Mujo juriša na vjetrenjače
Piše: Bojan Šunjić, Poslovni portal
Kada naši političari završe svoje zvučne birokratske ili političke karijere na nekom od stotina ministarskih mjesta smišljenih samo za njihovu "rasu", kruh nalaze u nekom od državnih poduzeća. Obzirom kako svi ne mogu stati u fotelje nekog od telekoma ili nekih od elektroprivreda, mjesta su im rezervirana u drugim "tvrtkama s većinskim državnim kapitalom". Istina nemaju više zvučne dužnosti na vizitkama, ali tamo mogu određivati plaće po svojoj volji, birati benificije, a nitko ih neće pitati za obveze prema radnicima, prema državi. Silni inpektori nemaju vremena zavirivati tamo jer zauzeti su obilaskom i kažnjavanjem "vlasnika samostalnih zanatskih radnji, ugostiteljskih i trgovačkih radnji, stomatoloških ordinacija, odvjetničkih ureda..."
Dio je to formule po kojoj funkcionira ova država već desetljećima uz stalno natjecanje tko će više i tko na maštovitiji način sotonizirati poduzetnike. Jer od poduzetnika treba skupiti sredstva kako bi probrano društvo funkcioniralo, a i inspektori moraju imati obrazloženje zašto nekog pekara posjećuju deseti put, a u susjednu pekaru s većinskim državnim vlasništvom nisu ušli niti jednom.
Jedini političar koji se, istina tek jučer, usudio pokušati boriti protiv ovog legla institucionalne korupcije federalni je premijer Mustafa Mujezinović. Mustafa je, vjerojatno iznerviran silnim šupljacima menadžera pod državnim skutima nazvao ih diletantima, optužio kako kredite za razvoj gospodarstva troše na plaće koje im tvrtke ne zarađuju, obznanio kako su nagomilali dugove od dvije milijarde KM prema državnim fondovima. Ponovio je ono što svi znamo, objavio kako će se boriti protiv njih ali... Vjerojatno svjestan s kim ima posla, najavio i kako će im dugove i sanirati.
Premijeru sad ostaje uraditi i drugi dio posla, smijeniti i kazneno prijaviti one koji su desetljećima zatvarali oči pred prekršajima jednih, a kažnjavali sitnije prekršaje drugih. Onih koji su klasičnim primjerom institucionalnog stvaranja nelojalne konkurencije zlorabili ovlasti i omogućili korist trećim osobama - "državnoj menadžerskoj klasi".
No ne može on sve to ni sam. Ne urade li pravosudni organi svoj dio posla i procesuiraju, kako im zakon nalaže, sve dužnike jednako kako procesuiraju i privatnike, od tog dijela pravde nema ništa.
Propadne li sve, Muji opet kapa dolje. Bar će biti jedan od onih rijetkih koji su u ime pravde i ove države odlučili se jurišati na birokratske vjetrenjače.
Kada naši političari završe svoje zvučne birokratske ili političke karijere na nekom od stotina ministarskih mjesta smišljenih samo za njihovu "rasu", kruh nalaze u nekom od državnih poduzeća. Obzirom kako svi ne mogu stati u fotelje nekog od telekoma ili nekih od elektroprivreda, mjesta su im rezervirana u drugim "tvrtkama s većinskim državnim kapitalom". Istina nemaju više zvučne dužnosti na vizitkama, ali tamo mogu određivati plaće po svojoj volji, birati benificije, a nitko ih neće pitati za obveze prema radnicima, prema državi. Silni inpektori nemaju vremena zavirivati tamo jer zauzeti su obilaskom i kažnjavanjem "vlasnika samostalnih zanatskih radnji, ugostiteljskih i trgovačkih radnji, stomatoloških ordinacija, odvjetničkih ureda..."
Dio je to formule po kojoj funkcionira ova država već desetljećima uz stalno natjecanje tko će više i tko na maštovitiji način sotonizirati poduzetnike. Jer od poduzetnika treba skupiti sredstva kako bi probrano društvo funkcioniralo, a i inspektori moraju imati obrazloženje zašto nekog pekara posjećuju deseti put, a u susjednu pekaru s većinskim državnim vlasništvom nisu ušli niti jednom.
Jedini političar koji se, istina tek jučer, usudio pokušati boriti protiv ovog legla institucionalne korupcije federalni je premijer Mustafa Mujezinović. Mustafa je, vjerojatno iznerviran silnim šupljacima menadžera pod državnim skutima nazvao ih diletantima, optužio kako kredite za razvoj gospodarstva troše na plaće koje im tvrtke ne zarađuju, obznanio kako su nagomilali dugove od dvije milijarde KM prema državnim fondovima. Ponovio je ono što svi znamo, objavio kako će se boriti protiv njih ali... Vjerojatno svjestan s kim ima posla, najavio i kako će im dugove i sanirati.
Premijeru sad ostaje uraditi i drugi dio posla, smijeniti i kazneno prijaviti one koji su desetljećima zatvarali oči pred prekršajima jednih, a kažnjavali sitnije prekršaje drugih. Onih koji su klasičnim primjerom institucionalnog stvaranja nelojalne konkurencije zlorabili ovlasti i omogućili korist trećim osobama - "državnoj menadžerskoj klasi".
No ne može on sve to ni sam. Ne urade li pravosudni organi svoj dio posla i procesuiraju, kako im zakon nalaže, sve dužnike jednako kako procesuiraju i privatnike, od tog dijela pravde nema ništa.
Propadne li sve, Muji opet kapa dolje. Bar će biti jedan od onih rijetkih koji su u ime pravde i ove države odlučili se jurišati na birokratske vjetrenjače.