Mile Lasić odgovara Markešiću: Vi ste beskrajno izgubljeni u svom bezobrazluku

u paketu s Ivanom Lovrenovićom. E, dragi moj fra Luka, meni je čast biti u društvu s Ivanom uvijek i posvuda, a pogotovu kada su «zarobljeni umovi» na njega nasrnuli s lažnim objedama. Vi imate ozbiljan problem, jer uzimate za sebe Božije pravo da presuđujete tko je dobar a tko loš i, što je najgore, pritomu govorite neistine svrstavajući ljude tamo gdje ne pripadaju. I uvijek s pijadestala pravednika i porukom: vjerujte mi na riječ, jer vam ja, fra Luka, to kažem, ja, fra Luka, po treći put birani predjednik Hrvatskog narodnog vijeća i bliski ideološki i politički prijatelj Zlatka Lagumdžije i Željka Komsića. A nisu mi mrski, da se isčitati između redova, ni oni iz Kruga 99 i Vijeća bošnjačkih intelektualaca, samo da nije onih Hercegovaca i HDZ-ovaca - Hrvati bi bili dobre bh. patriote s ovjerenim atestom i pečatom HNV-a ...

I

Pobrojanim udrugama svaka čast, karikiram namjerno, ali otkuda Vam sklonost, fra Luka, da se družite samo s pobrojanim a izbjegavate slične u narodu iz kojeg potječete? Je li to otuda što Vi znadete da su oni prvi dobri, a ovi drugi loši? Ne bi li bilo posve prirodno da se susretnete i proljudikate koju i sa onima iz Hrvatskog intelektualnog zbora (HIZ), koje predvodi docent dr. sc. Mile Lasić, a to nisam ja nego čovjek s istim imenom i prezimnenom i titulom, samo je desetak godina mlađi i posve je drugog backgrounda i političkih i kulturoloških orijentacija. Nekima te «sitnice» nisu važne, pa se na moja nejaka pleća, ili njegova, natovare «grijesi» obojice. Ja u tim kategorijama grijeha, razumije se, ne razmišljam već odavno, otkad sam nešto naučio o pravu ljudi na različitost i obvezu uzajamnog uvažavanja. O tomu je riječ, dragi moji osioni kritičari, principijelni branitelji neobranjivoga, to je sama suština novog europskog mišljenja i prakse, čije samo spominjanje izaziva žgaravicu kod nekih kojima, ako žele, koliko sutra stojim na raspolaganju za stručnu a ne ideološko-političku raspravu. Uključivo i o kulturi sjećanja o kojoj se kod nas nedovoljno zna, ali se i po tom osnovu diskvalificiraju oni koji su se time decenijama bavili ...

Dakle, uputit ću Vas, dragi fra Luka, da potražite u Mostaru mog imenjaka i prezimenjaka i dogovorite jedan susret Vaše udruge s njegovom, jer i unutra HIZ-a su sve sami akademski obrazovani ljudi, slično kao i u Vijeću bošnjačkih intelektualaca koje Vam je iz nekih čudnih razloga bliže, pa bi razgovor HNV-a s Vama na čelu i HIZ-a na čelu s dr. Mile Lasićom mlađim mogao biti vrlo zanimljiv i obostrano koristan. Ili, zašto se ne biste odazvali na okrugle stolove koje organizuje nevladina udruga Hrvatska zajednica Herceg Bosna, ona koju predvodi mr. Vlado Soljić, i tu biste - slutim - mnogo toga interesantnoga čuli i vidjeli? Ja vam, dragi moj fra Luka, ne idem na takva sijela, mrzi me se svrstavati i uz zborove i u zajednice, ali Vi ste kao predsjednik HNV-a i političar, pa bi nešto takvo moralo biti i Vašom duznošću. Ma šalio sam se, naravno, zašto bih Vam je nešto sugerirao i tko sam ja da činim nešto takvo, htio sam vas zamoliti u stvari da kažete Vašim prijateljima iz SDP-a (i Federalne televizije) da se ne oslanjaju više na jednostrane informacije svojih hercegovačkih doušnika, koji dobro znaju istinu o političkim i ljudskim profilima «dvojice Mila Lasića» pa me, ipak, uporno svrstavaju u neke stranke ili udruge, kako bi me, valjda, i definitivno prokazali kao dvoličnjaka, neka im bude oprošteno, znaju što čine. Ali, Vi kao predsjednik HNV-a, i Vi lično, dakle sve u jednoj osobi, uistinu bi morali ići na te i slične razgovore, pa čak i na razgovore s onim Vlajkijem u Banjaluku, kako je i predlagao Ilija Šimić u njegovom referatu na Šestom saboru HNV-a, jer je i taj karikaturalni Vlajki neka čivija medju Hrvatima, ma koliko bila tu gdje jeste zahvaljujući Dodikovoj milosti.

No, Vi se ne mislite mijenjati, Vi ste izabrali krug političkih prijatelja i istomišljenika i godinama se u tom krugu pljeskate po ramenima i tepate jedni drugima kako ste provjerene patriote, međusobno više i ne vodite dijaloge, nego posve ispra(v)ne i poželjne monologe, čemu dijalozi među istomišljenicima, zar ne? Zbog toga i jesu svi oni drugomisleći, posebice ako su drugačiji Hrvati od Vas osobno, fra Luka, već po definiciji i posve logično politički gadovi i nemaju pravo sudjelovati u javnom životu kao Vi (i HNV), pa čak ni ako im je hrvatsko političko tijelo dalo između 50% i 90% svojeg povjerenja. Što je to u odnosu na Vašu sposobnost, i Vaših prijatelja, dakako, da procijenite što je dobro, a što loše, zar ne?

II

Mogao bih biti duboko povređen Vašom grubošću i Vašim diskvalificirajućim komentarima koji me lažljivo svrstavaju, fra Luka, zapamtite, lažljivo, uz HDZ-ove skute. A ja sam izgubio i profesiju i karijeru prije dvadesetak godina, jer se nisam htio svrstavati, a to ne namjeravam činiti ni danas. Neka je na čast i onima koji su Vam takvo što dašaptali. Vaši komentari su niski i opasni, jer pohranjuju bulumentu drugih i sličnih komentara kojima se diskvalificira upravo moja etičnost u proteklih 20 godina, tijekom kojih sam bio «Majka Tereza» prema svima, samo ne i prema mojim najmilijima, nažalost, zbog čega se loše i krivim osjećam. Mrzi me ovdje o tomu govoriti, ali na obiteljsku etičnost i negramzivost, na dozu gospodštine sam vrlo ponosan i nju može posvjedočiti i u ratu i u poraću na tisuće ljudi među svim etnijama. Ne, ne dam Vama i Vašim doušnicima za pravo, obrnut je slučaj, Vi i oni ste zaboravili na etiku, upravo kršćansku etiku, kada ste se odlučili za olaka diskvalificiranja ljudi poput Lovrenovića ili mene, radi ostajanja u toj nesretnoj fotelji po treći put. U jednu rijeć, Vi i Vaši istomišljenici i ne umijete drugačije nego odmah strpati ljude u protivničku opciju, zato su Vaši i njihovi komentari i ružni i opaki, ali srećom oni i ne govore drugo do da ste beskrajno izgubljeni u svom bezobrazluku, da ste dogmata par excellence, koji već dugo nije radio na svom intelektualnom i etičkom samouzgoju. Upravo zbog toga, Vi i slični Vama u HNV-u i SDP-u i jesu sukrivci, ako niste trenutno i glavni krivci što u našoj zemlji vlada kultura isključivosti, a ne kultura nužnog dijaloga i političkog kompromisa.

Vi ste - ako sam dobro razumio Vaše reakcije - nepogrešivo znali tko smo ja i par drugih članova HNV-a čim smo se usudili prije proslogodišnjih izbora progovoriti na HNV-u o «fenomenu Komšić», zapravo podržati tezu Ilije Šimića kako dotični gospodin «proizvodi radikalizaciju među Hrvatima», a što ste Vi i Vaši istomišljenici dočekali odmah na nož, da biste se potom ponašali kako ste se ponašali, pa se time i javno hvalili. U međuvremenu je poznato u cijeloj zemlji, a i u Vaseljeni, kako «fenomena Komšić» jednostavno nema, i da smo ga izmislili nas nekolicina (moj prijatelj Ivan Vukoja i ja, i neki drugi vrlo čestiti ljudi, bh. patriote, ali i ponosni Hrvati i Hercegovci) kako bi uznemirili inače vrlo uspokojenu bh. javnost. Dragog nam i dičnog člana Predsjednistva BiH su birali u međuvremenu, osim Vas, i 7.000 oduševljenih Komšicevih pristaša iz Kalesije, iako u njoj živi tek oko osamdesetak Hrvata, ali «fenomena» nema, pa nema, neće ga ni biti, jer ako se ovako nastavi neće biti ni političkog ni izbornog sustava, bit će samo volje jedne partije i jedne ideologije, s kojom ste Vi, dragi fra Luka, vrlo bliski i ne morate previše uzbuđivati takvim raspletom situacije.

