FOTO  MEĐUGORJE SLAVI 'Nije bitno hoće li biti zlato ili srebro, povijest je ispisana'

Na Olimpijskim igrama u Tokiju gledat ćemo hrvatsko finale teniskih parova. Nakon što su Ivan Dodig i Marin Čilić jutros izborili finalni susret, učinili su to i Mate Pavić i Nikola Mektić. Hrvatski tenisači tako su ispisali povijest. Pravo slavlje danas vlada i u Hercegovini, točnije u Međugorju, mjestu Marina Čilića i Ivana Dodiga.

Svima je 'pao kamen sa srca' nakon jutrošnje pobjede nad Novozelanđanima, jer bitno je bilo osvojiti Olimpijsku medalju. Još je samo to nedostajalo hercegovačkom dvojcu. Zajedno su osvojili sedam Grand Slam titula i Davis Cup s Hrvatskom. Sada je kolekcija upotpunjena.

Iako će svi sutra svim srcem navijati za Marina i Ivana da dođu do zlata, najčešći su komentari kako sada više nije ni važno kojeg će sjaja biti medalja, baš kako su sami Marin i Ivan nakon jutrošnje pobjede kazali.

U kući Čilića pravo malo slavlje. Marinovi roditelji, Zdenko i Koviljka, okruženi sa svojim unucima obučenima u kockaste dresove, dočekuju novinare.

"Hvala Bogu da se samo ne igra za treće mjesto, jer srce mi ne bi izdržalo", kaže Marinova majka uz smijeh.

Često izbjegava gledati mečeve, ali ovaj jutros je kaže gledala.

"Inače ne mogu u posljednje vrijeme gledati mečeve, ali polufinale sam pogledala. Bilo mi je nekako jednostavno. Sada više nije bitno hoće li biti zlato ili srebro", kaže Koviljka Čilić.

"Ovo je prekrasno, ushićen sam i presretan, a ponajviše zbog toga što ćemo gledati hrvatsko finale. Marin je dugo čekao, on se više raduje ovoj medalji nego US Openu. Presretan je i on, a i mi zajedno njim, ali i cijelo Međugorje. Sada što bude zlato ili srebro, svejedno je", kaže otac Zdenko.

"Kada su prošli Engleze znali smo da će biti lakše. Pratili smo meč ovdje doma, jer je tako jednostavnije. Uživali smo", dodaje.

U parovima bi 'harali' da su stalno skupa kaže:

"Marin je otišao svojim putem u singlu, a Ivan se zadržao u parovima. Moje je mišljenje da su ostali zajedno da bi harali. Marin, Nikola, Mate i Ivan su zajedno odrastali u tenisu i jako se dobro poznaju. Bit će to neizvjesno, 50:50, ali tko god pobjedi dobro je. Mi ćemo naravno navijati za Međugorje", rekao je Marinov otac.

Nekoliko stotina metara dalje na teniskim terenima TK Međugorje dočekao nas je Ivanov brat i trener Mladen Mišo Dodig.

"Ovo je velik rezultat za hrvatski tenis i za Međugorje. Marin i Ivan su odigrali odličan meč jutros, a također i Pavić i Mektić nakon njih. Gledat ćemo hrvatsko finale. Želio bih im svima uputiti čestitke u Tokiju. Neka uživaju u finalu pa neka bolji pobjedi", kaže Ivanov trener i brat Mladen Mišo Dodig.

Pripremao je posebno i Marina.

"Oni igraju jako dobro ovaj turnir. Dosta sam razgovarao s Marinom i radili smo pripreme za parove. Jako dobro napreduju zajedno. Marin se dobro snašao u doublu, ali o njemu ne treba puno pričati. To je jedan od boljih igrača i u singlu. Igraju dobro kako su igrali i u Davis Cupu za Hrvatsku."

Povijest je ispisana kaže:

"Čitao sam jutros da je prije 113 godina bilo finale iz jedne zemlje. Ovo će također ostati zapisano u povijesti Drago mi je zbog njih."

Šanse su dodaje Dodig podjednake.

"Imaju kvalitetu za to. Meč će biti otvoren, 50:50. Mate i Nikola igraju u vrhunskoj formi ove godine, ali svi znamo koliko velikih mečeva imaju Marin i Ivan za Hrvatsku. Oni igraju jako dobro pod pritiskom, imaju dosta iskustva, meč će sigurno biti dobar."

Finale će gledati sam u miru.

"Uvijek gledam sam. Tako promatram sve što treba popraviti i gdje se može napredovati. Ostatak obitelji vjerojatno će gledati zajedno", rekao nam je Mladen Mišo Dodig.

Sin Ivana Dodiga, Petar, pohvalio nam se kako je osvojio pet turnira. Na pitanje hoće li njegov tata i Marin osvojiti zlato odgovara skromno, ali i očito dobro upućen da su Pavić i Mektić svjetski broj jednan pa kaže: "To ćemo vidjeti."

U jednom od kafića sreli smo i Marinove prijatelje. Išli su zajedno u školu.

"Ovo je veliki uspjeh za našeg Ivana i Marina. Nadali smo se medalji, pa da je bila i brončana mi bi bili zadovoljni. Cilj je bio osvojiti olimpijsku medalju kako bi se upotpunila njihova kolekcija. I oni su se prije odlaska u Tokio nadali tome. To sada više nitko ne može oduzeti. Svaka im čast. Marina poznajem i osobno i čestitao sam sam mu preko poruke, a evo i ovim putem još jednom čestitam", kaže nam Darko Kozina Marinov prijatelj. 

"To su skromni i pošteni momci. Uvijek se svima jave kada dođu u Međugorje. Svima nam je drago vidjeti ih na vrhu svijeta, dodao je Mario Vasilj.

Baš kako je rekao Marinov prijatelj - skromni, ponizni, pošteni, ali i veliki radnici. Krenuli su s dva mala terena. Jedan je izgradio Ivanov stric Žarko, a drugi Marinov otac Zdenko. Tu je sve krenulo, jedna od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta je ispisana. A danas na tim terenima neki novi klinci.

Kako je otpjevao veliki Tomislav Ivčić "u dvorištu mome sada druga djeca igraju". Možda i oni jednog dana dosanjaju svoj san, poput ova dva kuma, prijatelja i susjeda koji su ušli u legende hrvatskog sporta.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.