Izvan svake je pameti medijska haranga protiv Hrvata u BiH

ivan kraljević, predsjednički izbori

Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru govorio je za hercegovina.info o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, te o utjecaju istih na političke prilike u Bosni i Hercegovini.

Jeste li iznenađeni pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj?

Uvijek je najlakše biti general poslije bitke i reći kako ste nešto znali, predvidjeli ili očekivali i prije samoga ishoda. Međutim, baš kao i nakon proljetos održanih izbora za Europski parlament, predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj ponovno su otkrili njezinu duboko podijeljenu stvarnost. Odnos glasača koji pripadaju ljevici i glasača koji pripadaju desnici nalazi se na određenoj vagi, odnosno u svojevrsnom egalu. Prevaga su bili oni birači u centru koje je Zoran Milanović uspio pridobiti na svoju stranu artikulacijom interesa šireg kruga ljudi. SDP-ov predsjednički kandidat, preciznije kazano, uspio je pridobiti glasače koji pripadaju manjinskim skupinama u društvu.

Kako biste ocijenili izbornu kampanju oba stožera? Koji su potezi tijekom iste prevagnuli u korist kandidata SDP-a?

Obje su stranke zapravo odnjegovale svoje stanadardne i praktično već viđene stilove vođenja izborne kampanje, izrazito personalizirane. Ipak, tijekom cijele kampanje, zapravo i ranije, moglo se primijetiti kako je došlo do određenih poremećaja u političkoj agendi HDZ-a. Ti poremećaji rezultat su sve češćih unutarstranačkih previranja i, kako je i sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović priznala u svome završnom govoru, pogrešnim poteezima odmicanja od svoga biračkog tijela. Na kraju je najvećih ceh platila upravo Kolinda Grabar Kitarović. Osim toga, njezin i stranački dodatni uteg bila je i pojava Miroslava Škore koji je oko sebe okupio veliki broj nezadovoljnika takvom politikom i onih koji dijele iste svjetonazorske poglede. S time se bilo teško izboriti, posebice nakon što je Miroslav Škoro, suprotno brojnim predviđanjima i očekivanjima, uoči samog drugog kruga svojim biračima poslao poziv za „zaokruživanje broja 3“. I treća, ne manje važna činjenica, Kolinda Grabar Kitarović je kao aktualna predsjednica imala nezahvalnu poziciju očuvanja svoje dužnosti. Kao osoba iza koje je petogodišnji mandat na dužnosti predsjednice, birači su o njoj znali praktično sve i to je Zoran Milanović kao prekaljeni lav u ovoj areni znalački iskoristio. Uvijek je teže nastupati iz pozicije onoga koji nosi „teret“ prethodnog mandata. To se moglo vidjeti i u trima debatama u kojima je Zoran Milanović ciljao upravo na ono što je bilo najveći uteg Kolindi Grabar Kitarović.

Hoće li se nakon dolaska Zorana Milanovića na Pantovčak promijeniti odnosi Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, odnosno bh. Hrvatima?

Vjerujem kako se na toj relaciji odnosi neće bitnije mijenjati. Premda potpuno svjestan kako su hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini privrženiji njegovoj protukandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović i njezinoj stranci, Zoran Milanović je svojim medijskim izjavama i javnim nastupima više puta pokazao kako odlično poznaje ovdašnju političku situaciju. Novi predsjednik Republike Hrvatske vjerojatno neće hrvatski narod u BiH „imati u ustima“ onoliko često koliko je to činila Kolinda Grabar Kitarović, ali sam uvjerenja kako će ostati dosljedan svojim ranijim stavovima po pitanju nametanja Željka Komšića, promjene izbornog zakonodavstva i zalaganja za ustavnopravnu i institucionalnu ravnopravnost Hrvata s druga dva konstitutivna naroda. Tvrda kohabitacija Vlade i novog predsjednika u skladu s Ustavom i zakonom, kakvom ju je već ocijenio premijer Andrej Plenković, ne bi trebala imati šumova u stavovima i politici prema Hrvatima u BiH. Izgledno je kako će legitimni predstavnici Hrvata ostati ključni partneri u razgovorima o svim bitnijim pitanjima, kako Vladi Republike Hrvatske, tako i novom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Dakle, njegovu pobjedu treba prihvatiti i pružiti mu priliku.

U drugom krugu predsjedničkih izbora hrvatski državljani u BiH dali su svoje povjerenje Kolindi Grabar-Kitarović. Hoće li to Milanović zamjeriti Hercegovcima?

