Kolumna: United Mostar

Najnoviji takav napad desio se u „Jutarnjem listu“ i članku koji govori o Mostaru. Članak se imaginarno bavi nogometom, a u stvari je još jedan napad na Hrvate Mostara i BiH. Novinar se vraća u sedamdesete godine prošlog stoljeća i sa sjetom piše o tadašnjem Veležu kao velikom klubu koga se tadašnji još veći Hajduk pribojavao. I to je jedina istina koju nitko ne osporava, dok je sve ostalo u podužem članku ustvari orkestrirani napad na dio Mostara u kome žive Hrvati.

Sa davnih sedamdesetih pisac se prebacuje na  devedesete i dolazak demokracije, a samim time i dolazak podjela u Mostaru. Kao potvrdu svega što je pisac htio reći on se poziva na neki film, točnije rečeno „Mostar United” dokumentarac koji prikazuje navijače Zrinjskog (Hrvate) kao agresore i fašiste, a navijače Veleža (Bošnjake) kao žrtve i kao multietničare.

Kada već autorica filma nije prikazala drugu stranu istine, bar gospodinu iz susjedne nam Hrvatske nije daleko Mostar da pokuša objasniti taj „Mostar United“. Da ga interesira druga strana priče lako je mogao pronaći gospođu kojoj je u blizini starog mosta napadnuta zbog lančića sa križem. Mogao je nekako pronaći i australskog Hrvata koji je dobio batine jer je u dresu Hrvatske reprezentacije pokušao prošetati Istočnim Mostarem. Ukoliko mu je to strano ,vrlo lako je mogao pronaći mlade nogometaše Zrinjskog koji su  prije par dana napadnuti od strane onih koji je predstavljaju onakvim kako ih i gospodin predstavi u „Jutarnjem listu“. Možda gospođa koja je napravila  film na koji se poziva gospodin Pavličić nije pričala priču o Hrvatima iz prostog razloga što njih nema na onoj strani grada na kojoj je pravila film. „Navijači Zrinjskog nasrću na ogradu, pozdravljaju fašističkim pozdravom. Igraju “plemići” i “pučani” utakmicu za utakmicom, a siromašni, romantični Velež nanovo i nanovo gubi od bogataša u bijelim dresovima s dijagonalnom štrikom“ citat je iz teksta.

Naravno navijači Zrinjskog su za njega fašisti, a svjesno je prešutio činjenicu da se na stadionu na kojem igraju siromašni pučani pozdravlja sa multietničkim islamskim pozdravom, te da se na tom stadionu viju Turske zastave. Zaboravio je taj gospodin očito i  kako se slavilo u tom dijelu grada kada je Hrvatska izgubila od Turske i što se sve pjevalo tom prigodom?

Slavlje u Istočnom Mostaru nakon pobjede reprezentacije Turske nad Hrvatskom

„Mostar United“ prikazan je  u Zagrebu točno u tjednu kad se Josipović ispričao u sarajevskom parlamentu za Šuškove i Tuđmanove salvete i točno u tjednu kad je pohodio Ahmiće. „Ugodno smo se kao Hrvati osjećali ovog tjedna, zadovoljni sami sobom što smo izabrali takvog pristojnog predsjednika“, stoji dalje u članku.

Sumnjam kako se ijedan  domoljub  u Hrvatskoj , nakon tih riječi ugodno osjećao.  Taj dan se pristojni predsjednik zaboravio ispričati svojim domaćinima za stotine tisuća muslimanskih izbjeglica koje je spasila politika onih čije salvete spominjete. Zaboravio je i sve one konvoje pomoći koje su išle ka njima jedinim mogućim putem, a to je kroz Hrvatsku.  Sve se brzo zaboravlja, a povijest se ponavlja. I poslije onoga rata mnogi su skinuli oznake sa svojih revera i kapa i prišili zvijezdu petokraku. Kako povijest pišu pobjednici, tako se znala samo njihova istina. I danas je tako, sa zastave se skidaju drugi simboli , a ostaju zvijezde.

Ovaj put  su se prevarili svi oni koji misle da će se Blajburg ponoviti. Hrvati su u BiH opstali  nakon turskog zuluma  i komunističke čizme ,pa će i preživjeti i ovo teško vrijeme. „Mostar United „ je samo oružje u njihovim rukama da se pokušaju obračunati sa Hrvatima i samo oni koji nemaju pojma gdje je Mostar mogu povjerovati u takvo što. Specijalni rat je puno opasniji od stvarnog. U onom pravom znaš gdje je tvoj rov i gdje ti je neprijatelj.

Na kraju članka se kaže :“Ali, za Mostar je perje prosuto, nikad više neće B, M i W igrati zajedno, nikad neće biti kluba kojeg se i strašni Hajduk bojao“.

 B, M i W su Bajević, Marić i Vladić ,koji su igrali za Velež tih sedamdesetih sa početka priče i sinonim su za Srbina, Bošnjaka i Hrvata. Danas u etiketiranom Zrinjskom igraju skupa sva tri naroda, dok se na drugoj multietničkoj strani voze neka vozila druge marke. Što se tiče Hajduka i koga se on boji to je neka druga priča. Dovoljno je pogledati priopćenje navijača bilh iz Hercegovine i što misle o utakmici sa klubom čiji su navijači tako lijepo zapalili zastavu Republike Hrvatske u svom glavnom gradu. U istom tom gradu navijačima Zrinjskog zabranjeno  je isticanje zastave hrvatskog naroda u BiH.  

 

 

 

 

 

 

 

 

Zapaljena zastava RH u Sarajevu

Za kraj još jedna poruka za sve one koji su u nedoumici oko filma  Mostar United. Film je istinit koliko je istina da je nekada Lepa Brena skočila sa starog mosta u Neretvu snimajući neki drugi film u istom gradu. Navijači Zrinjskog su ono što jesu, ponosni na grb i lentu svoga kluba i plemićku tradiciju koju su davne 1905 godine započeli njihovi djedovi.

hercegovina.info