VIDEO  Na današnji dan preminuo je Aleksa Šantić

Na današnji dan preminuo je Aleksa Šantić
Screenshot

Rođen je 27. svibnja 1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad.

Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista “Zora”, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru.

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se razdoblje od 1904. do 1912.

Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.

Najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma – sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma). Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima.

Pored Emine, njegove najpoznatije pjesme, Šantić je napisao “Ne vjeruj”, “Ostajte ovdje”, “Pretprazničko veče”, “Što te nema?”, “Veče na školju”, “O klasje moje” i mnoge druge.

Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesme za djecu.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom “Moj brat Aleksa”. Glavnog lika glumio je Branislav Lečić.

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

s ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće...

- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,

ne šće ni da čuje lijepa Emina,

no u srebren ibrik zahitila vode

pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

rasplete joj one pletenice guste,

zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

a meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

no meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

niti haje, alčak, što za njome crko'!...

Sadržaj se učitava...