Nino Raspudić: Uzeti palicu u svoje ruke

Prvi događaj sam po sebi bio bi smiješan kada se ne bi ticao vrlo bolnih stvari. Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak na povratku s odmora svratio je nenajavljeno u selo Varivode kod Kistanja i u “A je to” maniri, uz pomoć čavla i ljepila, na brzinu popravio drveni križ podignut u spomen na devetero mještana srpske nacionalnosti ubijenih 1995. te bez dodatnih objašnjenja produžio za Zagreb. Čičkov ekspresni popravak izazvao je ogorčenje mještana i lokalnih vlasti, a posebno rodbine ubijenih civila, koji su osudili njegov čin kao nedostatak pijeteta prema žrtvama.

Nakon što je križ prije dva mjeseca oštećen, policija je uhitila počinitelja, no spomen-obilježje i dalje je stajalo polomljeno. Da je počinitelj ostao nepoznat, ostavljanje polomljenog križa moglo se shvatiti kao čin prosvjeda, no budući da je slučaj riješen, Čičak, kao i svatko drugi, ima je pravo pozvati lokalne vlasti na odgovornost jer taj jednostavan i gotovo besplatan popravak nije obavljen. Umjesto toga, otišao je korak dalje.

Prva je moguća interpretacija Čičkove intervencije – žao nam je što se to dogodilo i u ime većine osobno popravljam stvar. Radilo bi se tada o nekoj vrsti plemenitog performansa na tragu radova Siniše Labrovića koji je svojedobno zavojima zamatao oštećenu skulpturu ranjenika. Druga je moguća interpretacija – sramite se što niste popravili spomenik, već nepotrebno kukumavčite i dižete tenzije, budući da je pravna država otkrila počinitelja i kaznit će ga.

U oba slučaja fizička intervencija predstavlja neopravdano miješanje koje ne vodi računa o osjećajima ljudi koji su spomenik podigli i svih onih kojih se tiče. Drugi slučaj uzimanja stvari u svoje ruke dogodio se u Splitu. Mladići iz kvarta naoružani palicama napali su skupinu ljudi za koje tvrde da su alkoholičari i narkomani koji se već godinama okupljaju ispred kvartovskog dućana, stvaraju nered i maltretiraju stanare. Policija je uhitila napadače, no slučaj je samo dijelom riješen. Ono što je zabrinjavajuće jest da su stanari okolnih zgrada već tri godine upozoravali na kršenja javnog reda i mira ispred dućana, no policija je ostajala gluha i nijema, što je stvorilo plodno tlo za nasilno “uzimanje
stvari u svoje ruke”.

Premda se, za sada, radi o sitnicama, učestalost ovakvih događaja svjedoči da je došlo do znakovitih poremećaja u logici funkcioniranja društva, što u budućnosti može dovesti do ozbiljnih problema. Teorija društvenog ugovora pojednostavnjeno objašnjava odnose u uređenoj zajednici kao prešutni dogovor kojim se pojedinci odriču dijela svojih sloboda i prava te ih prenose na državu i njezine institucije koje im potom jamče sigurnost. Pored zakonski reguliranih odnosa, u društvu se oblikuju i neka nepisana pravila, norme, ovlaštenost za neke činove i postupke, takt, bonton.

No što ako dođe do kršenja društvenog ugovora, a institucije ne reagiraju? Ako vas policajac ne štiti od maltretiranja ili ako onaj tko bi trebao popraviti spomenik koji ima veliku simboličku težinu u javnosti to ne čini? Sve su nas barem jednom zasvrbjeli dlanovi, ali se uglavnom suzdržavamo i bolje je da je tako, jer kada logika individualnog presuđivanja jednom krene, teško ju je zaustaviti.

Političke zloporabemtog fenomena već su počele pa stvar sve više podsjeća na stara loša vremena i ne vidi joj se kraj. Heraklit je upozoravao kako se narod treba boriti za svoje zakone kao za zidove svoje. Ako se na vrijeme ne bude upozoravalo na propuste sustava i otklanjalo ih se u sklopu pravne države, vrlo ćemo ih brzo početi popunjavati muvajući se okolo naoružani magnumom kao osvetnik Charles Bronson ili čavlima i ljepilom kao Čičak.

Nino Raspudić