PODVUCIMO CRTU: Novi projekt Zlatka Lagumdžije je poslije Komšića Raguž

lagumdžija raguž
lagumdžija raguž
Time će Hrvatima opet biti oteto pravo na vlastitog člana predsjedništva u izuzetno bitnom razdoblju koje je pred nama a preko njega bit će biti lišeni i trećine BH diplomacije koja pripada Hrvatima a kojom trenutno upravlja Nerkez Arifhodžić, Komšićev Hrvat, nekadašnji Bošnjak koji se za potrebe veleposlaničkog mjesta u Rimu od 4500 maraka mjesečno potpisao kao Hrvat čineći tako kazneno djelo za koje nikada nije procesuiran.

SDP Zlatka Lagumdžije koji se samo u šali tako zove, budući da sa socdemokratskim načelima nema ništa te NGO sektor oko Darka Brkana, koji je dosta širok, kako je sami Brkan poprilično širokih obzora, razradili su novu shemu kojom će ponovno pokušati preglasati Hrvate iako će taj pokušaj ovaj puta biti dosta teži, budući da je Komšić otišao a jedan dio svojih glasača tjerat će na mlin Suljagiću. A Suljaga znamo voli da melje.

Iako je preglasavanje Hrvata u FBiH u slučaju Komšić dovelo do znatngo narušavanja međunacionalnih odnosa u FBIH, a politički dijalog gotovo uništilo, stranka koja je najzaslužnija za nazadovanje BIH, SDP ponovno ide sa suludim planom preglasavanja. Time direktno šteti BiH kao državi, blokira njenu demokratizaciju i Hrvate tjera u jednoumlje, potom hrvatsko pitanje internacionalizira što i nije tako loše u konačnici no neshvatljiva je ta lakoća podvale kojom se zlatkisti prodaju narodu kao domoljubi iako sve što čine je jedno veliko antidržavno djelovanje. Opet Lagumdžijina suluda želja za upravljanjem u neku ruku je dobra, jer njegovi antidemokratski potezi ubrzavaju proces transformacije zemlje iz polupredstavničkog protektorata u predstavničku demokraciju u kojoj će ljudi poput Zlatka biti ono šta su oduvijek i bili. Slučajni prolaznici.

Naime, kako kazuju upućenije , one dobronamjernije Sarajlije koje su svjesne pogubnosti ovog poteza i koje vjeruju kako bi novi Komšić ovaj put u vidu Martina Raguža, Hrvatima ojačao pravne argumente na konačan izlazak iz Federacije BIH, SDP je među svoje birače pustio glas da na izborima u nedjelju ogroman dio njih glasuje za Martina Raguža. Istovremeno se kroz agitaciju birača na izlazak u Tuzli, Goraždu , Bihaću i Sarajevu , paralelno, preko medija na hrvatskom jeziku pod sarajevskom kontrolom koje je izrodila Platforma, među Hrvatima širi apatija kroz tezu da se na izbore nema šta izlaziti kada je ionako "sve odlučeno" ili "odlučuju drugi".Raguž koji je nekada osuđivao preglasavanje ničem se tom ovog puta ne buni a ponosan je na tisuće Bošnjaka koji su mu obećali dati glas.

Lagumdžija se naime ovih dana čak dva puta sastao s Ragužem u jednom sarajevskom restoranu i detaljno su razradili projekt. Cilj je ići na 120.000 glasova, procjene su da na izbore neće izići više od 120.000 Hrvata, a objektivno kako je sam Lagumdžija kažu upućeni nakon sastanka rekao: "Prebacit ćemo mu oko 100.000 glasova a 20.000 mora skupiti među svojima"

O svemu ovome ne zna ništa Lagumdžijin predsjednički Pančo, Bakir Hadžiomerović kojeg je upravo sam Lagumdžija natjerao da se kandidira za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH no kako mu ni SDP-ove ankete nisu naklonjene Lagumdžija je shvatio da je bolje imati Raguža u ruci nego Hadžiomerovića na grani.

U prilog ovoj tezi svjedoči i veliki broj bilboarda u Sarajevu , zakupljenih od strane SDP-a , stranke koja nominalno "ne lijepi plakate" a koje je SDP dao Martinu Ragužu i na kojima nema nacionalnih, hrvatskih poruka. Svjedoče tome i otopljeni odnosi između mostarskog SDP-a i HDZ1990. Indikativno je da se HDZ1990 odlučio na masovan marketing u sredinama gdje tradicionalno hrvatske stranke ne odnose glasove, ali tamo gdje ih je svojevremeno odnosio Komšić, nastojeći pridobiti što veći dio Komšićevih glasova. Tako je i Raguževa demagogija za ove izbore komšićizirana. Kad će početi mahati Titovim plakatima i citirati Blaža Kraljevića još ne znamo, no skoro da prijeti lomljenjem prstiju onima koji se usuđuju dirati cjelovitost Jedne Jedine a po Jajcu se osim s Dariom Kordićem, koji mu je slučajno upao nesretnim spletom okolnosti, pa je ta informacija brižno sačuvana od ušiju bošnjačke javnosti, Raguž slikavao i pod Titovim parolama. Recimo onim Avnojevskim, koje SDP , stranka koja se u Tita nominalno kune, opetovano gazi.

U svojoj retorici Raguž niti jednom jedinom prilikom nije spomenuto hrvatsko pitanje, naročito u Bihaću i Goraždu, među ljudima za koje hrvatsko pitanje i ne postoji osim kad se pitaju kod izbora doma naroda kojeg Hrvata ćemo im metnuti. Najveći problem ragužistima, onom što je ostalo od 90-ke, sudeći po predizbornim porukama nije niti Alijansa Jedan niti Platforma Dva, niti godine i godine upornog zatiranja svega što se zove konstitutivnost i institucionalna ravnopravnost tog eto i nekog hrvatskog da ga jebeš naroda. Umjesto toga, od Raguža i ragužista slušamo punih mjesec dana kako nam nisu krivi drugi nego smo sami sebi sve krivi. Sami smo sebi valjda tenkovima upadali u banke, sami smo si nametali amandmane, naročito Berijeve, sami smo si donijeli pravilo da je 5 jednako trećina od sedamnaest.

Kao da se radi o pokretu koji je jučer osnovan a ne partiji koja ima najduži staž upravljanja među Hrvatima, čiji kadrovi i sada sjede po raznoraznim županijskim apanažama i agencijama iako su nominalno "raskinuli sa HDZBIH" i kao da se radi o mladom paneuropskom političaru ubačenom iz svemira među nas a ne o čovjeku, Martinu od Stoca Ragužu koji je cijeli svoj politički postranzicijski vijek izvojevao na hrvatskim pozicijama i plaćama, kao visoko pozicionirani funkcioner sa jasnom hrvatskom retorikom uz bok onima koji su je počesto imali tako zapaljivu da je pravo čudo kako je jedan tako uglađeni mirnodop i europejac uopće mogao provesti tolike sate u takvom društvu.

Radi se dakle o čovjeku koji pune 24 godine kruh zarađuje na hrvatovanju, i na račun te priče daleko ljepše živi od prosječnog BH Hrvata, daleko bolje od mnogih BH građana ali i mnogog Europljanina, a koji tijekom kampanje da se ne bi zamjerio Goraždanima i Bišćanima niti jednom jedinom rječju ne spominje otvorenu ranu BIH - hrvatsko pitanje u njoj. On poziva na pomirbu i dijalog one koji su svakom dijalogu rekli dosta, sjedi na večerama sa zlatkistima koji su od Federacije BIH napravili jednonacionalni entitet s natruhama kalifata, i s takvima lamentira o europeizaciji a sudeći prema predizbornim govorima, politički mu je bliža svaka sarajevska partijska centrala od članica HNS-a u čijem predsjedništvu još uvijek sjedi. Dvostruko lice Martina Raguža, kako se bliži dan izbora polako dolazi na čistinu.

Iako se formalno kune, kako on izdati neće, i ne zna, ono što priopćenja s njegovih skupova govore nešto je potpuno drugo. Ragužu se događa zakašnjela platformizacija psihe. Zov moći jači je od straha od posljedica. On postaje miljenik saraj čaršije, lice za politički fildžan viška, hvali ga sarajevska unitarna NGO scena, oni koji su u zvijezde kovali Budimira i Jurišića. Hvali ga i sam Inzko, kriminalni zaštitnik Lijanovićev, hvale ga strani namjesnici u našoj zemlji, oni isti kojima je hrvatsko pitanje problem koji ih živcira a ne nešto što se mora rješavati kao i slučaj Sejdić i Finci, budući da se kroz kršenje njihovog kolektivnog prava krši i pojedinačno građansko pravo svakog pripadnika te nacije, isti oni namjesnici koji nas preko njegovih plakata uvjeravaju da je ovo njihova zemlja, i da je mi , ako si dopustimo ono što je sebi dopustio i Raguž možemo prihvatiti kao takvu. Kao zemlju u kojoj se preko noći, za potrebe jedne male karijere, i jedne nedosanjane ambicije, jednog čovjeka iz Stoca, mogu ugasiti 500.000 stavova nekih koji nisu tako uvjereni u dobroćudnost europskih vrijednosti i stolačkih integracija. Onih 500.000 Hrvata koje su isti ti aparatdžici tu, nepismenjaci koji nikada nisu pročitali ništa iz povijesti BIH, a kamo li njen Ustav, na sramotu zapadnih demokracija koje u BIH predstavljaju, prije 4 godine gurnuli u poziciju polupolitičkog plemena, oduzimajući im prava ravnopravne političke nacije u BIH.

Ta ista trećerazredna europska bulumenta u B IH, likovi koji igraju tavle s našim životima, karijeristi kojima nije u cilju da se BH čvor ikada rješi, kojima je jedini cilj ostati što dulje tu, jer plaće su dobre , ćevapi fino cvrkuću a bosanska raja je zabavna, likovi čija je paradigma Inzko od 25.000 eura, ovih dana dižu vojsku "unitarista" , po internet forumima lajkaju i šire ideju kako je bitno da se izabere Raguž, i kako je svejedno tko će biti izabran kao bošnjački član predsjedništva, naručuju ankete, novinske članke, i među Hrvatima u BIH šire tezu kako se nema za koga glasovati i kako eto baš njhove ankete pokazuju da na izbore neće izići preko 30% Hrvata. Postoje naime na stotine forumskih tema u kojima se naglašava kako je bitno učiniti sve da Čović ne bude izabran za hrvatskog člana predsjedništva jer je zajeban, ne popušta i neće da bude kooperativan njihovim željama i nakon stotina i stotina natpisa da će ići u haps i da je kriminalac, pa je prema tome bitnije anulirati Čovića bilo čim drugim. Ako nema Komšića, može i Raguž. Jer eto umilio nam se taj Martin.

Zanimljivo je da se u cijeloj toj priči protiv Raguža okrenuo Reuf Bajrović njegov dojučerašnji najljući saveznik. Lik koji je osmilio Platformu pa otpilio Zlatka nakon što ga nije postavio u Washington i bacio se u projekt DF-a i Komšića. Kao cijeli niz Zlatkovih savjetnika koji su se razočarali u njega jer im je hapajući za sebe ostavio premalo plijena.

Svjestan da mu je za pobjedu Suljagića potreban veliki broj Komšićevih glasova prvi iznosi informaciju u sarajevske medije da je Raguž neprihvatljiv Bošnjacima, da je vuk u janjećoj koži, jer se Raguž zatekao u Jajcu na skupu na kojem je bio i Kordić, zamjera mu što demonstrativno nije napustio skup, kao jelte, "mladi" mitleuropski političar koji ako je doista odan sarajevskoj ideji europske Bosne s Ankarom kao Brusselom to morao učiniti.

Ta informacija koja kod Bošnjaka predstavlja penal za koji nema oprosta na FTV-u se strogo krije pred izbore. I ništa to, niti jedan od ovih argumenata ne unosi nemir među članstvo tzv. 90-ke nakon štu je napustilo sve ono što valja i što joj je davalo politički smisao, od Ljubića do ostalih, svi oni koji nisu htjeli šetati Potemkinovim sokacima lažne Raguževe uljudbenosti i nove ublehe nagle predizborne "europeizacije", u ovoj zemlji jada i čemera, u kojoj upravo Europa puna dva desetljeća kontrolira kaos, i gazi sva europska načela, ona ista Europa kojoj ne pada na pamet tako nešto provesti u svojim višenacionalnim zemljama, ona ista Europa koja jako dobro poznaje što to znači konstitutivnost i što su to ravnopravne etničke grupe u višenacionalnim zemljama. Europa Belgije, Britanije, Španjolske, Švicarske... Ona ista Europa koja dopušta da BIH ostaje slučaj od zemlje u kojoj oni jako dobro troše novac europskih poreznih obveznika. Pa i građana Hrvatske koji pune proračun EU. Kako bi valjda europski dužnosnici lakše mogli gaziti po Hrvatima u BIH, koji su također građani Europske unije. Sve to na radost Ahmeta Davutoglua. Erdoganovog. Ideologa turske neokolonizacije postotomanskih zemalja. O takvoj Europi, i europskim crtama koje ćemo podvući, pjevaju nam zadnjih mjesec dana Raguževi telali. Ostaci ostataka devedesetke.

Tehnomenadžer koji profitira na prodaji lažnog unitarizma, lik koji skupo košta cijelu BIH i njenu budućnost, Zlatko Lagumdžija svjestan je kako Bakir Hadžiomerović neće pobjediti za bošnjačkog člana, a isto tako kako je osam godina po provjerenom receptu birao Hrvatima člana Predsjedništva.

Svjestan je i kako SDP gubi izbore i kako četiri godine uništavanja BIH dolaze na naplatu, svjestan je da nestaje moći i da bi mu bilo kakva poluga u vlasti dobro došla, pa i poluga preko koje bi mogao kontrolirati jednu trećinu diplomacije, kao što je kontrolira punih 8 godina. Mimo Ustava. To je jedini razlog zbog kojeg je i posljednjih dana krenuo u ofanzivu s Martinom Ragužem. I prošao mu taj projekt ili ne on na tome neće stati. Lagumdžija će , ma kakva križaljka vlasti bila u iduće 4 godine, i što god pokušali dogovoriti pokušati minirati svaki dogovor. I od sebe napraviti velikog zaštinika cjelovitosti Bosne. To je ta ljepota politike i ujedno njena bizarnost. Da onaj tko je najzaslužniji za uništenje i ono malo izgrađenog postdaytonskog suživota preko noći postaje njen prvi zaštitnik. Štiteći BIH od strašne utvare - tog zlog hrvatskog entiteta, koji se pomalo nameće kao realan i ekonomski održiv okvir preuređenja ovog tužnog protektorata u modernu i stabilnu europsku federalnu demokraciju, pričajući o federalizaciji kao zlu koje se ne smije dopustiti , Lagumdžija, iz dana u dan BIH gura u ponor. U status zemlje koja progresa ne vidi. U zemlju prosvjeda, neinvesticija, iseljavanja i besperspektivnosti. U njihovu zemlju. U zemlju u kojoj dobro živi tek nekoliko klanova, dok Lagumdžijini mediji paralelno s njegovim poklapanjem većine kapitalnih resursa u zemlji, izvještavaju kako su ti klanovi uvijek neki drugi. Ne njegovi, narafski.

U strahu od kaznenog procesuiranja on će pokušati sve. Pozatvarati najvjernije partnere poput Lijanovića primjerice, njegove najvjernije braće po korupciji, ako se samo okrenu u krilo drugome. Ovom slučaju Radončiću. I time uputiti pljusku nezavisnosti tužiteljstva. Koje to isto tužiteljstvo koje bi trebalo za svoj rad odgovarati nama građanima BIH a ne političkim elitama i stranim agenturama, ne zatvara po slovu pravde, što Lijanovići jesu zaslužili još davno, nego koje zatvara po želji Zlatkovoj. On potom neće prezati ni od otvorenog medijskog rata sa stranim ambasadama kada postaje svjestan da SDP više nije USA/EU projekt u BIH. To dovoljno govori koliko se smatra moćnim, i koje sve institucije još uvijek kontrolira. Odmetnuti miljenik američke ambasade neće tako lako predati sve ono što su mu politički tvorci dali.

Prvi i jedini čovjek stranke koja se , još uvijek zove HDZ-a 1990, Martin Raguž iskopirao je Zlatkovu matricu ponašanja. On je već ranije našao strane podupiratelje u BIH da bi se potom okrenuo u traženje partnera kod Bošnjaka. Sve ono što je govorio zadnje 4 godine kroz HNS i 24 godine kroz razne funkcije na kojima je sjedio kao pripadnik nacionalne hrvatske stranke stavio je u koš.

Skupove održava od Goražda do Bihaća, a u posljednje vrijeme što je također indikativno kao npr. u emisiji na Federalnoj televiziji ne usuđuje se ni reagirati na otvorene napade na Hrvate. Poput recimo napada na HVO koje je u toj emisiji iznio Sefer Halilović, čovjek koji prijeti, umjesto da daje odgovore istražnim organima za ratne zločine u BIH.

Također je indikativno kako se Raguž od dogovora s Lagumdžijom prestao nadmetati s Čovićem, ne želeći da tim napadima podigne veću izlaznost kod Hrvata ili Čoviću pojača popularnost. Čak nenapadno, blago, gotovo neprimjetno ragužisti objavljuju pokoju informaciju s predizbornih skupova na kojima se poziva na ljubav, sreću i harmoniju dok tu i tamo izleti kakav Zubakov Džambas ili pripadnik nekadašnjeg NHI-a, stranke koja je sutvorac Alijanse 1 i veliki podupiratelj Platforme, i oplete po HDZBIH kao stranci odgovornoj za sve kao da današnji kadrovi HDZ1990 nikada nisu sjedili ni na jednoj funkciji niti su odgovorni za bilo što za što prozivaju druge. I to druge iz svog naroda.

One sarajevske političke elite, koje financijski isisavaju i Ragužev "aparthejdizirani" Stolac i sve ostale gradove u BIH u kojima Hrvati predstavljaju nekakav faktor naravno ne i "neaparthejdizirano" Bugojno niti jednim jedinim slovom Ragužisti nisu pozvali na odgovornost.

Njima kao da hrvatski glasovi više uopće ne trebaju. Zato padaju komplimenti u Goraždu, prispodobe o sjajnom napretku tog grada, koji usput budi rečeno, kao i Sarajevo živi parazitski o tuđoj muci, na račun ostalih krajeva Federacije, konzumirajući otimačinu kroz zakon o povratu PDV-a , nametnuti zakon , nametnut od "prijateljske" europske radne skupine, koji im je omogućio da njihova i sarajevska glava vrijedi duplo više od mostarske, tuzlanske, zeničke i svake druge u FBIH... Posljedica tog zakona nije samo siromašenje hrvatskih krajeva u FBIH koji su do tada bili ekonomski najpropuzivniji nego i višemilijunska pljačka Tuzle koja je sve do tada pokazivala znakove ekonomskog oporavka. Eto , to je recimo Ragužu super, i on se tome divi. A o nepravdi zvanoj "pljačkamo Vas kroz PDV" neće niti slova. Naročito u Sarajevu.

Raguž je u emisiji FTV-a rekao da ne vidi nikakav problem u vlastitoj legitimnosti bude li izabran većinom bošnjačkih glasova. Time je otvorio kapiju, za vlastitu komšićizaciju. Iako je prije 4 godine, kada je izgubio izbore od Borjane Krišto, i kada je opet nametnut Komšić, kazao kako je izbor hrvatskog člana predsjedništva institucionalan problem. Jer omogućavaa jednima da drugima nameću. Danas o toj rečenici, Martin Raguž, hrvatski političar s početka 21 stoljeća u BIH, šuti gotovo jednakom , gromoglasnom tišinom kao tužiteljstvo BIH o Lagumdžijinoj aferi Reket ili aferi Asfalt. Šutnja je zlato. A Martin je zlatan čovjek, kažu europske vrijednosti u njihovoj zemlji. Koja bi trebala biti malo i naša. Ne samo Raguževa i zemlja u kojoj se zajebava Zlatousti.
No ako Hrvati , ne iziđu na izbore, ako ih uvjere da trebaju ostati u kućama i da nema smisla izlaziti, ova zemlja i iduće četiri godine doista bi mogla ostati Njihova. Zlatkova. Inzkova. I Raguževa...

Poskok Online