Do kraja 
godine u Mostaru 
ćemo 
presađivati 
srce

Do kraja 
godine u Mostaru 
ćemo 
presađivati 
srce

Nakon 26 godina prvi put ste na bolovanju. Iza vas je teška operacija. Kako se sada osjećate?

- Moje zdravstveno stanje je trenutačno dobro. Prije tri tjedna imao sam operaciju srca. Ugradili su mi dva bypassa. Sve to dogodilo se na brzinu. Taj dan, kad je bila operacija, čak je bilo prilično kritično, ali zahvaljujući brzini i stručnosti mojih prijatelja i kolega liječnika, uspjeli smo izvući ovu glavu i do daljnjeg je tu. Trenutačno se zaista osjećam dobro. Šetam se, rehabilitiram, još pomalo osjećam posljedice operacije i recimo da sam ovoga puta pobijedio.

Nameće li ta operacija možda neki novi način života? Koliko posao ima utjecaja na vaše trenutačno zdravstveno stanje?

- Ne znam. Nedavno je netko komentirao kako bih, da nisam tolike godine pod tolikim stresom, danas bio zdrav. Ja sam na to rekao kako bih se, da nisam imao toliko stresa, možda propio pa bih sad morao transplantirati jetra. Odlučio sam živjeti ovako. Odabrao sam ovaj put. Naravno da je to život pun stresa, ali ja ne znam drugačije. Moj osnovni problem je, zapravo, dijabetes koji imam više godina i koji je napravio veliku štetu na krvnim žilama, što je dovelo do nedavne operacije. Mislim kako sam po tom pitanju napravio sve što se moglo i život ide dalje, nemam namjeru ništa posebno mijenjati ako ne budem morao.

Uz sve te dijagnoze, vi ste sportski aktivni, vaši suigrači, a i oni iz protivničkih ekipa, kažu kako vam dobro ide nogomet?

- Mislim da se čovjek ne može sakriti ispod stola, ima nešto što se zove genski kod. Poštujem bolest, napravim sve što treba kako bi se posljedice ublažile i to je to. Ne smatram da nešto posebno trebam mijenjati u stilu života. Pričekat ću još desetak dana, odmoriti se te, ako se budem osjećao onako kako se sad osjećam, vratiti na posao. Nekakva verzija života gdje bih u mirovini odmarao u hladu me uopće ne zanima.

Posljednjih dana aktualizirana je priča vezana uz štrajk liječnika u HNŽ-u. Jesu li zahtjevi liječnika opravdani?

- Godinama upozoravam kako plaće zdravstvenih djelatnika već deset godina nisu porasle ni jedne marke. Činjenica je da su u HNŽ-u za 20 do 30 posto niže plaće nego u drugim županijama. Recimo, u Tuzli liječnici imaju 30 posto veće plaće nego kod nas. Svi smo svjesni situacije, pa i sindikati koji ovoga puta uistinu ne političare, barem ja to nisam tako doživio, nego vrlo opravdano traže da se uzme u obzir težina njihova posla i činjenica koliko za taj isti posao dobivaju njihovi kolege u drugim dijelovima BiH. Problem je što mi zdravstvo smatramo samoodrživim, mislim da smo jedina država na svijetu u kojoj zdravstvo nije dio proračuna. Jedini izvor financiranja su nam ZZO-ovi, međutim, i tu je pila potpuno okrenuta naopako jer zadaća ZZO-a je raditi za osiguranike, a ne za bolnicu. Osiguranici daju Zavodu svoj novac kako bi mogli dobiti neku uslugu. Apsurdna je činjenica da se u proračunima na svim razinama vlasti može imati novca za sve osim za zdravstvo. Godinama upozoravam na to, potičem donošenje Zakona o sanaciji dugova zdravstvenih ustanova, pokušavam upozoriti na to da zdravstvo zaslužuje potpuno drugačiji tretman i mislim da su ovoga puta zahtjevi sindikata opravdani. Ne traže ništa što nemaju njihovi kolege u drugim županijama u FBiH.

Ima li bolnica viška zaposlenih?

- To je komentar koji se može čuti, i to od onih koji trebaju sjesti sa sindikatima te razgovarati o njihovim zahtjevima. Kad već netko postavlja analizu, onda trebamo reći kako imamo viška dvije bolnice u ovoj županiji. To je političko pitanje koje ne možemo riješiti, onda ga moramo prihvatiti. Kada je riječ o djelatnicima SKB-a Mostar, nemamo viška zaposlenih, sva radna mjesta su u skladu sa zakonom.

Koliku plaću ima liječnik u SKB-u Mostar?

- Osnovna plaća specijalista u SKB-u Mostar iznosi 1400 KM. Plaća specijalista s pet dežura iznosi oko 2000 KM. Plaća bolničke sestre je 850 KM, a više sestre 960 KM. Usporedbe radi, prije petnaest godina u Sloveniji su plaće liječnika specijalista bile 3000 eura. Ako ne napravimo ozbiljan zaokret u zdravstvu, ostat ćemo bez puno kvalitetnih kadrova.

