Slaven Raguž: Omere srećo pobro, nešto mi danas nisi dobro

Ostadoh ja u tom uvjerenju dok ne vidjeh link. Kako to običava raditi partija Omer provenijencije (SDP) ili mediji koje kontrolira ta partija (FTV npr.), nude se svoje interpretacije i viđenja nekog događaja, kao da nitko drugi pored njih nije vidio ili proživio taj isti događaj. Toliko često razni Omeri presuđuju prije suda, optužuju prije tužiteljstva, redovito bez ikakvih sankcija i bez ispita odgovornosti, da smo već postali imuni. Čim netko razmišlja svojom glavom i govori što se ne sviđa dežurnim dušobrižnicima, ne valja. Kako mi reče Omer, „zaostao" sam.

Piše: Slaven Raguž/supersajt.info

Ne smeta ni truni to što je on to rekao ili način, dapače, laska, znači da se ide dobrim putem. Međutim, simptomatično je da razni Omeri ne koriste prigodu reći stvari u lice, nego čekaju i koriste prigode čim se zametne iza prve ćoše, krenu sa bacanjem blata u leđa. Omer inače ostavlja dojam osobe izgubljene u vremenu i prostoru, slijedom dugogodišnjeg boravka u inozemstvu, ali iskrenih namjera i simpatičnog entuzijazma. Bez obzira na sve, Omerova reinterpretacija emisije u kojoj smo nastupali i njenih zaključaka me/nas nije nimalo iznenadila, jer ne pada kruška ispod jabuke.

U skladu sa reputacijom jedine istinski fundamentalističke stranke u BiH, SDP-a, koja u BiH jedina ima pravo vlasništva nad istinom i njenom interpretacijom, Omer, kao njen pupoljak, ima pravo na definiranje zaključaka emisije. Svi koji ste je gledali, zanemarite to što ste vidjeli, pročitajte ovo što je Omer napisao, to vam je jedina, prava i istinska istina! Ono što su gosti, osim Omera, govorili u emisiji nije istina, istina je ono što je Omer u svojoj pismenoj vježbi rekao da smo rekli. Pokazao je to svima Omer, napisavši da sam rekao i govorio nešto što nisam uopće spominjao, i to na način koji ne priliči mom vokabularu.

Tipično za SDP, Federalnu TV i slične. Poput filozofa hermeneutičara (hermeneutika - vještina tumačenja, interpretacije) poznaju djelo bolje od samoga autora, pa ga na svoj način i interpretiraju. Jedina razlika je ta što su hermeneutičari to radili za dobrobit društvene znanosti, ovi to rade iz političkih pobuda. Tada to više nije filozofija, nego fundamentalizam. Neosporivo vlasništvo i kontrola nad istinom. Tako je onaj mladi student koji se javio u emisiji rasista jer mu se ne ide na kavu na lijevu obalu Mostara! Zar nije njegovo ljudsko pravo ne željeti piti kavu negdje? Tko zna, možda čovjeku kava tamo ne paše. Najbolje bi bilo da SDP napravi listu i objave na FTV-u što Hrvati smiju željeti, što bi trebali biti i što bi željeli raditi. Tada valjda u očima onih koji diktiraju bošnjačku politiku i javnost nećemo biti šovinisti, rasisti i nacionalisti, mada je upitno i tada, budući da smo za SDP, FTV i slične mi Hrvati po rodnom listu šovinisti.

Vratimo se Omeru. Omera nitko od pozvanih nije poznavao od ranije. Rečeno je da je Mostarac, živi u Bakinoj luci, a emisija o elementarnoj nepogodi u Mostaru, logično da je pozvan. Tim više što je zaglavio negdje u tunelu, a njegov ga predsjednik Zlatko i premijer Nermin zaboraviše tamo 30ak sati, mada im to Omer, kao pokorni pionir, ne zamjera. Tek nam poslije emisije prizna da „uzvišeni" on u biti živi u naprednom Sarajevu. Kao napredan i uzvišen, Omer se odazvao misionarskom pozivu nama zaostalim Mostarcima iz zaostalog Mostara govoriti o našoj zaostalosti, za koju su naravno krivi šejtani iz SDA i HDZ-a.

Čim je priznao da je odselio u Sarajevo shvatio se razlog njegove uzvišenosti u odnosu na nas zaostale.

Naime u Sarajevu, gdje je na vlasti uzvišeni SDP, već prvim danom elementarne nepogode istog trenutka su očišćene sve ceste i ulice. Po naredbi oca svih beha naroda i narodnosti druga Zlatka, prvo su očiščene bolnice, domovi zdravlja, škole, ulice, i dr., a zadnja u redu za čišćenje je bila kuća cvijeća, tj. vila na Poljinama druga Zlatka. Za čišćenje ulica korištena je najsuvremenija oprema, ralice sa senzorima za izbjegavanje prepreka, a za vrijeme elementarne nepogode tramvaji i autobusi tvrtke „Gras", koja inače ima plurimilijunsku dobit, koja se povećava iz godine u godinu, radili su prekovremene, i čiji su vozači pokorno dolazili i ostajali na poslu samovoljno cijelih 24 sata na dan. Dok je sve ovo trajalo, nije se dogodio apsolutno nijedan slučaj krađe, provale ili pokušaja ubojstva. Mora se istaći da su u očuvanju javnog reda i mira najbolju ulogu odigrali zaštitati zaštitarske kuće „Mevlid security".

Tko sumnja u uzvišenost glavnog nam Sarajeva, neka evo danas prošeta ovom zaostalom mostarskom kasabom i neka prošeta sarajevskim velegradom. Ako u Sarajevu naiđete na nepročišćenu ulicu, evo ruka, dok s druge strane u mostarskoj kasabi snijega ima još uvijek na svakom koraku, unatoč južini, kiši i suncu.

U pravu je Omer u svemu, osim po pitanju neriješenog nacionalnog pitanja! Naime, u uzvišenom Sarajevu teku med i mlijeko baš iz razloga što je tamo riješeno nacionalno pitanje. Tamo nema tih Omerovih „ovih" ili „onih" koje on spominje, tamo su svi „naši", dobro ne baš svi, ali ima „naših" brat bratu jedno 95%. Možda ih ima manje kad se gleda na stanovništvo ukupno, ali ih toliko sigurno u postocima, ako ne i više, ima uposlenih po javnim, federalnim i državnim službama. S druge strane, kod nas u zaostalom Mostaru, sve čelne funkcije ravnomjerno raspoređene po nacionalnoj osnovi. Kako nećemo bit zaostali?! Mostarci učite od Sarajeva!

Zato Omeru smeta hrvatski jezik i diploma na hrvatskom jeziku. Zna Omer da u Sarajevu ne prolaze takve diplome, nego isključivo one na bošnjačkom, pardon, bosanskom jeziku. Ovim putem molimo glavešine mostarskog sveučilišta da omoguće prijepis diploma na bosanski jezik, kako bi se i netko s tom diplomom mogao uputiti u napredno Sarajevo po kruh. Moći će se ljudi uposliti u glavnom gradu, a i Omer će biti mirniji, neće morati plaćati sudskog tumača.

Ako nam recept uspije, prodat ćemo ga Kanađanima. Naime, i kod njih se na francuskim sveučilištima diplome pišu na majorizatorskom francuskom jeziku.

Ostavljajući sarkazam po strani, čovjek ne zna da li bi se ljutio ili bi jednostavno ignorirao ovaj tipično sdpovski način komuniciranja. Pod krinkom nekakvog građanstva i ljudskih prava, antirasizma, propagira se društvo kreirano nauštrb drugoga. U ovom konkretnom slučaju Hrvata. Dakle, ja sam rasista ako želim unutar demokratskog sustava imati sveučilište na mom hrvatskom jeziku, što nisam mogao za vrijeme komunizma, turske vladavine ili sl.?

Zašto Omeru i „Omerima" smeta kada se Mostar naziva hrvatskim stolnim gradom? Po čemu ta denominacija „stolni" a priori znači diskriminaciju, kada etimologija riječi govori da je to jednostavno prvostolnica, dakle, kamen temeljac u kulturološkom, vjerskom i nacionalnom smislu za jedan narod. Tu su na jednome mjestu sjedište najbrojnije biskupije, franjevački samostan, hrvatsko sveučilište, tu je HŠK Zrinjski, HNK, Matica hrvatska i dr. institucije od ogromnog simboličnog značaja za hrvatski narod u BiH. Kad ja kažem „hrvatski stolni grad" ni na kraj pameti mi nije diskriminacija Bošnjaka ili bilo kojeg drugog naroda. Dapače, neka Omer Mostar nazove bošnjačkim stolnim gradom. Ili građanskim stolnim gradom. Meni je on hrvatski i bit će hrvatski dok sam živ, dok su mi djeca živa, dok ijedan od nas živi, a poštovat ću drugoga kao samoga sebe. Tako nas i vjera uči i nalaže.

Nego, Omere , srećo pobro, ostaj ti nama dobro! Znamo mi da si ti napredan mali, ali nemoj docirati nama zaostalima. Pusti nas da živimo sretni u našoj zaostalosti, to je naše ljudsko pravo. Nemaju samo članovi SDP-a i novinari FTV-a ljudska prava. Mi smo tu bili kad je najteže, nismo nigdje išli, morali smo zaostati. I još nešto, drugi put ne stavljaj ljudima u usta riječi koje nikada nisu rekli, a ako imaš nešto protiv nekoga, iskoristi prigodu pa reci to čovjeku u lice. Ne budi baš u svemu k'o Zlaja!