Mostarci se predstavljali kao policajci, pa starici s Pelješca 'opuhali' 170 tisuća eura
Dvojica Mostaraca s dvojnim državljanstvom Hrvatske i Bosne i Hercegovine nepravomoćno su osuđena na zatvorske kazne nakon što su, prema presudi Općinskog suda u Dubrovniku, prijevarom od starije mještanke Pelješca uzeli ukupno 171 tisuću eura. Ženu su uvjerili da surađuje s policijom i da novac mora predati “zaštitaru” kako bi mu se promijenili serijski brojevi.
Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, M. Č. Čuka (36) i I. K. Kreha (47) iz Mostara proglašeni su krivima za produljeno imovinsko kazneno djelo prijevare te su osuđeni na kazne od po četiri godine i šest mjeseci zatvora.
U izdržavanje kazne bit će im uračunato i vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru od 4. srpnja prošle godine, piše Dubrovački Dnevnik.
“Duje iz kriminalističke policije”
Prema nedavno objavljenoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Čuka i Kreha proglašeni su krivima jer su počinili po jedno produljeno kazneno djelo imovinskog kriminaliteta.
U namjeri nezakonitog stjecanja velike imovinske koristi, 24. lipnja prošle godine prevarili su stariju mještanku zapadnog dijela Pelješca. Učinili su to tako što ju je Kreha nazvao na kućni telefon i lažno se predstavio kao Duje, tvrdeći da zove iz kriminalističke policije u Stonu.
Žrtvi je rekao kako joj je novac iz banke ukraden od zaposlenica banke te da ga zbog toga mora podignuti, a potom predati njima kada dođu, kako bi oni na novčanice stavili druge serijske brojeve. Dodao je kako će nakon toga “sudac” i on doći u banku i učiniti što je potrebno da joj novac bude vraćen.
Rekli su joj i kako će joj u tu svrhu doći “zaštitar” kojemu treba predati novac. Taj “zaštitar” bio je, prema presudi, Čuka.
Starija žena povjerovala je da su je nazvali policijski službenici te je 25. lipnja sa svojeg bankovnog računa podignula 20.000 eura. Istoga dana, oko podneva, omotnicu s novcem predala je prvooptuženom Čuki, koji se potom brzo udaljio s novcem.
Međutim, sljedećih nekoliko dana, sve do 1. srpnja, Kreha ju je ponovno više puta nazivao na kućni telefon, uvjeravajući je da u banci mora podignuti sav novac i predati ga “zaštitaru” radi promjene serijskih brojeva. Pritom joj je lažno govorio da je novac ukraden i da će joj biti vraćen nakon što se na njega stave drugi serijski brojevi.
Zbog straha i pritiska uslijed čestih poziva, Pelješčanka je povjerovala u tu priču te je 1. srpnja sa svojeg računa podignula još 151.000 eura. Ispred svoje obiteljske kuće predala ih je Čuki, ali mu je tada rekla i da će zapisati registraciju njegova vozila.
Čuka je tada otrčao do svoje Škode bosanskohercegovačkih registracijskih oznaka, brzo sjeo u vozilo i udaljio se. Oštećena je na taj način ostala bez ukupno 171 tisuću eura.
Nisu se osjećali krivima
Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku 30. rujna 2025. zbog počinjene prijevare optužilo je Čuku, a 26. siječnja ove godine i Krehu. Kazneni postupci protiv njih potom su objedinjeni.
Optuženici su tijekom dokaznog postupka izjavili da se ne osjećaju krivima.
Čuka je tvrdio da ga je Kreha pozvao da ode u Hrvatsku preuzeti neki novac jer on ne može putovati bez putovnice. Rekao je kako su krenuli zajedno, da je Kreha ostao u Neumu, a da je on preko Google Mapsa shvatio kako je riječ o kući u kojoj je godinu ranije ljetovao.
Tvrdio je kako je od žene preuzeo omotnicu s novcem, ali da ga se ona nije odmah sjetila. Novac je, prema njegovim riječima, u Neumu predao Krehi i vratio ga u Mostar, a nekoliko dana kasnije Kreha mu je u znak zahvalnosti dao 300 eura, govoreći mu da je to od Krehina prijatelja A. B., kojemu je učinio uslugu iako ga nije poznavao.