Spomenuli ste odlaske liječnika i medicinskih sestara. Kako će se taj trend odraziti na domaće zdravstvene ustanove?

- Prošle godine iz naše je bolnice otišlo 50 medicinskih sestara, i to iskusnih. Liječnika nije mnogo, četiri do pet. Govorim o bolnici, podatke za županiju nemam. Mi smo na neki način očekivali takav scenarij zbog uvjeta koje medicinski djelatnici imaju kod nas i izvan BiH pa smo svake godine primali na specijalizaciju više liječnika nego što su se s tim slagali naši suosnivači jer smo procijenili kako bolnica, ako nema liječnika, nije bolnica. Za sada nemamo problem s kadrovima, međutim, ambijent koji se stvorio u cijeloj regiji je takav da ljudi masovno odlaze. To će se dogoditi i u SKB-u Mostar, a mi nismo napravili ništa kako bismo zadržali ljude.

Koliko odlaskom jednog liječnika novca gubi BiH?

- Nije malo. Ljudi završe fakultet obično na teret svojih roditelja, tako da ne znam koliko točno to stoji, ali znam kako je skupo. Međutim, specijalizacija od pet godina bolnicu košta 80 do 90 tisuća maraka po osobi. Ako to sve zbrojimo, mislim kako je računica jasna.

Kakvo je trenutačno financijsko stanje bolnice?

- Bili smo dužni 110 milijuna KM, od toga dobavljačima 35 do 40 milijuna KM, a sve ostalo su dugovi prema Zavodu MIO, Elektroprivredi HZ HB, Vodovodu... Zahvaljujući pomoći hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića i premijera RH Andreja Plenkovića te Ministarstva zdravstva RH, dobili smo 10 milijuna KM na dar iz rebalansa proračuna Republike Hrvatske, rebalansom proračuna ZZO-a HNŽ-a dobili smo pet milijuna KM, Federalnoga ministarstva milijun KM i time smo uspjeli naše dugove smanjiti na 90 milijuna KM. S tim da smo sav taj novac dali dobavljačima kako bismo osigurali lijekove i ostalu opremu za ovu godinu. SKB Mostar ima pet suvlasnika koji se prema njemu odnose kao prema "izvanbračnom djetetu" koje nikada nisu priznali pa tako nije dio ni jednoga proračuna. Sad su Tomislav Martinović i Lidija Bradara inzistirali na tome. Uz to, imamo problem i s načinom naplate naših usluga jer ih napravimo 100, a naplatimo 88, 12 preostalih ide na račun Ante Kvesića.

Već dvije godine se radi na Zakonu o sanaciji dugova zdravstvenih ustanova. Što je s tim?

- Uz pomoć ministra zdravstva Federacije BiH Vjekoslava Mandića, ministrice financija FBiH Jelke Milićević, predsjednika Čovića, Tomislava Martinovića, Lidije Bradare i svih naših zastupnika u Domu naroda radimo na tom zakonu. On je tu negdje pred vratima i vjerujem kako bismo ga mogli dobiti vrlo skoro, naravno, ako za to bude političke volje. Raznim varijantama koje bi predviđao taj zakon bolnica bi se mogla osloboditi duga prema državnim tvrtkama, dok bismo obveze prema Zavodu MIO vjerojatno pokušali izmiriti nekakvim kreditnim aranžmanom. Pod uvjetom da taj zakon bude donesen, mi bismo mogli iduću godinu dočekati gotovo bez dugova. Naravno, ostaje nepoznanica put kojim će ići pregovori sindikata i Vlade HNŽ-a, odnosno financijske refleksije njihova dogovora.

Što ako se taj zakon ne usvoji u ovoj godini?

- Hrvatska je donijela odluku da će nam mjesečno prebacivati po 4 milijuna kuna. Uz povećanje sredstava iz ZZO-a HNŽ-a i ZHŽ-a, što je već dogovoreno, blizu smo toga da poslujemo na nuli, odnosno da ne stvaramo dodatne dugove. Međutim, spomenuta sredstva nisu dostatna za vraćanje dugova, zbog čega je usvajanje Zakona o sanaciji nužno.

Kakva je oprema u bolnicama u FBiH?

- Oprema u zdravstvenim ustanovama u Federaciji BiH starija je od 14 godina, a zakon nalaže da se, primjerice, radiološka oprema smije koristiti sedam godina. Zdravstvo je ogroman i zahtjevan sustav te u našoj FBiH prilično glomazno napravljen jer imamo situaciju da gotovo u svakoj županiji imamo viška bolnica, za što se izdvaja velika količina novca.

Što je s inicijativom da bi dio novca od trošarina na duhan i alkohol išao za zdravstvo?

