenom i poniženom braćom i sestrama" u BiH. Međutim, oni bi morali već jednom "povući za uši" ključne hrvatske igrače u BiH koji im svako malo prirede političku igranku pa i zamku zbog koje mogu doživjeti neugodnosti i u BiH i na međunarodnome planu.
Pogubni politički potez

Te im "političke varalice" stalno vise za vratom i jadikuju, traže novac i političku potporu, a zauzvrat ne slušaju i čim se iz Zagreba vrate u BiH, nastavljaju solirati i "posušivati" gdje god im se ukaže prilika. I doista, nitko ne može osporiti neravnopravan položaj najmalobrojnijega konstitutivnoga naroda u BiH. Krivci su po običaju u tuđem nacionalnom dvorištu, u međunarodnoj zajednici u Daytonskom sporazumu, "luđačkoj košulji" i Izbornome zakonu. Sve to stoji, no najveće zlo su Hrvati, točnije njihovi predstavnici, počinili sami sebi. Ne treba se vraćati u devedesete godine, samo se prisjetimo proljeća prošle godine.

Šestorica lidera hrvatskih političkih stranaka su u srcu Bosne, u Kreševu, pred kamerama na spektakularan način potpisala "kreševsku deklaraciju" i dovela hrvatski narod u delirij. Obvezali su se na odanost i svehrvatsko okupljanje oko vitalnih nacionalnih interesa. Sve je tada bilo idila, sva ključna nacionalna pitanja bila su na stolu i čekalo se njihovo naturanje političkim partnerima. Nažalost, kako su se izbori približavali i jačao miris moći i osjećaj udobnih fotelja, na površinu su sve snažnije isplivavali neiskrenost, podmetanja i izdaja.

Idealisti i politički naivci su na jednoj strani očajnički vapili za kompromisom, dok je vješti Dragan Čović, najmoćniji lider u "kreševskoj šestorci", već kalkulirao kako se dograbiti dobroga izbornog rezultata i vlasti. Tada zabija "smrtonosni udarac Kreševu" i povlači, po mnogima, preuranjeni i pogubni politički potez i zgotovljuje sporazum sa SNSD-om i Miloradom Dodikom. To je razbjesnilo lidere HDZ-a 1990. i HSP-a, Božu Ljubića i Zvonku Jurišića, i oni uzvraćaju Čoviću svojim partnerstvom uz snažni izborni slogan "ne dajte mu olovku u ruke". Nigdje više "kreševske šestorke", raspala se kao kula od karata bez polaganja računa i odgovornoga pojašnjenja zabezeknutome narodu.
Zaštita hrvatskog naroda

U savezu Čovića i Dodika bošnjačke elite su prepoznale hrvatsko-srpsku zavjeru naspram trećega naroda i odlučuju spriječiti ulazak Borjane Krišto iz HDZ-a BiH u Predsjedništvo BiH, gdje bi ta veza s Nebojšom Radmanovićem iz SNSD-a besprijekorno funkcionirala kao što godinama štima u Vijeću ministara BiH.

Tihi savez Tihića i Lagumdžije je oduvijek postojao, a sada je i formalno-pravno iznuđen i on je samo slijed onoga što se dogovorilo u Banjoj Luci. Mnogi se hrvatski intelektualci pitaju je li Čoviću doista trebao u to vrijeme savez s Dodikom, je li nasjeo na nečiji nagovor, je li to taj pravac i snaga koja može popraviti težak položaj Hrvata u Federaciji, je li on, napokon, smrtna politička presuda Hrvatima u RS-u.

Vrijeme će dati pravu ocjenu, međutim, jedno je sigurno, raspad "kreševske šestorke", uz sve druge krivce i "ugnjetače", gurnuo je Hrvate u provaliju i nanio im nepopravljivu štetu. Zato se naprosto nameće pitanje odgovornosti za takvo neozbiljno političko djelovanje i stavljanje osobnih interesa iznad nacionalnih i državnih.

Bilo bi jako zgodno i zanimljivo da su predsjednik RH Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor prije objave svoje platforme otvoreno zatražili od čelnika dvaju HDZ-ova odgovor na pitanje zbog čega se raspala "kreševska šestorka" i tko je kriv za smrt "kreševske deklaracije" koju je poduprla i Katolička crkva u BiH? Jer, da je "šestorka" ostala na okupu oko deklaracije, sigurno se ne bi dogodilo da se HSP BiH i Narodna stranka Radom za boljitak priklone nekoj drugoj platformi za koju smatraju da nudi povoljnija rješenja od onih za koja su se dva HDZ-a pokušavala izboriti godinama.

Oni su naprosto na silu otjerani na drugu stranu. Upravo zbog toga će u zraku stalno visjeti taj crv sumnje u iskrene namjere najjačih hrvatskih stranaka u nakani da se iznova domognu fotelja i zadrže ekskluzivitet zastupanja Hrvata. Najmalobrojnijem narodu je potrebna institucionalna, ustavna zaštita i kvalitetni, pošteni i radišni kadrovi, a ne karijerizam i pohlepna utrka za privilegijama i unosnim poslovima. Predsjednik Ivo Josipović očigledno još uvijek vjeruje da ovdje nema varalica i "političkih baraba" i da su ovdje hrabri i pošteni borci za nacionalne interese. Mogao bi se opeći.
Retrovizor...

1. Šestorica lidera hrvatskih političkih stranaka su u Kreševu pred kamerama na spektakularan način potpisala "kreševsku deklaraciju" i dovela hrvatski narod u delirij.
2. Kako su se izbori približavali i jačao miris moći i osjećaj udobnih fotelja, na površinu su sve snažnije isplivavali neiskrenost, međusobna podmetanja i izdaja.
3. Čović zabija "smrtonosni udarac Kreševu" i povlači, po mnogima, preuranjeni i pogubni politički potez i zgotovljuje sporazum sa SNSD-om i Miloradom Dodikom.
4. To je razbjesnilo lidere HDZ-a 1990. i HSP-a, Božu Ljubića i Zvonku Jurišića, i oni uzvraćaju Čoviću partnerstvom uz izborni slogan "ne dajte mu olovku u ruke".
5. U savezu Čovića i Dodika bošnjačke elite su prepoznale zavjeru naspram trećega naroda i odlučuju spriječiti ulazak Borjane Krišto iz HDZ-a BiH u Predsjedništvo
6. Tihi savez Tihića i Lagumdžije je oduvijek postojao, a sada je i formalno-pravno iznuđen i on je samo slijed onoga što se dogovorilo u Banjoj Luci.
7. Jedno je sigurno, raspad "kreševske šestorke", uz sve druge krivce i "ugnjetače", gurnuo je Hrvate u provaliju i nanio im nepopravljivu štetu.
8. Nameće se pitanje odgovornosti za takvo neozbiljno političko djelovanje i stavljanje osobnih interesa iznad nacionalnih i državnih.
D. Stešević [ Dnevni list ]