Nino Raspudić: U propovijedi je papa briljirao, u političkom govoru je bio neupućen

Nino Raspudić: U propovijedi je papa briljirao, u političkom govoru je bio neupućen
Trebalo bi svaki dan biti ovako", najčešći je komentar na bh. portalima u povodu posjeta pape Franje Sarajevu. Inače žalosno zapušten grad, s raspadajućom infrastrukutrom, tisućama pasa lutalica i poplavom sitnog kriminala i nasilja, ovom prigodom pokazao je da ima potencijal da bude sasvim drugačiji. Sarajevo je 6. lipnja 2015. dočekalo uređeno, očišćeno i pokazalo je da je organizacijski doraslo europskim metropolama. Do pisanja ovog teksta organizacijski je sve bilo savršeno i, što je najvažnije, sigurnosno je sve prošlo u redu.

To je za grad i njegove stanovnike važno iskustvo i poticaj za budućnost. Sarajevo je, nakon dvadeset godina, privremeno, na jedan dan, bilo i doista multietnički i multireligiozni grad. Na jedan dan u njega je došlo pedesetak tisuća katolika, pretežno Hrvata, što je dvostruko više nego što ga je u ratu i nakon njega napustilo. Prvi dojmovi su sjajni. Papa Franjo je na Koševu održao dojmljivu propovijed o miru, u sklopu koje je izrekao i neke krupne stvari koje će globalno odjeknuti. Dok je u propovijedi briljirao, u političkom govoru u Predsjedništvupapa je pokazao tipičnu neupućenost stranaca.

Ispravno je rekao da je Sarajevo "grad koji je mnogo propatio u krvavim sukobima u prošlome stoljeću", ali otkud mu to da je "ponovno postao mjesto dijaloga i mirnoga suživota", i to samo dan nakon što se raspala vlast u Federaciji BiH. Grad je nakon rata izgubio golemu većinu nebošnjačkog stanovništva i danas je jedna od etnički i vjerski najhomogenijih europskih metropola. Floskula je reći za Sarajevo da je "europski Jeruzalem". Jeruzalem je, za razliku od današnjeg Sarajeva, multietnički grad, u kojem Židovi čine većinu, ali u njemu živi i 35% Palestinaca, dok su nebošnjaci u Sarajevu svedeni na nekoliko postotaka. Stvarnost BiH i Sarajeva je puno mračnija nego što bi se to iz govora moglo zaključiti, no utoliko veću težinu imaju papine riječi izgovorene u propovijedi o miru: "No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama! Pali bismo tada u prazni moralizam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magijskom smislu, nego upravo u ovomu: On - Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas istinskim oruđem svojega mira". Zaključak je, bez cinizma, da Bosni i Hercegovini izgleda još samo dragi Bog može pomoći.

vecernji.hr