- Od toga imamo samo to da su uvedene nove trošarine za gradnju autocesta. Očito je to važnije od zdravstva. Ministar financija i riznice BiH Vjekoslav Bevanda inzistirao je da se jedna trošarina uvede za zdravstvo, međutim, samo ta nije prošla. Imamo mi tu problem i s povratom poreza. Naime, zdravstvenim ustanovama naplaćeno je 600 milijuna KM poreza koji nam nikada nije vraćen. Kad bi se samo taj novac vratio, mi bismo svi bili na nuli. Puno je načina za rješavanje problema zdravstva, međutim, iz nekoga razloga svaki zapinje.

Porezna uprava FBiH je prošle godine SKB-u Mostar u nekoliko navrata blokirala račun. Strahujete li ponovno od takvog scenarija?

- Blokada računa imala je nekoliko dimenzija. Na prvom mjestu bio je to apsolutno politički pritisak na predsjednika Čovića. Zahvaljujući intervenciji ministrice financija FBiH Jelke Milićević, odgodili smo tu blokadu do nove godine, a od početka ove godine ne možemo uplaćivati plaće bez doprinosa. U ovoj situaciji ono novca što bude nedostajalo ići će na štetu materijalnih troškova i to nije dobro.

Na što mislite pod materijalnim troškovima? Lijekove?

- Materijal koji je potreban za obavljanje poslova liječnicima, konci, lijekovi... Znači, ako bude nedostajalo novca u bolnici na mjesečnoj razini, mi ćemo platiti ono što moramo, a to su doprinosi, a za ostalo će biti koliko ima. Na to nas je prisilila Porezna uprava FBiH. Sve bolnice imaju iste dugove, a samo SKB Mostar su blokirali.

SKB Mostar radi i određene usluge koje spadaju u primarnu zdravstvenu zaštitu. Koliko vas to dodatno financijski opterećuje?

- Da. Dijalize se ubrajaju u primarnu zdravstvenu zaštitu i trebaju ih raditi domovi zdravlja, a već 26 godina, koliko sam ja u SKB-u Mostar, rade se u našoj bolnici. SKB Mostar uradi 130 dijaliza tjedno, a uspije naplatiti 50 posto, drugih pedeset posto ide na račun bolnice. Uz to, dijalizni centar nam se nalazi u objektu koji je star i neuvjetan, a uređaji rade u tri smjene.

Kad se očekuje početak radova na pedijatriji?

- Bio sam u Saudijskoj Arabiji, tamo je potpisano sve za izgradnju zgrade pedijatrije. Odobren je novac. Nakon toga je potpisan ugovor na državnoj razini, naši inženjeri pripremaju natječaj koji ćemo ovih dana poslati u Saudijsku Arabiju na uvid. Ako sve bude u redu, mogli bismo najkasnije za mjesec dana raspisati natječaj, nakon čega slijedi izbor izvođača radova. Do ljeta bismo mogli početi radove, a rok za izgradnju je godina do godina i pol, odnosno do kraja 2019., kada bi bilo realno da imamo novu zgradu pedijatrije.

Koliko je u SKB Mostar uloženo tijekom vašeg mandata?

- Usudio bih se tu ukalkulirati i ovaj novac za pedijatriju te bi to onda bio iznos veći od 200 milijuna KM investicija. Tu je nova zgrada bolnice, onkologija, obnavljanje opreme. Kako ne bi došlo do zabune, tu još jednom moram naglasiti kako kroz investicije nismo stvorili ni jednu marku duga bolnice. Naš dug je nastao isključivo na osnovi usluga koje smo napravili, a nismo ih mogli naplatiti.

Što još smatrate kako bi bilo nužno izgraditi u sklopu SKB-a Mostar?

- Našoj bolnici trajno nedostaje dobra kuhinja. Ova koju sada imamo funkcionira bez obzira na uvjete koji tamo vladaju, međutim, trenutačno ne vidim da bi se moglo naći novca za napraviti takav objekt jer je riječ o investiciji od 15 do 20 milijuna KM. To je više moja želja nego neka realnost.

Kakvi su budući planovi?

- Bez obzira na sve teške trenutke kojih smo se dotaknuli, naša bolnica ipak ima planove. Jedan od velikih projekata koji guramo već nekoliko godina je transplantacijska priča. U nekoliko segmenata smo već došli do toga da radimo prvu operaciju transplantacije rožnica, ove godine planiramo čak napraviti i prve transplantacije srca i bubrega. Možda je malo preslobodno to najaviti, ali mislim da ćemo uspjeti. Za to se priprema već godinama školovanjem timova, kupili smo opremu za tipizaciju. Obećali smo da će ova bolnica biti dostatna za naš hrvatski narod i da se neće morati na liječenje ići negdje drugdje te smo prilično blizu tog cilja. Naravno da ne može sve biti idealno, i KBC Zagreb za neke zahvate pacijente šalje vani, a gigant je za nas, ali mi smo odlučni u tome da SKB Mostar bude bolnica 21. stoljeća unatoč svim problemima koji nas prate.•

večernji.ba