Nino Raspudić: Prođe ljeto eto nam kampanje..

Neslužbena izborna kampanja je već davno počela. Tri političke zajednice, kako ih lijepo u zadnjem izvještaju naziva Međunarodna krizna skupina, dočekuju ove izbore s različitom političkom ponudom i dinamikom.

Hrvatima je pravo na izbor, u smislu pravog političkog pluralizma, oduzeto, tako da na ovim izborima puno izbora niti nemaju. Izvjesno je da će blok Hrvatskog narodnog sabora okupljen oko HDZ-a dobiti golemu, najmanje dvotrećinsku većinu glasova Hrvata od Orašja preko srednje Bosne do Neuma i da će njegov kandidat Dragan Čović ponovo postati hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, nakon što je u dva mandata bošnjačkim glasovima tu poziciju uzurpirao Željko Komšić.

Nino Raspudić l nezavisne.com

Šteta koja je učinjena pokušajem političkog eliminiranja ili barem minimiziranja hrvatske zajednice je golema i unutar postojećeg institucionalnog sklopa dugoročno teško popravljiva. Nakon avanture s Komšićem i platformom, Federacija BiH je institucionalno razvaljena, povjerenje između dvije političke zajednice, mukotrpno građeno nakon rata, razoreno, a hrvatska politička scena blokirana i unazađena, pa se od zametaka istinskog pluralizma, dakle situacije u kojoj će se više hrvatskih opcija nadmetati tko će na bolji način, s kvalitetnijim kadrovima i programima, artikulirati interese te zajednice i zemlje u cjelini, bošnjačkim preglasavanjem Hrvate vratilo u jednopartijsku situaciju. Strah od ponovnog preglasavanja dovodi do homogeniziranja oko najjače opcije, a to je HDZ. Platformaši i njihovi hrvatski privjesci su HDZ-u osigurali pobjedu na ovim izborima, pa mu neka posebna kampanja nije ni potrebna. Bošnjaci u trenutnoj političkoj konstelaciji u kojoj se raspala tzv. građanska politička scena, nemaju sto tisuća glasova na lageru koje bi mogli preusmjeriti prema poslušnim i podobnim Hrvatima, pa im se takvi džaba nude i umiljavaju. Miljenici političkog Sarajeva i međunarodne zajednice ovaj put su osuđeni na propast. Većini Hrvata u BiH stoga će nakon izbora vjerojatno ostati osjećaj Pirove političke pobjede. Uspjet će izabrati svoje predstavnike u vlasti, ali tako što nisu imali izbora, već su se odazivali kao na popis stanovništva, zaokružujući ono što im je servirao HDZ.

SDA i SDP su opet, zanimljivo, našli neke Hrvate za visoke pozicije na listama za federalni parlament, računajući da je za svaki slučaj dobro imati "hrvatske" džokere s kojima mogu kontrolirati trećinu hrvatskih zastupnika u Domu naroda. Problem koji je međunarodna zajednica svjesno otvorila nametanjem Berijevih amandmana koriste i dalje, iako je slučaj platformaške vlasti pokazao da ni to nije nužno. Ako je nakon prošlih izbora visoki predstavnik Valentin Inzko odlučio da je pet trećina od sedamnaest, ovaj put, ako zatreba, može reći da je to i dva ili čak i jedan zastupnik. Ili nijedan, jer matematički gledano, nema razlike - u svijetu gdje je pet trećina od sedamnaest to može biti i nula. S obzirom na međunarodne okolnosti, malo je vjerojatno da će bošnjačke stranke opet ići u sličnu avanturu, pa će pobjednici unutar bošnjačke političke zajednice vjerojatno formirati vlast s HDZ-om. Time je riješen problem HDZ-a, ali ne i Hrvata u cjelini, jer bez promjene Izbornog zakona, isti mač mogućeg preglasavanja im opet visi nad glavom, pa je lako zamisliti kako će opet i za četiri godine biti uvjereni da silom prilika moraju zaokružiti - zna se.

Za razliku od jednopartijske situacije kod Hrvata, institucionalno zaštićeni Srbi imaju izbor između dva politička bloka, SNSD-ovog i SDS-ovog. Koliko god se unutar RS politički predizborno dramatiziralo, radi se o borbi za vlast dvije autentične srpske opcije, koja, kakav god bio njen ishod, neće bitno utjecati na unutarnje odnose u BiH. Potencijalno zanimljiva situacija mogla bi se dogoditi ako bi bošnjačka koalicija "Domovina" postala jezičak na vagi koji će odlučivati o tome tko će u RS formirati vlast. Tada će se pokazati koliko je "srpska stvar" iznad blokovskih podjela. Možda griješim, ali sumnjam da bi ijedna strana, tj. blok pristao na to. U toj situaciji vjerojatnija je velika srpska koalicija ili prelazak manjih partnera iz jednog bloka u drugi kako bi se izbjegla bošnjačka politička ucjena. Neovisno o tome tko će postati srpski član Predsjedništva, teško je očekivati da će se i za milimetar promijeniti politika zaštite interesa RS. Srbi na razini BiH biraju tko će zacrtanu nacionalnu politiku, iz njihove perspektive voditi bolje, dok na unutarnjem planu u RS imaju pravi politički pluralizam.
Najzanimljivija je predizborna situacija na bošnjačko/bosanskoj političkoj sceni, što pokazuje i široka paleta kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Jasno se ocrtavaju dva bloka slične strukture. Jednu zeleno-crvenu bošnjačku koaliciju čine SDA i SDP, drugu SBB i DF, dakle otpadnici iz stranaka prvog bloka. Fahrudin Radončić poslovno i politički je potekao iz miljea bliskog stožernoj bošnjačkoj stranci, a Željko Komšić friški je SDP-ov disident. Zanimljivo je kako svi govore o nezadovoljstvu trenutnim stanjem, kao da su svi bili u oporbi, a u stvari su svi trenutno glavni akteri s bošnjačko/bosanske političke scene, na različitim razinama, bili, ili su još, na vlasti.
Na glasove Bošnjaka računaju SDA, najozbiljnije strukturirana stranka, vanjskopolitički oslonjena na Tursku, te Fahrudin Radončić, bliži Amerikancima, bez tako jake stranačke infrastrukture, ali s jačom medijskom mašinerijom. Radončić pokazuje izvjesni politički racionalizam i sklonost kompromisu i dogovoru, prije svega s Hrvatima u Federaciji BiH. Za glasove političkih "Bosanaca" bore se SDP i Komšićeva Demokratska fronta. Fenomen "Komšić" najbolji je pokazatelj tragičnih duhovnih, moralnih i političkih posljedica koje je titoizam ostavio na dio bošnjačke zajednice. Spoj primitivizma, političke demagogije i tupe neodgovornosti oličen u Komšiću i SDP-u koji ga je kandidirao, naveo je tristo tisuća ljudi na amoralan čin da narodu kojem ne pripadaju biraju predstavnika i time izravno podrivaju krhke temelje višenacionalne zemlje. Upravo je tzv. građanska, a ne bošnjačka nacionalistička mitologija ekstremizirala dio Bošnjaka do te mjere da su im svi Hrvati koji nisu pristali na ulogu potčinjenih zimija na liniji "daidža" i HNV-a postali "fašisti". U svijesti takvih su svi Hrvati ustaše osim haespeovaca i svi su lopovi osim Lijanovića. Napraviti od nekoga tko ti je bio prirodan partner i jedini stabilan politički i geostrateški priključak na EU i zapadni svijet, dugoročnog protivnika - e za to je stvarno trebalo političkog talenta.
U utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva glavna bitka vodit će se između Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Snaga Bakira Izetbegovića, osim u prezimenu, leži u stranci, koja je u usponu i ima jaku infrastrukturu. Osim toga, ima iza sebe korektno odrađen mandat, čvrst odnos s bazom i dobre veze s Turskom. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Izetbegović dobiti izbornu potporu od Erdoana. Probleme mu može stvarati činjenica da unutar stranke postoje i frakcije koje mu nisu sklone i pitanje je hoće li ga opstruirati. Zatim, u utrci su i dva kandidata koji mu mogu odlomiti dio biračkog tijela pa time djelovati kao dva Radončićeva "zeca", koji mogu biti presudni ako utrka bude tijesna i ovisila o nekoliko tisuća glasova. Jedan je Mustafa Cerić, koji će sakupiti dio "džamijaških" glasova, a drugi je Mirsad Kebo, koji je mamac za razočarane ezdeaovce, koji još vjeruju u kartu "poštenja" na koju Kebo snažno igra. Pitanje je i koliko Radončić može kapitalizirati medije koje posjeduje te očitu američku potporu.

Koalicija SDA i SDP-a iščitava se i iz odluke o SDP-ovu kandidatu za bošnjačkog člana Predsjedništva. Lagumdžija je izabrao osobu koja ni najmanje ne kolidira s Bakirom Izetbegovićem. Kandidat SDP-a Bakir Hadžiomerović cilja na sasvim drugačije biračko tijelo i nemoguće je i teoretski zamisliti njegova birača koji bi, da se nije kandidirao Hadžiomerović, glasovao za Izetbegovića. Inače ta kandidatura na karikaturalan način razotkriva njegovu raniju novinarsku i uredničku "neovisnost". Ili je Hadžiomerović sve vrijeme bio SDP-ov medijski specijalac ili, ako nije tako, ostaje zaključak da je SDP toliko neozbiljna stranka da preko noći kandidira čovjeka koji sa strankom do jučer nije imao nikakve veze. Ne zna se koja je od te dvije varijante za kandidata poraznija.

Još je bizarniji drugi kandidat s crvene bošnjačke scene. Komšićev DF je za bošnjačkog člana Predsjedništva kandidirao Emira Suljagića. Kao što mu se novi dragi vođa Komšić lažno predstavljao i uzurpirao mjesto koje mu ne pripada, tako čini i Suljagić, koji se do jučer nacionalno izjašnjavao kao Bosanac i imao prijavljeno prebivalište u Srebrenici u RS, da bi sad odjednom postao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, koji se bira iz Federacije. Minimum političke pristojnosti nalagao bi da se trajnije odluči je li Bošnjak ili Bosanac i gdje prebiva. Takvo sprdanje s institucijama i izigravanje zakona nisu baš najbolje preporuke za visoku državnu funkciju za koju se kandidira. Vrhunac cijele te tragikomične priče je ulizička knjižica o velikom liku i djelu Zlatka Lagumdžije, na tragu onih "Bilo je časno živjeti s Titom", koju je Suljagić napisao prije četiri godine i koja se još može skinuti na stranicama SDP-a. A danas po njemu sipa drvlje i kamenje. U utrci je, kao i uvijek, i general Sefer Halilović, koji sve više podsjeća na Eddiea Edwardsa, britanskog skijaškog skakača koji je postao legenda jer se uporno natjecao, iako je uvijek završavao zadnji.

Ukratko, Izetbegović je favorit, kao ozbiljna, profilirana bošnjačka opcija, a Radončić nepoznanica kojoj neke olakotne okolnosti mogu otvoriti šansu. Hadžiomerović i Suljagić kao kandidati sekularnog bošnjačkog nacionalizma su braća po političkoj pameti potekla iz istog, Lagumdžijinog inkubatora, iz kojeg se ispilio i Željko Komšić, koji je od svih dosadašnjih članova Predsjedništva dosad imao najširi bošnjački legitimitet, pa ni tu ne treba isključiti mogućnost iznenađenja.

U svakom slučaju, na predstojećim izborima čini se kako u hrvatskoj političkoj zajednici izbora ni nepredvidljivosti nema, u srpskoj će biti zanimljivo, a u bošnjačkoj i zanimljivo i "veselo".