MUKE U ISTOČNOJ HERCEGOVINI "Nemamo nikakve koristi od duhana, sadi ga samo tko je navikao"

Pred ljubinjskim ratarima je, prema svim poljoprivrednim parametrima, dosta teška godina, što je, osim velikog ovogodišnjeg poskupljenja prihrane i zaštitnih sredstava, uvjetovala i činjenica da je velika umjetna akumulacija izgrađena za potrebe navodnjavanja - pušta vodu, ali i mlado stanovništvo sve više odlazi pa zemlju nema tko obrađivati.

"Trenutno provodimo IFAD-ov projekt gdje se s 50% subvencionira proizvodnja krumpira, luke i paprike, pa će se na taj način olakšati povrtarima da barem zaštitu i prihranu dobiju po povoljnim cijenama, ali ako godina bude sušna, a takozvano veliko jezero bude puštalo vodu, teško da ćemo imati velike koristi od našeg truda“, kaže Dragoljub Sorajić, šef Odsjeka za gospodarstvo općine Ljubinje.

Projekt prema kome je, pored nekadašnjeg malog jezera u kome se sakupljala kišnica za navodnjavanje, sagrađeno i veliko, propao je zbog toga što je folija koja je trebalo držati vodu bila šuplja, pa, iako je krpljena, ponovo je propustila vodu, tako da se trenutno traže mogućnosti pomoću kojih bi se voda zadržavala u jezeru jer će, ako bude sušna godina, na ljeto treba dosta vode da se kulture održe.

"Sudeći po tek posijanim rasadnicima u nekad tradicionalnom duhanskom kraju, već nekoliko godina duhan je sporadična biljka u Ljubinju pa će pod ovom kulturom biti svega dvadesetak hektara i to na malim parcelama od jedan do dva duluma. Sadi ga samo onaj tko je navikao, iako znaju da nema organiziranog otkupa, a sve manje je i nakupaca za crno tržište pa je kod mnogih i prošlogodišnji rod ostao neprodan”, navodi dalje Sorajić.

S obzirom na sve drastična poskupljenja umjetnih gnjojiva, u ljubinjskoj tvrtku "Koka produkt" za proizvodnju jaja i pilenki, kokošje gnjojivo se, kako kažu, ni trenutka ne zadržava na lagerima, već su sve količine unaprijed rezervirane s obzirom na to da je ovo dosta jeftinija varijanta prihrane oranica. Kokošje gnjojivo se, kažu u nadležnom općinskom odjelu, prodavalo dobro i ranije, ali se moralo odvoziti prema stolačkim i ljubinjskim oranicama, a sada sami ratari dolaze na farmu i traže da im se ostave potrebne količine, prenose Nezavisne.

Zbog velikih ulaganja i nemogućnosti navodnjavanja, u Ljubinju se već počelo odustajati od sadnje paprike koja je nekad dobro prolazila pa se najviše sadi crni luk, kojeg je posađeno od 15 do 18 hektara, ali i bijeli luk za čiju preradu postoji i tvornica u Ljubinju i pod kojim su površine od osam hektara.

Zanimljivo je da je na posnoj ljubinjskoj zemlji najviše oranica pod ozimim žitima, oko 60 hektara, dok dvadesetak hektara otpada na jara žita, ali to najviše siju domaćini koji imaju svoju mehanizaciju i koji se bave stočarstvom pa se žita, koja inače dobro rađaju, koriste za ishranu stoke.