'Antifašistima' trebaju fašisti, ako ih nema oni će ih proizvoditi

Čovjek bi rado brzo okrenuo stranicu novina koja nas podsjeća na 45., na neka davna vremena, na duhove prošlosti koji se bude i uzbuđuju. Ali ne da se to, toliko toga ima, iz dana u dan, iz novine u novinu, od događaja do događaja.

Occupy Croatia odlučio je izgleda svake subote prosvjedovati protiv, kako oni kažu "šatoraša", s tim ekstremnim krilom IRA-e, kako bi rekao Nenad Stazić, s tom udarnom šakom fašistoidnog HDZ-a.

Jedan drugi, sličan "antifašistički skup" održan je na Trgu bana Jelačića kao protudemonstracija najavljenom a neodržanom postrojavanje "stranačke vojske" u crnim uniformama Autohtone HSP-a, što neodoljivo upućuje na podmetanje povoda za ovaj skup urbane gerile, koji su predvodile i neke poznate ličnosti javnog života kao Vesna Teršelić, Zoran Pusić, Vili Matula, Urša Raukar i drugi.

Jer, "antifašistima" trebaju fašisti, ako ih nema oni će ih proizvoditi, to je razlog njihova postojanja. Sljedeća akcija koju treba očekivati je kamenovanje krova crkve sv. Marka na kojemu je nepoćudni grb.

Zanimljivo, dok su tako alergični na sve što podsjeća na ustaštvo, Matula i Raukar ostali su nijemi na angažman za Dubrovačke ljetne igre beogradskog im kolege Nebojše Glogovca, koji je inače pun hvale za Dražu Mihailoviću, zbog čega su prosvjedovali samo glumac Siniša Ružić i glumica Dubravka Miletić.

A opet, kazališni redatelj i scenarist Ivo Štivičić s velikim razumijevanjem veli: "Što se tiče stavova N.G o D.M. uloga je kazališta širiti demokratske vidike"!?

Bi li, pitamo se, tako branio nekog domaćeg glumca koji bi govorio kako je Ante Pavelić bio dobar i pošten čovjek!

Zacijelo ne bi. Hrvatski je nacionalizam i za jugoslavenskih vremena, a nastavlja se to i danas, šovinizam i fašizam, a srpski je samo liberalizam. I Miljenko Jergović, jedan od vodećih lovaca na fašiste također je o Draži svojevremeno govorio s velikom naklonošću.

Ima toga još koliko ti srce želi. Slavomir Žižek, pomalo čudak, ovdje redovito predstavljen kao "slovenski filozof svjetskoga glasa", vjerojatno glasovitiji od samog Hegela ili Aristotela, česti gost naših tribina i televizija, koji za sebe kaže da je ljevičar i komunist (pa neka mu bude) osporavanje ćirilice u Vukovaru i definiciju braka kao zajednice žene i muškarca ocijenio je kao fašizaciju i, pazi sad, kao "ustaško kršćanstvo". Kakav sjajan filozof!

Bivši je predsjednik ono u izraelskom parlamentu nešto buncao o ustaškoj zmiji u zemlji iz koje je došao i u kojoj je htio još malo biti predsjednikom i nakon što u tome nije uspio, tu je svoju tvrdnju ponovio pred kamerama Nove TV. Ta je zmija očito kriva što nije pobijedio.

Svi oni koji nisu za njega glasovali nose tu opasnu guju u svojim njedrima. Na tom se tragu našao i Express, tjedni prilog "24 sata" najčitanijih novina, ako se te novine mogu novinama nazvati, koji je sastavio impozantan "Veliki leksikon ustaštva". U tom leksikonu, na kojemu je radio sinovac, ili što mu je već, generala agresorske vojske, nalazimo mnoštvo što mrtvih što živih vodećih ustaša, a među njima su, primjerice, Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Zdravko Tomac, Vlado Košić, Željka Markić, Ivan Aralica i brojni drugi.

Iz Amerike je stigla ciljana slika Kolinde Grabar-Kitarović iza koje je netko razapeo zastavu s grbom koji počinje bijelim poljem, što bi i ovu kćerku partizana trebalo staviti u ustaški kontekst, kao što ju je u taj kontekst stavio Stjepan Mesić nakon najave uklanjanja Titova poprsja iz Ureda.

Jednu je izjavu Tomislava Karamarka o potrebi jačanja nacionalne kulturne politike spremno dočekao Oliver Frljić, riječki intendant optužbom o pokušaju "fašizacije kulture". Isti je to onaj Frljić koji je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu preimenovao u "hrvatsko ustaško kazalište".

Slavko Goldstein veli u velikom intervju jednim novinama kako ne treba čuditi ako HDZ-ova vlast, dođe li do nje, krene s hapšenjima, progonima, represijama i logorima, s "jednim režimom koji će u suštini biti ustaški"!

Kad čovjek sve to u čudu čita i gleda ne može se ne zapitati: pa možda ni ustaše nisu bile ono što se o njima govorilo i govori. Ta naglo probuđena propaganda o ustašama i ustaštvu u svojoj krajnjoj nakani je usmjerena na diskreditiranje i sotonizaciju svega što je nacionalno i hrvatsko, uključujući i hrvatsku državu.

Zar se već na sva usta ne govori i ne piše o jednom promašenom projektu i o potrebu vraćanja u stare okvire.

Večernji list donosi veliki naslov s retoričkim pitanjem: "Nakon 25 godina treba se zapitati je li hrvatska država izgubila smisao", uz zaključak: "hrvatsku državu u svakom njezinu povijesnom izdanju (dakle, i ovom najnovijem-op.a.) možemo smatrati kvislinško-marionetskom" (čitaj endehazijskom).

Histerija o ustaštvu pokrenuta smjenom na Pantovčaku može se tumačiti i kao strah od promjene, strah za pozicije zauzete i sustavno ojačane nakon 2000. godine i kao njihova preventivna obrana. Pomahnitali pojedinci i skupine s navijačkih tribina hukački i huškački urlaju na momke u drugim dresovima.

Oni bi htjeli isključiti suparnike iz igre, dobiti utakmicu bez borbe.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija