Građanska zemlja ljiljana ili građanin od fotelje?

Fotografija Bakira Izetbegovića i Željka Komšića sa sastanka u središnjici SDA ponovno otvara pitanje koliko u bosanskohercegovačkoj politici vrijede ideološka obećanja kada na red dođe sastavljanje vlasti. Prizor predsjednika SDA i DF-a za istim stolom podsjeća na dobro poznati obrazac: pred biračima se naglašavaju razlike, a nakon izbora traže se zajednički interesi i dovoljan broj zastupničkih ruku.

Izetbegović i Komšić sastali su se 13. listopada, a prema priopćenju SDA razgovarali su o političkoj situaciji, izbornim rezultatima i uspostavljanju stabilne i funkcionalne vlasti. Sam po sebi, takav susret bio bi uobičajen dio postizbornih razgovora. Međutim, u kontekstu Komšićevih poruka iz izborne noći i povijesti njegovih odnosa sa SDA, fotografija dobiva znatno šire političko značenje, piše Semira Degirmendžić za Raport. 

Ona vraća u prvi plan političko licemjerstvo koje nije ograničeno na jednu stranku. Ideologija, bilo građanska, nacionalna, lijeva ili desna, često služi za pridobivanje birača, dok se njezine granice nakon izbora prilagođavaju potrebama koalicijske matematike.

Što je ostalo od poruka iz izborne noći?

Za razumijevanje tog nesklada dovoljno je vratiti se devet dana unatrag, od sastanka do izborne noći 4. listopada.

Suočen s lošim rezultatom DF-a, Komšić je pred kamerama djelovao rezignirano. Govorio je o poruci birača, etničkoj homogenizaciji i neuspjehu građanskog koncepta koji njegova stranka zagovara.

Poručio je da ideja građanske države kakvu zastupa DF na tim izborima očito nije zaživjela te da izbornu volju građana prihvaća.

Na pitanje o mogućim koalicijama odgovorio je da je o njima još rano govoriti.

„Nije to suština političke borbe kako je mi shvaćamo. Više sreće drugi put“, rekao je te večeri.

Takav nastup mogao je ostaviti dojam političara koji prihvaća poraz i spreman je odmaknuti se od borbe za vlast. Ipak, Komšić nije izrijekom obećao odlazak u oporbu. O daljnjim potezima nije se želio konačno izjasniti, uz poruku da je dan pametniji od noći.

Upravo zato novi razgovori sa SDA otvaraju pitanje jesu li riječi iz izborne noći označavale stvarno političko preispitivanje ili samo pokušaj da se izborni neuspjeh predstavi kao poraz ideje koju birači nisu razumjeli.

Umjesto vidljivog odmaka od dosadašnjeg političkog obrasca, uslijedio je povratak poznatom partneru. Politički pojas za spašavanje ponovno se traži kod Izetbegovića, predsjednika nacionalne stranke s kojom se Komšićev građanski koncept već godinama pokušava pomiriti.

SDA kao oslonac nakon izbornog neuspjeha

Zadovoljstvo koje se može iščitati s fotografije sastanka teško se uklapa u rezignirane poruke iz izborne noći. No, taj nesklad može iznenaditi ponajprije one koji su zaboravili koliko se puta DF, i u povoljnijim političkim okolnostima, vraćao suradnji sa SDA.

Prema dosad objavljenim preliminarnim rezultatima, Komšić nije osvojio mandat u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Loše su prošli i drugi kandidati njegove stranke, a DF je zabilježio pad potpore na više razina. Konačnu raspodjelu mandata treba razlikovati od preliminarnih izbornih procjena.

U takvim okolnostima suradnja sa SDA za DF dobiva dodatnu težinu. Stranka koja svojim kandidatima nije uspjela osigurati očekivane izborne pozicije u koalicijskom partneru može pronaći put do izvršne vlasti, imenovanja i političkih resursa.

Metaforički rečeno, DF svojim kadrovima nakon izbora postaje maćeha, dok SDA može preuzeti ulogu majke koja otvara vrata funkcijama i pozicijama.

To nije novost u Komšićevoj političkoj biografiji. Povijest odnosa DF-a i SDA pokazuje koliko se lako navodno nepomirljivi građanski i nacionalni koncept mogu približiti kada se otvori pitanje sudjelovanja u vlasti.

Kronologija političkih saveza sa SDA

Demokratska fronta osnovana je u travnju 2013., nakon Komšićeva odlaska iz SDP-a. Novu stranku predstavljao je kao alternativu za birače razočarane dotadašnjom politikom i kao prostor za drukčiji politički pristup.

Prvi veliki ispit tih očekivanja stigao je nakon Općih izbora održanih u listopadu 2014. Već u studenome Komšić i Izetbegović sudjelovali su u potpisivanju sporazuma o uspostavljanju vlasti na državnoj razini. Uslijedio je i sporazum SDA, DF-a i HDZ-a BiH o zajedničkom djelovanju.

Za birače koji su u DF-u tražili odmak od nacionalnih stranaka to je bio prvi ozbiljan raskorak između očekivanja i političke prakse.

Taj je dogovor pridonio i povratku HDZ-a BiH Dragana Čovića u federalnu izvršnu vlast. Prethodnu Vladu Federacije činile su stranke Platforme: SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak braće Lijanović, bez HDZ-a BiH.

Federalno partnerstvo SDA i DF-a raspalo se već u lipnju 2015. Povod je bio spor oko uredbe kojom se uređivalo imenovanje upravljačkih tijela javnih poduzeća, odnosno pitanje ovlasti Vlade i nadležnih ministarstava.

Komšić je tada objavio da DF više ne podupire parlamentarnu većinu. Razlaz je predstavljen kao obrana načela, ali je u njegovu središtu ponovno bilo pitanje kontrole nad imenovanjima u javnim poduzećima.

Krajem 2017. njegov je odgovor na pitanje o mogućoj koaliciji sa SDA bio kategoričan.

„Ne, ne, ne“, rekao je, a potom SDA opisao riječima: „Ovo je postala firma u koju se ide po posao i po tendere.“

Poslije je govorio i da DF ne želi biti nečiji privjesak. Međutim, odbijanje suradnje nije potrajalo.

U travnju 2019. SDA i DF ponovno su potpisali sporazum o uspostavljanju parlamentarnih većina. Dokument su u prostorijama DF-a potpisali Adil Osmanović i Dženan Đonlagić. Komšićeva stranka time je ponovno krenula prema vlasti sa SDA, a u kasnije formiranom Vijeću ministara dobila je Ministarstvo obrane BiH, na čije je čelo došao Sifet Podžić.

Novi vrhunac suradnje stigao je u prosincu 2019., dogovorom SDA, DF-a i SBB-a koji je u javnosti ostao poznat kao koalicija „Petak 13.“.

Taj je savez otvorio put rušenju tadašnje Vlade Kantona Sarajevo, koju je činila Šestorka, i povratku SDA u kantonalnu vlast. Komšić je tako sudjelovao u zamjeni koalicije kojoj je pripadao savezom sa strankom koju je prethodno javno odbacivao.

SDA i DF ostali su politički povezani do završetka izbornog ciklusa 2022. Nakon tih izbora, tijekom uspostave novih vlasti, obje su stranke na državnoj i federalnoj razini završile izvan vladajućih koalicija. Nova federalna vlada potvrđena je u travnju 2023.

Izetbegoviću partner, Komšiću prilika za opstanak

Nakon godina u oporbi DF je na novim izborima doživio ozbiljan udarac. Umjesto odmaka koji su neki mogli očekivati nakon Komšićeva nastupa u izbornoj noći, ponovno se otvara mogućnost suradnje prema već iskušanom receptu.

Izetbegović u takvom odnosu ima jasan politički interes. SDA je prema dosad objavljenim rezultatima vodeća stranka u Federaciji BiH na državnoj parlamentarnoj razini, ali broj glasova sam po sebi ne osigurava izvršnu vlast. Za nju su potrebni partneri i parlamentarna većina.

DF, oslabljen izbornim rezultatom, može biti partner kojemu je sudjelovanje u vlasti važnije nego u razdobljima veće biračke potpore. Izetbegoviću takva suradnja donosi zastupničke ruke, a Komšiću mogućnost da izborni neuspjeh ublaži povratkom u političko odlučivanje.

To je računica u kojoj se otvara prostor da slabiji partner postavlja manje zahtjeva, dok snažniji određuje smjer suradnje.

Sastanak još nije dokaz konačnog koalicijskog dogovora niti podjele funkcija. Ipak, politička povijest odnosa dvojice lidera daje dovoljno razloga za pitanje ponavlja li se isti obrazac: nakon velikih riječi o načelima slijede razgovori o vlasti, a ideološke razlike ponovno postaju premostive.

Ideologija do prvog razgovora o funkcijama

Poruka ovog susreta nadilazi Izetbegovića i Komšića. On podsjeća koliko su u domaćoj politici načela podložna prilagodbi kada postizborni opstanak postane važniji od predizbornog identiteta.

Kada završi kampanja i prebroje se glasovi, najglasniji zagovornici građanske države ponovno pronalaze zajednički jezik s nacionalnom strankom. Upravo taj ponavljajući raskorak može objasniti razočaranje dijela birača koji su u DF-u tražili drukčiju politiku.

Komšićevo vraćanje SDA zato više nije iznimka koju treba tumačiti kao iznenadan zaokret. Ono je dio političkog kontinuiteta u kojem se sukobi i pomirenja izmjenjuju, a mogućnost dolaska do funkcija ostaje trajna poveznica.

Završna ironija takvog odnosa jest da se politički opstanak ne mora tražiti samo kroz koalicijske pozicije. Uvijek ostaje i računica o biračima: može li bliskost sa SDA ponovno pomoći Komšiću i njegovoj stranci da pridobiju dio potpore koju sami gube?

Za birače kojima je obećana alternativa nacionalnim strankama, to ostaje isto pitanje u novom izbornom ciklusu: gdje završava građanski koncept, a gdje počinje borba za političko preživljavanje?