Ali, nije tu bio kraj, osladilo se SDP-ovom inžinjeringu, pa se zaigralo na kartu daljnjih isključivanja izborne hrvatske političke volje, po cijenu radikalizacije i općih političkih meteža u našoj nesretnoj zemlji, što Vi osobno, i kao HNV, dakako, sve u istoj osobi, podržavate iz sve snage. Jer, Vi znadete što je dobro za BiH i Hrvate u njoj, mada niste dobili više od 40 glasova na sumnjivo organiziranim i provedenim posljednjim HNV-ovim izborima (tko bijahu oni silni mladi ljudi, tko ih dovede, fra Luka?), ali to je vrijednije od stotinu tisuća glasova hrvatskih ljudi, zar ne, dobri moj fra Luka? Naravno, neće biti ništa od izvanrednog stanja u zemlji, ma koliko ga Vaši prijatelji, ali ne samo oni, nego i drugi hazarderi, oni iz HDZ BiH, primjerice, prizivali «radikalizaciju», pa se ovdje moramo usredočiti na Vas ključni i neoprostivi c r i m e n, apriorno svrstavanje HNV-a uz jednu partiju i ideologiju, a što i ima za posljedicu da iz HNV-a odlaze ljudi koji u tomu vide smrtnu opasnost za bilo koju civilnu udrugu. Pri čemu je apsurd neizmjeran što u HNV-u kad mu je najpotrebniji, kako bi ga re-animirao, jer je HNV već u stanju kliničke smrti, nije i neće biti netko toliko važan u bh. kulturi koliko je to Ivan Lovrenović. I zbog toga i nema ispovjedaonice, dragi fra Luka, gdje biste Vi mogli okajati svoje grijehe, pa i kada biste koliko sutra podnijeli ostavku i oslobodili put za nove izbore u HNV-u, što Vi nećete učiniti, niste blesavi, koji Lovrenović i kakvi bakrači...

I tu počinje i završava nesporazum među nama. Vi ste meni čak i simpatični svojom tvrdoglavošću, no ne mogu s Vama jer Vi ne možete pojmiti da je nužno držati podjednaku distancu prema svim političkim strankama, bilo one etnokratske ili socijaldemokratske, a obje orijentacije se moraju suditi i po programima i po političkom ponašanju. Dakle, voditi jednu nevladinu organizaciju kakva je HNV podrazumijeva, po mom razumijevanju, već po definiciji nesvrstavanja uz bilo koju opciju, pogotovu ne uz onu koja mjesecima proizvodi ponajviše političke nekulture s nepriznavanjem izborne političke volje uvjerljive većine onih Hrvata koji su izašli na izbore 03. listopada prošle godine. Vaše političko sljepilo je, dakle, veliko i neoprostivo i zbog toga što ste odveli HNV pod skute SDP BiH u momentu kada ta politička stranka - uz pomoć dvije minorne hrvatske stranke - demonstrira svođenje Hrvata na manjinu i time krši Daytonski sporazum i iz njega proizišli Ustav BiH. To se nikomu ne smije dozvoliti ...

III

Vama se, fra Luka, doista nerado bavim, ali ste se upetljali u stvari o kojima jedva imate pojma i utoliko ste postali reprezent opasne pojave, a pojavama i političkim procesima se politolozi moraju baviti kao liječnik bolešću odnosno zdravljem. U stvari, ovdje i jeste riječ o tomu da je bh. društvo bolesno i da su šanse za ozdravljenje bez prave dijagnoze nikave. Dakle, uz sav respekt Vašeg teološkog obrazovanja, nemate potrebito politološko obrazovanje za ovo čime se bavite amaterski, otuda ste i postali dio ideologije i partije koja Vam se učinila boljom ili najboljom, mada biste morali držati distancu naspram sviju ideologija i političkih stranaka. Time ste demonstrirali kako, kao i mnogi drugi, ništa niste razumijeli od političke moderne, a prošlo je više od 200 godina od kako je Immanuel Kant upozorio kler i klerike da nemaju privilegij misliti svjetovne i duhovne izazove, pogotovu ne prozaične političke poslove. Vjerujete li Vi, fra Luka, ozbiljno da u BiH nema među Hrvatima nitko drugi tko bi ih mogao izvesti iz stanja političke malodobnosti, pa je nužno da Vi to radite s HNV-om i po treći put?

Ja nisam, dakako, od onih koji apriori diskvalificiraju Vaš prethodni rat, imali ste Vi i Vaših boljih momenata, ali Vi jednostavno niste dorasli ovovremenim zadacima, onima koji danas i ovdje stoje pred civilnom udrugom s tako pretencioznim i časnim imenom. Bez vrijeđanja, molim, ali ostali ste i kategorijalnim aparatom i načinom mišljenja, nedorečenim mislima (riješiti državno uređenje i ekonomiju, kažete u jednoj izjavi, kao da je to dovoljno reći ili znati o oba teška problema), zarobljeni u ratno vrijeme i prve godine poraća, prosto ne primjećujete promjene oko sebe, nerijetko na gore (upravo u SDP-u), ali i na bolje (upravo među hrvatskim političkim strankama i bh. i hercegovačkim Hrvatima, da prostite, koje Vi po inerciji i dalje olako diskvalificirate). Uostalom, otidjite fra Luka makar u rodnu Ramu i upitajte ljude što misle o Vašem političkom radu, mnogo toga kazat će se samo od sebe! Problem je, dakle, u tomu što je Vaše osobno političko sljepilo, na koje Vi imate pravo, postalo i političko sljepilo HNV-a, pa je HNV ostao ispod razine aktualnih ozbiljnih razgovora o institucionalnoj nejednakopravnosti Hrvata i o potrebi preustroja BiH. Sve se to događa upravo u vremenu kada se posvuda i u zemlji i u prvim susjedstvima, i u Berlinu i u Washingtonu i drugdje, otvoreno govori o potrebi institucionalne jednakopravnosti Hrvata i preustroja BiH, kada se traže rješenja koja bi trebala biti od koristi i Hrvatima i svima, i u krajnjem spasiti BiH neumitnog srljanja u politički kaos. U vremenima kada jedna osvjedočena prijateljica BiH kakva je Vesna Pusić govori o potrebi regionalizacije, putem tri do pet regija-entiteta, koji bi, dakako, bili multietnički, barem pretežito, ili, pak, Sonja Biserko o potrebi decentralizacije i regionalizacije.

Kada biste imali imalo više odgovornosti, dakle, povukli biste se odmah, koliko danas, i prepustili mjesto nekomu drugomu koji bi umio voditi HNV tako da ranopravno sudjeluje u razgovorima s neistomišljenicima i ponudi odgovore, s mogućim pozivom i na ona rješenja do kojih je upravo HNV došao ranije. Netko drugi, a ne Vi, bi trebao, dakle, pod hitno vratiti HNV na distancu i u ravnotežu sa samim sobom, dakle osposobiti HNV za podjednako kritično suodnošenje i prema srpskim i bošnjačkim i hrvatskim nacionalnim strankama, uključivo i alternativnim, uključivo i prema «bošnjačkocentričnom SDP-u» (E. Kazaz)!

IV

U BiH dominiraju danas brojne isključivosti, kojima je zajedničko da su zasnovane na nacionalističkoj i neostaljinističkoj, dogmatskoj svijesti i povezane nevidljivim nitima u sklonost prema jednostavnim rješenjima. Naša društva i javnosti su, dakle, autoritarna i imaju tek u naznakama dodira s političkom modernom i praksom otvorenih društava. A meni se, da prostite, sve to gadi, pa zbog toga i ne radim drugo od povratka u zemlju nego pokušavam kazati kako je naše društvo bolesno u prvom redu od tih prikrivenih dogmatsko-staljinističkih, a ne samo neskrivenih klero-nacionalističkih boleština, u biti od zaparložene prapolitičke svijesti koja kao da je ostala ista iako su se u proteklih par desetljeća mijenjali politički i gospodarski sustavi. Dogmate su me, dakako, i to je njihovo pravo, odmah proglasile svojim neprijateljem, a ja sam ponosom što me neprijatelji otvorenog društva smatraju takvim. Ovdje se uputno sjetiti poznatih politoloških aksioma kako se politički i gospodarski sustav mogu promijeniti relativno brzo, ali politička kutura ne može bez višedecenijsklih napora. Netko je, dakako, kriv što se ni nakon dvije decenije nije dogodila nikakva kulturološka tranzicija u svijest bh. ljudi, posve je svejedno koje su etničke, vjerske, političke ili druge pripadnosti. O tomu sam nedavno uzaludno govorio i na okruglom stolu u Banjaluci u organizaciji Friedrich Ebert Stiftung i na banjalučkoj Alternativnoj televiziji, o tomu sam pisao za DEPO portal, o tomu sam razgovarao i u emisiji «Face to face», o tomu stalno govorim svojim studentima i posvuda, posve uzaludno. Problem je kako izgleda sto se u našem društvu zaboravilo da je uopće moguće biti slobodan pojedinac, svoj i neovisan, takvo što nije a morao bi biti imperativ u radu svake ozbiljnije NGO, ukljucivo HNV. Posebno je perverzno u cijeloj priči što Vam neprijatelji otvorenog društva i u osnovi korumpirani intelektualci drže lekciju o stidu i moralu. E, neće moći ...

Vaše olako osobno pristajanje na svrstavanje, poštovani fra Luka, nije toliko problem po sebi, ali Vi se još i hvalite kako ste tamo odveli cijelu NGO, a na to nemate pravo. Vi radite to, vjerojatno, iz najboljih namjera, iz uvjerenja da su oni koji su Vama bliži od drugih, automatski bolji i za cijelu BiH, za Vašu NGO i za Hrvate kao narod , ali na Vašu nesreću Vi to tvrdoglavo radite upravo u situaciji kada SDP pokušava poništiti izbornu većinsku političku volju hrvatskih ljudi, pa je to upravo jedan od najvećih dokaza Vaše političke nezrelosti, a ne zrelosti, kako se samohvališete. U najkraćem, da je sreće kao sto nije, Vi ne biste iz pozicije svrstanog dijelili lekcije neovisnim intelektualcima poput Lovrenovića ili mene, koje samo dogmatizirana ili pokvarena predodžba i manipulativna svijest može uvrstiti u pristaše ili ideologe HDZ-a. U jednu riječ, Vi ste se, postovani fra Luka, totalno uklopili u dominantnu političku kulturu nadbijanja, koja ne priznaje izborne političke volje i postavlja se iznad građana i naroda, time se stavljajući u kotače pokreta za radikalizaciju koju Vaši partijski prijatelji i pripremaju. A zemlja vapi za političkom kulturom uvažavanja i kompromisa, za poštivanjem postojećih pravila, pa ako su i loša. I to je, naime, bolje nego da svatko odoka mjeri što je dobro za zemlju i za njezine ljude. To se posvuda u svijetu zove autokracijom, pa ma tko ju zagovarao.

Moram vas zbog svega pobrojanog - i ne kao politolog nego kao čovjek, i agnostik, ako se i to treba recć - upitati: gdje će Vam duša, fra Luka, ako ste proračunato diskvalificirali najumnijeg intelektualca u BiH? (Vidio sam na Saboru i poslije njega svašta, dozvolit ću sebi ovu digresiju i infektivu, neke ljude koji ne umiju da se stide i neke koji su se postidjeli jer su počinili klasične izdaje morala i prijateljstva, prosto im bilo!) Uostalom, Vi bi i kao svećenik i profesor teologije, fra Luka, morali snositi odgovornost za javnu riječ i pred ljudima i pred Bogom. Ali, moja uža specijalnost su ovozemaljski politički i drugi „bogovi", nabubrjeli od osionosti i operirani od stida za milijune grijehova, o kojima šute „crkvene strukture" kao zalivene, zar ne, fra Luka, ako već i ne sudjeluju i same u svemu tomu?

V

«Kolika količina mržnje i netolerancije prema svemu što je drugačije », prokomentirao je desetinu izliva mržnje uz moje otvoreno pismo fra Luki netko tko se potpisao kao „Boljševik", «ovakvi komentari su preslika razmišljanja pobornika nekih velikih vođa, Staljina, Envera Hodže, pa i nacističkih i fašističkih iz 30-ih prošlog vijeka. Teško nam se sa političarima čiji su ovo sljedbenici! » Upravo je tako, tomu se nema što dodati, a ni oduzeti, izuzev da su « sljedbenici », barem u ovom slučaju, pretežito iz one stranke uz koju je bezpogovorno stao i fra Luka. I to je, dakako, dokaz da živimo u zemlji „zarobljenog uma", masovne bolesti u BiH anno Domini 2011. Užasnuli su me, priznajem, komentari koji su ovih dana pratili moje i Ivanovo pismo fra Luki, odnosno HNV-u, orkestrirani iz iste «kuhinje» i pod istim pseudonomima kojima sam prvi put počašćen da sam «ustaša » i « fašista », samo zbog toga sto sam doprinio demontaži one znakovite SDP-FTV podvale s «Karađorđevom 2» (da upravo iz SDP-ove kuhinje, i nažalost, moj dobri fra Luka). Jednako tako se me užasnuli i ružni napisi o fra Luki iz nekih drugih kuhinja i na nekim drugim portalima. Oboje govore o onoj autoritarnoj svijesti koju sam već spominjao.

Bolniji od takvih izliva primitivizma su vrlo tužni rastanci s ljudima za koje sam vjerovao da su mi subraća i prijatelji. Jedan od njih, pjesnik, mi je žurno napisao da se «ljudi susreću i razilaze na idejama», pa je - oslanjajući se na svoju nepogrešivu osjećajnost - presudio u aktualnom prijeporu u korist fra Luke, zaboravivši na sve što nas je povezivalo decenijama. O ukusima se ne raspravlja, ja ću i dalje cijeniti njegovu senzibilnost, ali sam mu morao odbrusiti da nije «mjera stvari» u ovom prijeporu. Kao što nisu ni neki drugi bivši prijatelji, dakako, iz ovih ili onih razloga...

Govoreći posve otvoreno, dragi fra Luka, i Vaši problemi prozilaze iz toga sto se kao moj bivši prijatelj Pjesnik vodite emocijama, a ne vidite promjene koje se posvuda daju opipati čak i u takvoj zemlji kakva je BiH, ili ih ne želite uočiti ukoliko ne odgovaraju Vašem čvrsto formiranom vrijednosnom sustavu. Iz toga je i niklo uvjerenje o Vašoj ideološko-političkoj pravovjernosti, koje se i ne mora mijenjati, jer je ono dobro. Tema je vrlo komplicirana, ali razmislite o tomu da jednako moralan i dobar i koristan i pošten može biti i onaj tko sebe definira «liberalnim nacionalistom», primjerice. Govorim iz iskustva o nekim mojim prijateljima, a ne o sebi, o onima od kojih sam to s mukom naučio, ali mi je drago što sam naučio. Osobno sam došao do uvjerenja - da ne ostanem nedorečen - da sebe politički samodefiniram putem kombinacija ideja europskog liberala i socijaldemokrata, smještam se, dakle, negdje između vrijednosti koje zastupaju njemački «Zeleni» i njemački SPD.

Nije se sramota mijenjati, sramota je od svog dogmatizma graditi moralnu poziciju i pogotovu kontraproduktivnu politiku. Vjerojatno zato Vam se i moglo učiniti da smijete imputirati Ivanu Lovrenoviću kako se malo razumije u poličku znanost, pa se koristi književnim pojmovima. On koji je prvi ili među prvima postao svjestan u BiH da se spas zemlje krije u konsocijacijskim modelima, o kojima tek treba stručno razgovarati sa svim relevantnim faktorima u zemlji, u kombinaciji s drugim modelima političke demokracije, posve sigurno. I. Dakle, potpuna bedastoća, dragi fra Luka, Ivan je - a ja sam tu kompetentan prosuditi - ne samo vrsni etnolog i književnik i enciklopedista, nego i vrhunski publicista i vodeći politolog u BiH. Dakle, sve ono što Vi niste, i što i ne bi bio problem da se ne pacate u stvari koje nedovoljno razumijete.

Vjerujem da mi nećete zamjeriti dragi fra Luka na ovolikoj otvorenosti, Vi ste ipak i u prvom redu profesor teologije, ugledni bosanski fratar, pa tek potom amaterski predsjednik HNV-a. U BiH je netko htio zadržati ljude u stadiju prapolitičke kulture koja nema dodira s političkom kulturom uvažavanja Drugosti, pa su naši ljudi masovno i ostali zarobljeni u autoritarnu kulturu koja podrazumijeva «vođe» i «vođene». Taj netko nije nužno bio u SDP-u, ili HNV-u, dakako, ali je krivica SDP-a što je prihvatio tu kulturu kao svoju, a nije se okrenuo k novom europskom mišljenju. Time je već rečeno da nas je u pravilu mimoišla politička moderna čija je suština kultura otvorenosti, pa u našem društvu na svim bitnim kormilarskim pozicijama i dalje dominiraju autoritarne strukture, ti neprijatelji otvorenog društva, koji mogu biti posve zadovoljni postignutim jer većina bh. ljudi i ne može više pojmiti kako se to uopće može biti slobodan i svoj, kako se orijentirati samo po svojoj savjesti i uz pomoć znanstvene ili misaone aparature s kojom se raspolaže.

Neprijatelji otvorenog društva, govoreći rijecima Karla Poppera, su i dalje među nama i tamo gdje ih ne bismo bezuvjetno očekivali, u onomu što kolega Kazaz zove «akademskom policijom», dakle, u akademskim zajednicama i u vrhovnim vjerskim strukturama. A ne mogu da i ovdje ne navedem još jednu popperovsku misao, onu kako je jedino istinsko zajedničko i staljinističkom i fašističkom načinu mišljenja što slijede istu autoritarnu matricu, što su «neprijatelji otvorenog društva ». Dakle, ako ste svih 20 godina pisali protiv nacionalističkih stranaka, ponajviše protiv HDZ-a, pa se potom usudili kritizirati SDP BiH zbog toga šo uporno i mjesecima demonstrira «nekulturu osionosti» u zemlji koja vapi za političkim kompromisom, onda ste preko noći postali neprijatelj, što i ne govori o drugome nego o vladajućoj staljinističkoj i rasističkoj matrici među tobožnjim antifašistima i socijaldemokratama. Pri čemu još nitko među takvima nije uočio da se upravo socijaldemokratska ideja zlorabi u aktualnom vremenu na najsvirepiji način, u funkciji sticanja novih stečevina, novih upravnih i nadzornih odbora. Toliko o etici i poštenju onih koji nastupaju s tih, samo za njih, jelte, rezerviranih pozicija. U biti, pak, svi koji negiraju nečiju izbornu volju etičkim argumentima nisu demokrate, nego autokrate, ma tko da su i koje poslove obnašaju, uključivo one u «mantijama»...

I za kraj, kazat ću kako nisam, zapravo, siguran tko su sve ljudi koji mi se ovih dana javljaju, nisam siguran ni tko piše jedne ili druge vrste komentara, pohvale i pokude, ne isključujem niti stranačke ni obavještajne službe, ali nažalost ni moje bivše prijatelje. Tko god da je, radio je sraman posao. Za one koji ne znaju, a možda bi željeli znati, kazat ću i explicite kako sam od jeseni 1989. vanstranačka ličnost, kako smo i ja i moja obitelj ostali nepokoreni do danas uz visoko plaćenu cijenu raseljenja po cijelom svijetu i teškog rada, ali časnog života. Ne dozvoljavam zbog toga da nitko govori laži o mojoj obitelji. Priča je vrlo prosta, nisam (i nismo) ničiji nego svoj(i), a ja osobno sam vjeran samo svojoj profesiji i savjesti. I zato ne mogu, moj dragi fra Luka, dozvoliti ni Vama da mi čitate lekciju o moralu. Pogotovu ne nakon sto šte se svrstali uz jednu političku opciju i još se time ponosite. Time, de facto i de jure, pokazujete da razumijete malo o pluralnoj demokraciji i o otvorenom društvu, ali neka to bude Vaš problem. Po meni, bilo koji NGO-predsjednici mogu biti moralna instanca, kao i njihove nevladine udruge samo ako su iznad politike i izvan političkih stranaka, inače služe za podmijeh, jer i nisu drugo do vladine nevladine organizacije...

Bielefeld, 17. veljače 2011. godine