Ne vidim razloga zašto bi Zoran Milanović nešto zamjerio Hercegovcima. Udar na Hercegovce i oštrice koje su bile uperene prema glasačima na biralištima u Mostaru samo su plod uvijek prisutne stereotipne politike prema Hercegovcima kao tajkunima, prevrtljivcima, kriminalcima, onima koji nekome nešto oduzimaju ili nameću i sličnih besmislica. Uostalom, Kolinda Grabar Kitarović dobila je masovnu podršku na svim biralištima u BiH, a ne samo u Mostaru. Takva privrženost, odanost i povjerenje HDZ-u onih bh. glasača koji izlaze na izbore nije nešto novo i nepoznato novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske. Zoran Milanović se, naravno, ne zaboravljajući i njegove brojne pogreške, kao hrvatski premijer u ključnim trenutcima korektno ponio prema Hrvatima u BiH, nadati se istome i u budućnosti. Mnogi istinoljubivi pojedinci i stranački prvaci pamte kako je reagirao kada su uslijed tzv. socijalne pobune paljenje institucija i središnjice najjače hrvatske stranke u BiH u Mostaru.

Birači u BiH nikada nisu svojim glasovima izabrali predsjednika Hrvatske. Ipak, u medijima se često potencira njihova izlaznost na izbore, pa im se želi ukinuti to pravo. Kakvo je vaše mišljenje o tome, imaju li bh. Hrvati pravo birati predsjednika Hrvatske?

Birači u BiH vrlo vjerojatno nikada i neće svojim glasovima izabrati predsjednika Republike Hrvatske s obzirom na okolnosti i način na koji mogu ostvariti svoje biračko pravo. Uostalom, u konačnici je zanemariva brojka onih koji glasuju na biralištima u BiH i izvan svake je pameti medijska haranga protiv Hrvata u BiH. Širi se nepotrebna netrpeljivost i izaziva mržnja. Dovoljno je provjeriti kako je na nedjeljnim predsjedničkim izborima svoje pravo glasa iskoristilo samo 35168 hrvatskih državljana u BiH (oko 38%) od njih 93352 koliko ih je bilo registrirano za drugi krug. Hrvati iz BiH su u takvoj poziciji da ne mogu sami sebi birati člana Predsjedništva BiH, a kamoli drugima. Dovoljno je poznavati elementarne činjenice. Zato je besramno postavljanje pojedinih medija u Republici Hrvatskoj prema svojim sunarodnjacima u BiH i plasiranje priča o kojekakve punim autobusima koji su zakrčili putove, prodaji glasa za put u Međugorje ili bon u Konzumu odraz šovinizma najniže vrste. Hrvati u BiH su ponosan narod kojima je hrvatska domovina svetinja, mnogi su za nju krvarili i, zlu ne trebalo, ponovno bi to učinili. Glasovanje za predsjednika Republike Hrvatske hrvatskim državljanima u BiH ustavno je pravo i sukladno izbornom zakonu i sve dok je tako neka svatko prema svome nahođenju čini što hoće. Zapravo, i nekonzumiranje tog prava je svojevrsni glas. Glas koji jasno govori što oni koji ne izlaze na izbore misle o biranju predsjednika druge države. Sve su to plodovi demokratskih dometa i odgovornosti, a za to je ovo društvo krvarilo prije nepuna tri desetljeća.

Na svom Facebook profilu pohvalili ste pobjednički govor Zorana Milanovića. Na što je on stavio naglasak u svom obraćanju?

Napisao sam kako se, ma što tko mislio i kojem svjetonazoru pripadao, mora priznati da je novi predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović održao pravi državnički govor. Zapravo, dogodilo se nešto nekarakteristično za podneblje kojem pripadamo. U euforiji kojoj je mogao podleći Zoran Milanović nije dopustio zvižduke i negodovanja na spomen svoje protukandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Tom je gestom već u startu pokazao kako posjeduje određeni državnički kalibar. Nije dopustio nepoštivanje svoje suparnice, čime je napravio svojevrsni presedan u političkoj komunikaciji. Netom iza toga vrlo slični tonovi stigli su i iz stožera Kolinde Grabar Kitarović i takva razina političke komunikacije se ne viđa često. Tijekom Milanovićeva pobjedničkog obraćanja u stožeru simptomatičnim je postalo njegovo ponavljanje isprika onima koje je, poglavito u svojim ranijim nastupima, uvrijedio i obezvrijedio. Dakle, umjesto starog konfliktnog Zorana Milanovića, pokazao je svoju empatičnu crtu. Iako je preko dva i pol milijuna onih koji ga nisu birali, u pobjedničkom govoru se postavio kao predsjednik svih. Za razliku od svojih ranijih govora, nije bilo uobičajenih podjela na „Mi“ i „Oni“, nego je, nasuprot tome, nastupio kao državnik koji obećaje kako će uzmicati od tema koje podižu nacionalne i emocionalne tenzije. U kampanji je, unatoč svojoj bahatosti i napadnosti, bio izravan i govorio bez uvijanja. Tome je ostao dosljedan i u pobjedničkom govoru. Naravno, neki će možda reći kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Istina, ne treba biti naivan i povjerovati kako će sada poteći med i mlijeko. No, ponovno ponavljam, treba mu pružiti priliku da pokaže kako može biti bolji predsjednik negoli što je bio premijer. Kada se pogleda unazad i vidi tko je sve i po kakvim uvjetima dobivao priliku i Zoran Milanović ju zaslužuje. Vjerujem kako je to u interesu svih hrvatskih državljana s obje strane granice.