Rečeno mu je, tvrdio je, da je riječ o novcu od prodaje kuće. Tjedan dana kasnije Kreha ga je ponovno zatražio da kao pouzdana osoba ode po ostatak novca. Tada je preuzeo veću omotnicu i za to dobio još 300 eura.
Čuka je naveo kako mu je Kreha govorio da je sve zakonito, ali kada je nekoliko dana kasnije krenuo na more, zaustavljen je na granici i uhićen.
Kreha je u svojoj obrani tvrdio da ga je prijatelj A. B. molio da mu pronađe nekoga iz Hrvatske tko bi mu nešto donio jer nema putovnicu, a on se nakon 15 dana sjetio Čuke. Tvrdio je, međutim, da mu kuću na Pelješcu nije pokazao na Google Mapsu jer se, kako je naveo, time ne zna služiti, niti je znao po što Čuka treba ići na Pelješac.
Tvrdio je i da Pelješčanku ne poznaje niti ju je zvao, a kazao je i kako je za novac doznao tek kada je Čuki predao omotnicu.
“Diler Vjeko”
Krehina izjava sa saslušanja razlikovala se od one koju je dao na suđenju, no to je opravdao tvrdnjom da mu se prijetilo i da je pretučen u Mostaru.
Za A. B. je tvrdio kako je riječ o “dileru koji je već bio u splitskom zatvoru”. Prisjetio se i kako su u istražnom zatvoru zbog telefonske prijevare bila još dvojica koje je po novac, kako je tvrdio, slao neki Vjeko.
Kreha tvrdi kako je kasnije doznao da je to zapravo bio spomenuti A. B., kojemu je nadimak Vjeko.
Analizirajući sve činjenice iz obrane optuženih, sud je zaključio kako su njihove obrane nelogične, neživotne, međusobno proturječne i nevjerodostojne te usmjerene isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
Sud je zaključio i kako je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dokazana te donio presudu koja bi, očekuje se, mogla postati i obrazac za slična kaznena djela prijevare kojima su diljem Hrvatske sve češće izloženi stariji građani.
Uz to, sud je zaključio kako su optuženici bili potpuno ubrojivi. Tijekom postupka nitko nije ukazivao na moguće postojanje bilo kakve sumnje u njihovu ubrojivost.
U obrazloženju presude sud je naveo kako se svrha kažnjavanja u ovom slučaju može postići samo izricanjem zatvorske kazne optuženicima.
Puno povjerenje u iskaz žrtve
Na visinu kazne utjecao je i dosljedan iskaz oštećene Pelješčanke, koja je opisala kako su je uvjeravali da će joj novac biti vraćen u banku jer su ga navodno ukrali zaposlenici banke.
Također su je zastrašivali tvrdnjama da će, ako ne postupi prema njihovim uputama, po nju poslati automobil i odvesti je u zatvor. Govorili su joj i kako je prate, kako znaju s kim svaki dan pije kavu te kako ih je “pedeset na terenu” i da se “bore za nju”.
Žena se njihovim zahtjevima opirala, ali je na kraju popustila nakon što joj je sugerirano da o svemu “nikome ništa ne govori, pa ni djeci”.
Izjavila je i kako ju je “Duje”, odnosno Kreha, telefonski zvao i sugerirao joj da u banci kaže kako joj novac treba jer kupuje nekretninu. Navela je i da je novac predala svojem gostu koji je dvije godine ranije odsjeo u njezinu apartmanu.
Sjetila se i kako ju je sat i pol nakon što je Čuka otišao s novcem ponovno nazvao “Duje” i rekao joj kako nisu uspjeli riješiti problem s novcem, ali da će to napraviti idućeg jutra. Iako joj je najavio da će doći dan kasnije, više se nikada nije javio niti je njezin novac predan banci.
Pelješčanka je kazala kako su je u tjedan dana nazvali dvadesetak puta, uvjeravajući je, ali i prijeteći joj, sve dok im nije predala sav novac.
“Bio je dosta uporan, a znao me je i tješiti kada bih, primjerice, rekla da ću doživjeti kolaps. Duje me tada smirivao i govorio: ‘Sjedi, odmori, neće ti biti ništa!’ Duje je zapravo Kreha, što sam odmah shvatila po njegovu glasu kada sam ga čula”, bez dvojbe je ustvrdila oštećena Pelješčanka.
Sud je istom presudom obvezao osuđene Mostarce da u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude solidarno na bankovni račun prevarene žene uplate svih 171 tisuću eura.
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore