FOTO/VIDEO  Pilot koji gasi Hercegovinu: 'Air Tractor napunimo za 55 sekundi, u jednom danu smo letjeli 25 puta'

Dok se Air Tractor puni vodom izravno na pisti Zračne luke Mostar, svaka sekunda postaje važna. Slijetanje, ukrcavanje tri tone vode i novo polijetanje završavaju se za dvije do tri minute. Kapetan Tomislav Gržetić, jedan od četvorice pilota angažiranih u protupožarnoj operaciji, kaže da tijekom posljednja dva mjeseca nisu letjeli samo šest dana.

Na mostarskoj pisti nema mnogo vremena za zadržavanje. Zrakoplov dodirne tlo, uspori, spremnik se priključi na sustav za punjenje, a tri tone vode u njega ulaze za prosječno 55 sekundi. Nekoliko trenutaka poslije Air Tractor ponovno je u zraku, na putu prema požarištu u Hercegovini ili srednjoj Bosni. Iz prve ruke za Hercegovina.info podijelio je naš sugovornik.

Sve, od slijetanja do novog polijetanja, traje između dvije i tri minute.

„Mi smo ovdje u ratu protiv požara. Što više skratimo operaciju na zemlji, što smo brži i bliže požarištu, lakše ćemo požar zaustaviti uz manje rotacija, manje sati leta te manju potrošnju ljudskih i tehničkih resursa“, govori za Hercegovina.info kapetan Tomislav Gržetić, pilot Airbusa i Air Tractora te jedan od četvorice pilota koji su trenutačno u pripravnosti u Mostaru.

S njim su Goran Horžić iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, jedan od mentora u operaciji, pilot Rino iz Južnoafričke Republike te pilot Krešimir Vlašić, vlasnik tvrtke i instruktor na CJ mlaznim zrakoplovima koje u svojoj floti ima kompanija Air Pannonia.

Njihova baza je Zračna luka Mostar, bez čije infrastrukture, naglašava Gržetić, ovakva operacija ne bi bila moguća.

„Moramo zahvaliti Zračnoj luci Mostar. Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće - od hangara i potpore, preko vatrogasne službe, do sustavne organizacije cijele protupožarne sezone“, kaže.

Jednako važnu ulogu ima i Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine, BHANSA. Odluke o polijetanju često se donose u svega nekoliko minuta, pa kontrolori moraju gotovo trenutačno osigurati prostor za rad protupožarnih zrakoplova.

„Vrlo su susretljivi prema nama. Omogućuju nam da budemo operativno učinkoviti, osiguravaju zone rada u kojima nemamo smetnje te nam ostavljaju čistu frekvenciju kako bismo mogli komunicirati s vatrogascima“, objašnjava Gržetić.

Od Blidinja do klanaca Hercegovine

U operaciji trenutačno sudjeluju dva zrakoplova, oznaka 1802F i 504F, dok bi im se uskoro trebao pridružiti još jedan 1802F. Područje njihova djelovanja obuhvaća Hercegovinu i srednju Bosnu, od nižih predjela do planinskih vrhova na približno 7000 stopa nadmorske visine.

Jednu od zahtjevnijih intervencija imali su nedavno na Blidinju. Požar je nakon udara munje izbio na platou na oko 4700 stopa.

Upravo zbog planinskog reljefa piloti smatraju da su Air Tractori prikladni za bosanskohercegovačke uvjete. Zrakoplovi djeluju s piste i nemaju plovke za zahvaćanje vode s jezera ili mora.

Gržetić objašnjava da plovci u ovdašnjim uvjetima ne bi nužno predstavljali prednost. Nadmorska visina i visoke temperature stvaraju pojavu koja se u zrakoplovstvu naziva „density altitude“, odnosno gustoćna visina. Zrak je rjeđi, motor gubi dio snage, a teži zrakoplov mora smanjiti količinu vode koju prevozi.

„Zbog orografije terena nama plovci nisu potrebni. Kada imate veću nadmorsku visinu i visoke temperature, zrakoplov s plovcima postaje teži, motor gubi dio snage i morate uzeti manje vode. Time se smanjuje učinkovitost“, kaže.

Jedan Air Tractor nosi oko tri tone vode. Kanader može ponijeti između pet i šest tona, ali je, ističe Gržetić, znatno veći i skuplji zrakoplov.

„Mi smo po količini vode gotovo dvostruko manji, ali nam operativni troškovi i način organizacije omogućuju vrlo dobre rezultate. Za ovu orografiju i broj požara Bosna i Hercegovina trebala bi imati najmanje četiri Air Tractora, primjerice u organizacijskim jedinicama u Mostaru i eventualno Sarajevu, koje bi se međusobno nadopunjavale prema potrebi“, smatra.

S dva zrakoplova, dodaje, sustav još nije dosegnuo punu učinkovitost.

„Za cijenu jednog kanadera može se nabaviti deset Air Tractora“

Gržetić otvoreno kaže da je zagovornik Air Tractora kao rješenja za Bosnu i Hercegovinu, prije svega zbog cijene, dostupnosti i mogućnosti djelovanja u planinskom području.

Kanader je, naglašava, impresivan i izrazito sposoban protupožarni zrakoplov, ali njegova učinkovitost znatno ovisi o mogućnosti brzog zahvaćanja vode s odgovarajuće vodene površine.

„Ako kanader nema mogućnost zahvaćanja vode s jezera ili mora, njegova učinkovitost pada jer se mora vratiti na aerodrom i puniti. Veći je, troškovi održavanja i operacije znatno su viši, a skuplja je i sama nabava“, govori Gržetić.

Prema njegovoj procjeni, jedan kanader CL-415 stoji oko 37 milijuna dolara, što je približno vrijednosti deset Air Tractora.

Razlika je i u broju ljudi potrebnih za operaciju. Air Tractorom upravlja jedan pilot, dok kanader zahtijeva brojniju letačku i tehničku posadu, uključujući kapetana, prvog časnika i dodatno osoblje za održavanje.

„Air Tractor ima manji radijus zaokreta i može ući dublje u klance. Daleko od toga da kanader nije impozantan stroj, ali za ono što Bosna i Hercegovina trenutačno treba Air Tractori su odgovarajuća opcija. Pitanje je samo koliko ih je potrebno da bi sustav bio dovoljno učinkovit i da bi rezultati na požarištu bili brzi“, navodi.

Zrakoplov ne gasi požar sam

U javnosti se tijekom početka projekta moglo čuti da protupožarni zrakoplovi imaju prvenstveno psihološki učinak. Gržetić odgovara da taj učinak svakako postoji – dolazak pomoći iz zraka mnogo znači ljudima na požarištu, ali da je stvarna vrijednost Air Tractora u onome što nakon njegova naleta mogu učiniti vatrogasci.

„Mi smo potpora vatrogastvu. Rješavamo veći plamen i smanjujemo intenzitet požara, a vatrogasci ga potom, kako mi kažemo, dovršavaju čizmom“, kaže.

Piloti vodene bombe izbacuju linijski, stvarajući prostor kroz koji se vatrogasci mogu približiti vatrenoj fronti. Cilj nije samo pogoditi plamen, nego izolirati požar, usporiti njegovo širenje i ljudima na zemlji omogućiti sigurniji prilaz.

„Bez ozbiljne vojske vatrogasaca na zemlji zračna operacija sama po sebi nije dovoljna. Mi požar možemo izolirati, ali ga najčešće ne možemo ugasiti sto posto, osim kada je riječ o manjem požaru i niskom raslinju“, ističe.

Problem su osobito guste šume. Kada voda udari u krošnje, tek manji dio dopre do tla.

„Naše bombe pogode krošnju, ali do poda dođe vrlo mali postotak, možda oko 20 posto vode. Zato je nužno da nakon nas uđu ljudi na zemlji i završe posao“, objašnjava.

Odluku o aktiviranju zrakoplova donosi civilna zaštita preko koordinatora na gradskoj i županijskoj razini. Piloti dobivaju podatke o lokaciji i stanju na terenu, nakon čega iz zraka procjenjuju smjer djelovanja i povratno javljaju informacije zapovjednicima na zemlji.

„Oni odlučuju o podizanju i uporabi zrakoplova te koliko će dugo gasiti. Na nama je da iz zraka procijenimo situaciju i damo povratnu informaciju kako bismo taktički izabrali najbolje rješenje“, kaže Gržetić.

Posljednja dva mjeseca takve su se odluke donosile gotovo svakodnevno.

„Zapravo, ne mogu reći gotovo svakodnevno. Mislim da u dva mjeseca nismo letjeli svega šest dana“, dodaje.

Vjetar, turbulencija, minska polja i dronovi

Let iznad požarišta nije posao vođen adrenalinom, kaže Gržetić. Piloti se ne smatraju ljudima koji traže opasnost, nego profesionalcima koji u vrlo kratkom vremenu moraju ovladati situacijom.

Svaki prilaz uključuje procjenu rizika. Analiziraju se vjetar, turbulencije, konfiguracija terena, dim, dalekovodi, moguća minska polja i prisutnost dronova.

„Nismo mi nekakvi adrenalinski tipovi. Situacijom upravljamo kroz procjenu rizika koja je vremenski izuzetno kritična. Odluka se mora donijeti na samom požarištu“, objašnjava.

U tome im pomažu kolege s dvadesetak godina iskustva. Piloti međusobno razmjenjuju procjene i preko radijske frekvencije raspravljaju s koje strane prići, kojom tehnikom djelovati i gdje ispustiti vodu.

Prvi je cilj zaštititi ljude i imovinu te izbjeći dodatne posljedice. Drugi je cilj otvoriti prostor vatrogascima i pružiti im što više informacija prije nego što uđu u požarište.

„Jedan dio posla radimo mi, a drugi oni. Vatrogasci odlučuju gdje im je potrebno izbacivanje vode, dok mi procjenjujemo možemo li to sigurno izvesti. Mi nismo oni koji dovršavaju posao. Mi ga započinjemo i omogućujemo gradskim, općinskim i drugim vatrogasnim jedinicama da ga završe“, navodi Gržetić.

U jednom danu 25 letova na tri požarišta

O intenzitetu ovogodišnje sezone govori podatak da su piloti u jednom danu izveli približno 25 letova na tri različita požarišta.

S dva raspoloživa zrakoplova uobičajena je taktika usredotočiti se na jedno požarište i pokušati ga staviti pod nadzor prije prelaska na drugo. Međutim, kada se stanje naglo pogoršava, piloti moraju mijenjati lokacije, iako takva praksa nije poželjna.

„S ovim brojem zrakoplova politika je zauzeti jedno požarište i rješavati jedno po jedno. Međutim, ovisno o potrebama i razvoju požara, donosile su se odluke o promjeni požarišta. To nije često, ali dečki su uspijevali reagirati u realnom vremenu“, kaže.

Prošlogodišnja operacija u Mostaru bila je pilot-projekt s jednim zrakoplovom. Značajniji učinak mogao se postići uglavnom na požarima udaljenima desetak minuta leta od zračne luke.

„Bilo je mnogo letova, ali s jednim zrakoplovom sustav je bio prilično neučinkovit. Ipak, to je bio pilot-projekt kojim se trebala dokazati potreba za onim što nazivamo zračnim snagama ili protupožarnom eskadrilom“, govori Gržetić.

Tijekom prošle godine nisu imali nijedan ozbiljan tehnički zastoj zbog kojeg bi zrakoplov dulje ostao prizemljen. Prije dolaska u Mostar i ove su godine zrakoplovi prošli detaljne preglede, a svi utvrđeni nedostaci otklonjeni su kako bi tijekom operacije što manje vremena proveli na zemlji.

Dogodio se jedan problem s puknućem gume i oštećenjem aluminijskog naplatka. Potrebni dijelovi su naručeni, a kvar je otklonjen za dva dana.

„To su situacije na koje ne možemo uvijek utjecati, ali važno je da je problem brzo riješen“, kaže.

Požar koji izgleda ugašeno može ponovno oživjeti

Na nepristupačnim terenima požar se često ponovno aktivira, čak i kada iz zraka više nema vidljivog plamena. Razlog ne mora biti novo podmetanje, nego skriveno žarište do kojeg vatrogasci nisu mogli doći.

Nakon gašenja piloti ponekad obavljaju izviđanje. Ako tijekom dva sata nema aktivnog plamena ni dima, velika je vjerojatnost da je požar zaustavljen. No tanka vertikala dima može značiti da u šumi još tinja malo žarište.

„To može biti plamen veličine ljudske glave koji biste ugasili s tri litre vode, ali netko do njega mora doći“, opisuje Gržetić.

Na planinskom terenu to može značiti da vatrogasac mora pješačiti dva ili tri sata kako bi ugasio jednu malu točku. Takav pristup troši mnogo vremena, ljudi i opreme.

U tim situacijama važnu ulogu mogu imati helikopteri. Oni na nepristupačno područje mogu prevesti tim vatrogasaca s naprtnjačama za vodu, koji zatim iza zrakoplova ciljano gase preostala žarišta.

„Helikopter može uzeti tim vatrogasaca s naprtnjačama, prevesti ih na požarište i omogućiti im da točkasto gase ono što ostane iza nas. To je sustav kojim se postižu najbolji rezultati“, kaže.

„Hercegovina je vrijedna te borbe“

Nitko od četvorice pilota nije iz Mostara ni iz Hercegovine, ali nakon tjedana provedenih na jugu države dobro su upoznali područje koje iz zraka svakodnevno pokušavaju zaštititi.

„Hercegovina je lijepa, hrana je dobra, priroda je lijepa i ima se što spašavati“, govori Gržetić.

Prirodne resurse ljudi često prestanu primjećivati jer su dio njihove svakodnevice. Tek kada stignu požari, poplave ili druge nepogode, postane jasno koliko brzo nešto što se podrazumijevalo može nestati.

„Nekome su ti resursi samo okolina u kojoj se svaki dan nalazi pa ih više i ne primjećuje. Ali kada krenu požari, poplave i druge nepogode, tada vidimo koliko gubimo ako ne reagiramo na vrijeme“, ova zemlja je, kaže pilot Tomislav Gržetić, vrijedna te borbe.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore