Jure Zovko: Halal vino na Dan reformacije u Sarajevu

Prvi je dojam da se ipak umjesto integracije sve više stvara podjela na "naše" i "njihove", na "raju" i "papke".

Sarajlije su neobično duhovit i posebno domišljat narod. Imate dojam kao da su uvijek spremni pomoći i sve riješiti na najbolji mogući način iako sve najčešće ostaje na njihovoj spremnosti i dobroj volji. Ne čudi jer su opuštenost i nehajnost osnovne značajke njihova karaktera po uzoru na poeziju Mehe Džegera. Čini mi se da se Andrićeva čuvena rečenica "niko ne pomišlja da menja bogomdani oblik kasabe" više odnosi na Sarajlije nego na građane Višegrada kojima je hrvatski nobelovac pripisao ovaj neobičan vid opuštenosti i rahatluka. Iako se vanjskim izgledom u zadnjih 15-ak godina Sarajevo stubokom promijenilo, grad još uvijek nekako pokušava sve brojnijim pridošlicama i doseljenicima nametnuti baščaršijski mentalitet. Prvi je dojam da se ipak umjesto integracije sve više stvara podjela na "naše" i "njihove", na "raju" i "papke". Slično kao što se u Zagrebu prepričavaju anegdote o finim purgerskim manirima koje su se izgubile u valu novih doseljenika, tako i autohtone Sarajlije čeznu za onim tipičnim baščaršijskim humorom koji sve više nestaje pred najezdom ruralnih Sandžaklija.

Moj kolega i prijatelj Samir Arnautović organizirao je ove godine za Dan reformacije, koji se u Sarajevu naravno ne slavi kao blagdan, međunarodni simpozij "Ideja Europe". Reformacija je veliki korak u napretku duha jer je ljudski rod primarno fokusirao na ovozemaljski svijet, religiju proglasio privatnim uvjerenjem, a vjeru promatra kao utjehu u ovozemaljskom životu. Ekipa referenata na simpoziju bila je sastavljena uglavnom iz inozemstva, uglavnom od prijatelja iz inozemstva koji se s nama godinama druže po konferencijama u Zadru i Dubrovniku. Budući da je ideja Europe za većinu građana Bosne i Hercegovine u zadnjem desetljeću postala "terra incognita", referenti su se potrudili unijeti živosti i dinamizma u bosansku kasabu koja u zadnijih petnaestak godina sve više svoje uzore vidi u Rijadu i Teheranu nego u Beču, Berlinu i Bruxellesu. U svome sam izlaganju prvi put prezentirao osnovne ideje istraživačkog pojekta koji sam s ekipom stručnjaka i doktoranada prijavio na natječaj Hrvatske zaklade za znanost. Riječ je o ideji kultiviranja duha u suvremenom svijetu globalističke trivijalizacije. Kako danas u vremenu demokracije, koja postaje sve više diktat represivne tolerancije kultivirati duševne sposobnosti pomoću filozofije, kulture i umjetnosti? Prije sedam godina javio sam na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa s projektom o kulturnom identitetu koji je HDZ-ova znanstvena vrhuška uvrstila među najgore ocjenjene projekte. Iza proklamirane europeizacije naših prostora koji je poput evanđelja naviještala Sanaderova Vlada krio se pritajeni balkanski primitivizam koji, nažalost , sve više izlazi na vidjelo novim opužbama, šokantnim kaznenim prijavama i beskrajnim sudskim procesima. Vidjet ćemo hoće li u pogledu prosudbe projekata Jovanovićevi pretorijanci u Hrvatskoj zakladi za znanost biti pronicljiviji od HDZ-ovih znanstvenih barakaša. Kolegama iz inozemstva (Andreas Arndt, Bärbel Frischmann, Kurt Appelt) svidjela se moja ideja da filozofija danas treba preuzeti odgovornost u procesu kultiviranja ljudskoga duha sa svrhom da se duhovni i kulturni život uzdigne na nešto višu razinu nego što je trenutno slučaj u Europi. Trivijalizacijom kulturnog i medijskog procesa demokracija više nije zainteresirana za obrazovanje i edukaciju građana. Primarni je cilj i glavna preokupacija naših političara kako odgoijiti poslušne i disciplinarane birače. Nijhov će status zatucanosti rasti srazmjerno ponavljanju mandata partitokratskih struktura moći.

Za službenu BH televiziju iznio sam svoje dojmove o stanju stvari u multiministarskoj daržavi koja je sve drugo osim „umske države" u Hegelovu smislu riječi. Kako može funkcionirati država sa 150 ministara i toliko službenih „Audija 6" koje poput bosansko-hercegovačkih političara također obožava i Milanovićeva miljenica, sisačka županica Marina Lovrić Merzel. Budući da smo i mi poput Bosančerosa narod s kratkim političkim pamćenjem, vezan za titoističko kulturno pamćenje otmjenih i luksuznih limuzina, ne treba nas čuditi da medicinska sestra u fotelji županice nakon napornog radnog dana svršava u atraktivnoj njemačkoj limuzini. Mene je najviše šokirala činjenica da djeca u bosansko-hercegovačkim srednjim školama nemaju uopće nastavnog predmeta etike u školama. Ako u školama danas nema etike, onda zdušno treba očekivati da će nam sutra politička i institucionalna vrhuška plivati u moralu.

Poslije simpozija nastavili smo druženje uz hercegovačku Blatinu u dvorištuZemaljskog muzeja koji je trenutačno zatvoren jer kantonalna Vlada fundamentalističke Stranke demokratske akcije ne smatra potrebnim da takav muzej iz austro-ugarskih vremena treba uopće postojati u Sarajevu. Odluku o zatvaranju muzeja navodno je dao Ivo Komšić, sadašnji gradonačelnik Sarajeva, ujedno i dekan Filozofskoga fakulteta, potpredsjednik SDA-ove satelitske stranke koju je osnovao Željko Komšić, Lagumdžijin Hrvat po potrebi. I jedan Komšić je previše za Sarajevo, a što će se tek dogoditi kada su dvojica na vlasti. Budući da službeno Sarajevo sve više naginje prema Rijadu, duhovita gospoda iz Studentskog centra, koji je organizirao domjenak povodom simpozija, dosjetila su se kako poštovati zabranu točenja alkohola u prostorijama sveučilišta i ispuniti želju sudionika da simpozij završi u duhu sokratovskoga "symposiona". Hercegovačku Blatinu natočili su u bočice od soka borovnice i ribizla, dok je Žilavka servirana u flašicama jabučnoga soka. U tom je kontekstu nastala duhovita sintagma o "halal vinu". Naime, zagovornici stroge kulture islamske prehrane ravnaju se prema izjavi Allahova Poslanika, Sallallahu Alejhi ve Sellem, koji je rekao da je najgora posuda koju čovjek može napuniti njegov stomak. Sukladno tome njegovi sljedbenici preferiraju i preporučavaju muslimanskim vjernicima diljem svijeta da konzumiraju halal proizvode i meso životinja, zaklanih na šerijatski način. Pitanje koje se pri tome neminovno nameće trebalo bi glasiti: je li moguće vino koje Kuran časni dopušta konzumirati tek nakon prelaska u Ahiret također pripremiti na "halal način". Liberalni tumačitelji poput Vahe Vehabije skloni su interpretaciji da je nebesku ugodu dopušteno anticipirati i na ovom svijetu, pa tako i konzumiranje vina, serviranoga u halal bočicama soka od jabuke, borovnice ili ribizla, ovisno o boji vina.

U vremenu dok smo opušteno ispijali hercegovačko "halal vino", uvaženi Rektor sarajevskog sveučilišta, Muharem Avdispahić, koji bi po broju kaznenih prijava mogao nadmašiti zagrebačkoga Gradonačelnika, nalazio se u desetodnevnom posjetu znanstvenoj velesili Saudijskoj Arabiji sa svrhom provedbe reforme školstva u sarajevskom kantonu. Nakon što je turski poostao drugi službeni jezik u kantonu, postavlja se pitanje hoće li arapski jezik potisnuti engleski s čelne pozicije. Pao je i orginalni prijedlog da se najljepša građevina u Sarajevu, zgrada Zemaljskoga muzeja pretvori u tekiju koja bi trebala biti djelić dženeta na dunjaluku. U skopu tekije osnovao bi se specifični bosanski mektef u duhu stare bošnjačke edukativne tradicije. Ako je vjerovati duhovitim tračevima koji kruže sarajevskim kafićima, proslavljeni sarajevski Rektor priprema svojim kolegama s Filozofskog fakulteta "jednokrevetnu diktaturu" tako što će za dekanicu progurati svoju suprugu, uvaženu pristašicu islamskoga feminizma.

Sljedeći sarajevski međunarodni simpozij bit će posvećen socijalizmu. Iako smo složni da vjerujemo u demokraciju kao što kršćani vjeruju u Presveto Trojstvo, žal za neprežaljenim socijalizmom u Sarajevu dobiva posebno značenje iz sekularističke perspektive. Ostaje pitanje bi li lakše bilo kultivirati Titovu diktaturu proletarijata ili sadašnju dikataturu trivijalizma koji je proizišao iz tranzicijske demokracije. Zanačajan prinos kultiviranju sa stajališa humanistike dala je simpatična profesorica iz Erfurta Bärbel Frischmann priznavši u razgovoru da ne zna što znači pojam "Current Contents". Da ponovimo, riječ je o referentnoj međunarodnoj časopisnoj bazi kojom prirodnjaci desetljećima u Hrvatskoj maltretiraju "znanstvenike" iz humanistike.

Autor: Jure Zovko/dnevno.hr