U Mostaru više od 1.200 patoloških kockara, u BiH svaki peti kockar žena

Romić je psiholog specijalist traumatske psihologije u mostarskom Domu zdravlja, ali i voditelj KLOK-a (Kluba liječenih ovisnika o kocki) od 2010. godine. Dio je mreže Kluba liječenih ovisnika o alkoholu i kocki "Vladimir Hudolin", koji su posebno aktivni bili prije rata u Jugoslaviji. Potreba za nečim sličnim pojavila se odmah poslije rata, pojavom prvih kladionica kod nas.

Nešto slično postoji i u Sarajevu, samo se ne zove KLOK, već terapijska grupa, iako imamo korisnika koji dolaze iz tog grada na naša druženja. Dolaze ljudi koji imaju problema s kockanjem sve od Livna do mora, a ima ih i iz Nikšića, naveo je Romić za Klix.ba.

Patološki kockari su oni koji zadovolje jedan od deset kriterija prema međunarodnim standardima, kao što su ulaganje sve više novca u kockanje, ako netko kocka da bi se "vadio", ako time narušava neke društvene odnose ili obaveze... Do 2013. godine klađenje nije smatrano ovisnošću, već poremećajem kontrole impuksa, kao npr. piromanija.

Porazni brojevi
Prema međunarodnim standardima, sedamdesetak posto populacije na nekom području barem jednom je došlo u dodir s kockom ili igrom na sreću, a od tog broja od jedan do jedan i po posto postanu patološki kockari. Prema toj procjeni u Mostaru je blizu 1.200 patoloških kockara, iako svi kažu da ih je mnogo više. Kad sam nedavno na jednoj konferenciji u Sarajevu kazao da u tom gradu ima od tri do četiri tisuće patoloških kockara, a liječi ih se samo dvadeset, svi su kazali da ih ima mnogo više. Procjenjujem da u BiH ima blizu 50 tisuća patoloških kockara, izjavio je Romić, napomenuvši da je kroz mostarski KLOK u ovih osam godina prošlo stotinjak onih koji su se liječili, a raspitivalo se pet puta više.

Osamdeset posto onih koji su se liječili postali su patološki kockari igrajući kladionicu, najgore posljedice su kod onih koji su "zaglavili" na ruletu, a u posljednje vrijeme je sve više patoloških kockara ovisnih o bingu koji preferiraju žene. Kroz grupne terapije KLOK-a prošle su samo četiri žene, ali Romić smatra da je omjer 80:20 posto ukoliko se patološki kockari dijele prema spolu.

Najmlađi patološki kockar koji je dolazio kod nas, odnosno kojeg su roditelji doveli, bio je drugi razred srednje škole, imao je šesnaest godina. Najstarija je bila jedna žena od 74 godine. Tu bude vrlo obrazovanih ljudi, inžinjera, ljekara, najviše ih je sa srednjom školom, ima ih iz urbanih i iz ruralnih sredina. Kocka ne bira žrtvu. Zanimljivo je da su to mimo kocke obično dragi, pametni i dobri ljudi, ali kocka sruši sve to, a oni naruše sve odnose oko sebe, pojasnio je.

Glavni uzrok nisu socijalne prilike
Romić objašnjava da osnovni uzrok kod nastanka patoloških kockara ne mora biti socijalni motiv i neimaština, kako je dosta oboljelih prije kockanja imalo i više nego što je čovjeku potrebno, kod kockanja postoji određeni užitak u isčekivanju i neizvjesnosti ishoda te radnje.

Imate onih koji dobiju 50 tisuća KM i time mogu vratiti sve dugove te kupiti auto kojem sve vrijeme teže, ali ne, oni idu dalje i za tri dana ne samo da nemaju taj novac već su u minusu 70 tisuća KM. Imali smo na liječenju djevojku koja je bila izvrsna u svemu dok na fakultetu nije počela kockati. Tri je godine zavaravala roditelje dok je momak nije prijavio da mu je dužna dosta novca, ispričao nam je.

Romić je izdvojio i priču o studentu iz jednog malog mjesta dalje od Mostara koji je pet godina fiktivno studirao u Mostaru lažući svoje roditelje, a da nije položio nijedan ispit, pri tome trošeći sav novac na kocku. Kad je "stvar pukla", nakon pet godina, dogodio se veliki skandal.

Grupna terapija je najvažnija
Liječenje izvodimo na dva kolosijeka. Prvi je individualan tretman kad neko dođe, a nikad nitko ne dođe sam, nego ga dovedu roditelji, supruga, brat, sestra... Prvo se uradi psihološka procjena i vidi se jesu li potrebni pojedinačni tretmani ako je dotični upao u depresiju, određena anksiozna stanja, ima ljudi koji idu do toga da razmišljaju u samoubojstvu. Nažalost, ima i onih koji su ga zbog kocke i počinili. Znam najmanje troje-četvero takvih. Drugi, onaj važniji dio je KLOK, jer grupa ima neku čudnu moć. Kad dođe novi član onda mu grupa prenosi svoja iskustva i on vidi da su oni isti kao on, ili gori, te su oni zapravo kroz to osobno iskustvo mnogo važniji od neke moje priče, jer teoriju može naučiti svatko, kaže nam psiholog Romić.

Kod liječenja je naglasak na obiteljskom pristupu, na grupe se nikad ne dolazi sam, već uz suprugu, djevojku, roditelja, nekog od članova obitelji, jer obitelj je žrtva. Nesreća kod kocke je time veća što ne završava na kockaru, brakovi se raspadaju, stradaju djeca, žene...

Najveća greška je nereagiranje na vrijeme, obitelji to znaju kriti i po sedam-osam godina. Prvo majka pokriva dijete kod oca koje ukrade koju marku, kasnije otac od obitelji skriva veće dugove. Nakon nekoliko godina obitelj skriva od susjeda, umjesto da su na početku javno kazali svima da dijete ima problem s kockom i učinili nešto za njegovo liječenje, kaže Marko Romić, voditelj KLOK-a.

Brojnost kladionica veliki problem
Dio problema je i prisustvo kladionica na svakom koraku.

Sigurno je velika prisutnost kladionica kod nas jedan od čimbenika koji utječu na veličinu problema. Da nema kladionica ne bi problem bio ovoliko prisutan. Prije rata smo imali lutriju, sportsku prognozu ili kasina, ali nismo imali ovakav problem. Na zapadu postoje kladionice, ali morate otići na periferiju grada, dobro se pomučiti da nađete kladionicu. Možda i odustati od traženja, kod nas je na svakom koraku, kazao je.

Patološki kockari nevjerojatno su domišljati, izmišljaju izuzetno kreativne laži da bi došli do novca, uspjeli posuditi od nekog ili prevariti.

Laž je njihov glavni alat, a sve to do nekog vremena drži vodu, dok ne pukne. Na tim našim sastancima kad počnu pričati o svojim lažima, to bude bolje od kazališnih predstava. Uglavnom svi na početku imaju slične fore, izgubljen novčanik, posuđuju novac prijatelju kojem je žena na samrti, administrativni problemi u banci, sudar pa je trebalo platiti čovjeku da policija ne dolazi... Nikad nisam čuo za slučaj da se netko sam izliječio od patološkog kockanja, kaže Marko Romić.

Dodaje da ne može kazati kako postoji određeni kockarski tip čovjeka, da to ima veze s genetikom ili nečim sličnim.

Ipak, postoje neke crte koje bi se mogle povući. Istraživanje koje sam ja provodio na svojim grupama govori da svi patološki kockari imaju otvorenost ka novom iskustvu, što je jedna od vrsta naivnosti ili lakovjernosti. Patološki kockar je u svojoj srži naivan, smatra Marko Romić, psiholog i voditelj KLOK-a.

Za liječenje patoloških kockara država ništa ne plaća
Društvo bi trebalo prije svega raditi na razvoju svijesti, što je dugotrajan proces. Kaže da nikad nije samo za restriktivne mjere, jer je naše društvo sklono zabranjenom. Treba kombinirati edukaciju, podizanje svijesti kroz medije...

Problem je što se ovim bavim samo ja, a gledajući koliki je problem u Mostaru trebalo bi nas biti trideset, u Tuzli isto, u Sarajevu pedeset... Posebna je tema što se nitko ovim ne želi baviti, a osnovni razlog je što se to ne plaća, sve je volonterski. Liječenje kockarske ovisnosti je dugotrajan proces, često veoma frustrirajući, ishod je neizvjestan, treba biti veoma motiviran i to nitko ne plaća. Čim tu bude nešto novca, bit će i više onih koji se žele time baviti, izjavio je Romić.

I pored kompleksnosti problema koji tretira, mostarski KLOK nitko ne finansira. Korisnici plaćaju mjesečnu članarinu od 20 KM, a koriste prostorije Franjevačkoga samostana. Grad Mostar na brojne zahtjeve nije im dodijelio nijedan od gradskih prostora na korištenje, piše Klix.ba.

(www.jabuka.tv)