Prvaški obračun s činjenicama, koje se ponašaju krajnje huškački, stvarajući ozračje linča

Živko Budimir
Živko Budimir
ima li među Hrvatima političara,za kojeg bi smo mogli reći da ga ne prati nikakva afera, da je čestit čovjek, i da se istinski zalaže za ostvarenje jednakopravnosti Hrvata u BiH.

- Ima li takvog, upita kolega, a mi ostali gotovo u isto vrijeme izgovorismo: Ima, Živko Budimir.

Piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba

Nitko od nas nije znao ništa, što bi ga diskreditiralo ni kao čovjeka ni kao političara. Kao zastupnik u Gradskom vijeću Mostara stekao je veliki ugled ustrajno ukazujući na nepravedni nametnuti Statut Grada Mostara kojim jedan bošnjački vrijedi kao 4 hrvatska glasa, organizirao peticiju za ukidanje Statuta i izjednačavanje prava svih građana Mostara. U kampanji je Budimirov slogan bio: Neću izdat ja. Zahvaljujući onom što je govorio i kako se ponašao Budimir je jedini HSP-ovac koji je izabran u Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije.

 

Na jučerašnjoj press konferenciji u Mostaru čovjek koji izgledom liči na tog našeg Budimira okrivio je pojedine tiskovne i internesteke medije za neugodnost koju je doživio na svadbi sestričine svog stranačkog kolege Željka Asića. Asića je uz ostale pretukao mladoženja, dakle, suprug njegove sestričine, a Budimiru je smrću prijetio stari svat. I sve to, po Budimiru i njegovom stranačkom šefu Jurišiću stoga, što je Večerenji list, i drugi tiskovni i internetski mediji stvorili „ozračje linča". To ozračje linča Večernji list je po Budimiru stvarao pišući kako je on nezakoniti predsjednik Federacije i kako sadašnja vlast nema legitimitet Hrvata, kao je on izdao hrvatske nacionalne interese, što on s gnušanjem odbacuje.

Ja, kaže lik koji izgleda kao Budimir, nisam ni imao priliku izdati hrvatske nacionalne interese".

Istine radi, valja podsjetiti, kako ni Večernji list, a ni drugi hrvatski mediji, koji ne objavlju plaćene platformaške pamflete, Budimira, i Vladu Federacije nisu proglasili nezakonitom, već je to učinila jedino nadležna institucija za provođenje izbornog procesa- Središnje izborno povjerenstvo, u čijoj je domeni provedva, ne samo izravnih, već i neizravnih izbora- izbora; izaslanika u Domove naroda, i izbor predsjednika i potpredsjednika F BiH. Oni SIP, su, dakle, sukladno Izbornom zakonu utvrdili da su predsjednik i potpredsjednik F BiH nezakonito izabrani, te su poništili njihov izbor.

 

Tu je odluku SIP-a u pravosnažno trebao potvrditi ili osporiti Sud BiH, ali je visoki predstavnik Valentin Inzko, odluku SIP-a suspendirao, i time ifunkcioniranje pravnog poretka u zemlji. Po čijem nalogu nije pouzdano utvrđeno, a u čijem interesu nije teško zaključiti. Dakle, ako je korištenja pridjeva nezakoniti i neligitmni huškačka metoda kojom se stvara ozračje linča, onda je krivac za premlaćivanje Asića i upućivanje prijetlji Budimiru SIP, a ne mediji koji se pozivaju na odluke SIP-a, pa bi Pravaši trebali tužiti tu državnu instituciju. Naime, do takvog zaključka dovodi Budimirove i Jurišićeve nebulozne tvrdnje.

Drugi element kojim Večernjak i drugi mediji, prema Budimiru stvararaju ozračje linča je što Pravaše smatraju strankom koja nema mandat predstavljati Hrvate. Veli Jurišić, kako Večernjak krivotvori izborne rezultate u korist HDZ-a. Koalicija dva HDZ-a u županijskim skupštinama, federalnom i bh parlamentu ima ukupno 68 zastupnika, a Pravaši 8 zastupnika. To su podatci Središnjeg izbornog povjerenstva. Ako je 8 više od 68 onda je epitet nelegitimni uistinu neopravdan. Naravno postoji još niz podataka kojim se empirijski može dokazati, da Platformaši zajedno nemaju više od 15 posto glasova hrvatskih birača.

 

Nek ih imaju i 40 posto opet nemaju legitimitet predstavljati Hrvate. Budući je BiH po Ustavu zemlja tri suverena i konstitutivna naroda ( i ostalih), poštivanje konstitutivnosti i suverenosti tih naroda podrazumjeva da je predstavnik građana hrvatske nacionalnosti, ona stranka ili koalicija koja osvoji 50 posto plus jedan glas hrvatskih birača. Vlast formirana dakle, bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda, u ovom slučaju hrvatskog je i neustavna i nehrvatska, da ne kažemo, ili zašto da ne kažemo, antihrvatska.

Budimiru smeta što ga se naziva izdajnikom, jer on kaže, za razliku od nekih drugih nije imao priliku izdati hrvatske interese. Parapredsjednik očito ima amneziju, ne sjeća se što se dogodilo 17. ožujka. Ne sjeća se da je tada izabran za predsjednika F BiH, kako je utvrdio SIP, nezakonito, i protivno volji većine hrvatskih, a uz podršku većine bošnjačkih zastupnika. On je dakle, izraz volje bošnjačke većine, suprotno volji većine hrvatskih zastupnika. Nametnut ,dakle, od Bošnjaka i OHR-a koji je legitimirao državni udar kojim je on zasjeo u fotelju predsjednika F BiH.

Budimir je tada imao priliku ne izdati. Lagumdžiji i Tihiću koji su Pravašima ponudili da popune hrvatske pozicije reći: Hvala, ali mi nismo dobili mandat hrvatskih birača na izborima da ih zastupamo u vlasti. HDZ BiH, pravda se Budimir, nije htio da HSP bude dio hrvatske koalicije. Ako je to i točno, politički korektan potez Prvaša bi bio: M, nemamo mandat predstavljati Hrvate, a kako HDZ ne želi s nama koalirati mi odlazimo u oporbu. Umjesto toga Pravaši su, omamljeni vlašću, zaluđeni mogućnošću koja im se pružila da njihovi ljudi budu ministri, predsjednici ,direktori javnih poduzeća, gdje se vrti ogromna lova, pristali sudjelovati u prevratu kojim je hrvatsko-boišnjačka Federecija BiH pretvorena u bošnjački entitet. Istovremeno, napadajući one koji nisu pristali prihvatiti vlast, prodajući jednu hrvatsku poziciju u Vladi F BiH.

 


Budimir kao najveće postignuće takve vlasti ističe kako na Vladi F BiH nema preglasavanja. Pa kako će ga i biti kad su Hrvati preglasani(majorizirani) 17. ožujka. Koga će se preglasavati u Vladi u kojoj ne sjede predstavnici Hrvata, već Hrvati koji su u tu vladu izabrani voljom bošnjačke većine. Pa neće valjda Bošnjaci preglasavati, svoje izabranike, svoje predstavnike.Obećava Budimir borbu za jednakopravnost i popravljanje položaja Hrvata u BiH, nakon što je uz svoje stranačke kolege sudjelovao u gaženju izborne volje svog naroda. Poziciju Hrvata Pravaši su tim činom pogoršali, a ne popravili.

Budimir, Jurišić, Asić i kompanija i njihovi medijski trabanti koji ne shvaćaju ovako jednostavne, i djeci razumljive činjenice, ili su gluhi, ili glupi, ili pokvareni. Gluhi nisu, jer reagiraju na zvukove, govor.

Mediji koji pišu u skladu s činjenicama, kritizirajući njihovu politiku i postupke Budimir Jurišić i kompanija nazivaju huškačkim, prijete im sudovima i pozivaju nadležne institucije da sankcioniraju takvo „kazneno djelo". Čini se kako su se Pravaši, uz podršku svojim Platformaških partnera, i njihovih tužitelja, konačno odlučili obračunaju s tim činjenicama, koje se ponašaju krajnje huškački, diskreditiraju ih i stvarajuju ozračje linča, čak i među njihovim najbližima. Drugog izbora, izgleda, nemaju.