Čović i ostali oslobođeni optužbi za nelegalnu privatizaciju Eroneta iz 1999. godine

Osim Čovića oslobođeni su i svi ostali u ovom predmetu, odnosno tadašnji direktor HPT-a Marinko Gilja i još šest članova Upravnog odbora poduzeća.

Predsjedavajući sudskog vijeća Hamo Kebo u obrazloženju presude naveo je da zbog formalnih nedostataka u optužnici nije bilo moguće donijeti presudu.

Kebo je u više navrata rekao da je optužnica puna manjkavosti i da dokazi koji su izvedeni nisu dokazali inkriminacije iz optužnice.

On je podsjetio da je optužnica podignuta devet mjeseci nakon zastare kaznenog djela koje je tretirala, te da tada uopće nije bilo moguće podići optužnicu.

Kebo je dodao da u vrijeme kada je donesena sporna odluka o prenosu udjela Eroneta na tri poduzeća Čović nije bio predsjednik Upravnog odbora, te da nije na sudu da dokazuje kako i zašto se on nalazio na toj sjednici i donosio oduke.

Prema njegovim riječima, u optužnici nije bilo navedeno ni da je postojao umišljaja o zajedničkom djelovanju ni htijenja da se nekome pribavi imovinska korist.

''Nismo mogli zaključiti da je neko pridobio imovinsku korist'', rekao je Kebo.

Jedan od odvjetnika u ovom slučaju Nada Dalipagić izjavila je da je presuda očekivana, jer radnjama optuženih nije nastala nikakva šteta.

''Nema štete, nema kaznenog djela, prema tome nema ni odgovornosti'', rekla je Dalipagić.

Čovića, koji je bio ministar financija FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a, Marinka Gilju, tadašnjeg direktora HPT-a, te još pet članova Upravnog odbora: Vladimira Šoljića, Matana Žarića, Nevena Đukića, Ivana Baćka i Slavicu Josipović, optužnica je teretila za kazneno djelo zloupotrebe položaja i ''nezakonito prenošenje 51 posto dionica HT Eroneta, koje su bile vlasništvo HPT-a, na poduzeća Hercegovina osiguranje, Alpina komerc i Croherc.''

Presudom Ž/K suda u Mostaru od 15. listopada i Vrhovnog suda FBiH od 28. ožujka  2005. prenos dionica Eroneta označen je protivpravnim te je Eronet vraćen starom vlasniku HPT-u, odnosno Federaciji.