Josip Milić: Svi smo mi papa Franjo

U zadnje vrijeme veliku pozornost javnosti izaziva relativno novi pokret u Crkvi nazvan karizmatski. Dosta je svećenika iz Hrvatske i BiH koji vode karizmatske skupine i organiziraju višednevne seminare duhovne obnove. Reagiranja javnosti na karizmatske susrete i seminare su dvojaka. Jedni ih oduševljeno odobravaju, dok ih drugi u startu odbacuju.

Dr. don Mladen Parlov pojašnjava kako je katolički karizmatski pokret nastao u ozračju prenaglašene racionalnosti i znanstvenosti, dakle, kao jedna nadopuna sveprisutnijem jednodimenzionalnom racionaliziranju vjere. Međutim, budući da se unutar pokreta stavlja naglasak na izvanredne karizme koje sv. Pavao nabraja u svojim poslanicama, a koje nisu primarne u životu kršćanske zajednice, postupno se umjesto naziva „katolički karizmatski pokret" počinje koristiti izraz „obnova u Duhu" ili „duhovna obnova". Riječ je o pokretima duhovnog buđenja vjernika po djelovanju Duha Svetoga kao što je to bilo u prvoj Crkvi. Don Mladen u svom članku pod nazivom „Kako crkva gleda na karizmatske pokrete?" nadalje tvrdi da su karizme „osobite milosti" ili „darovi" koje Duh budi i daje svakom kršteniku, kako bi ga osposobio da unutar tijela Crkve vrši vlastitu službu na izgradnju čitavoga Tijela. Međutim, ako je karizma dar, zar nismo svi mi i te kako darovani. Činjenica da imamo dar vida, dar sluha, da uglavnom funkcioniramo kao normalni ljudi, zar to sve nisu darovi zbog kojih trebamo biti zahvalni Bogu? Iz toga proizlazi da smo svi mi, manje više, karizmatici. Pa ako baš hoćete, zar sam život nije najveći dar? U skladu s naukom sv. Pavla karizmatici tvrde kako je svaki kršćanin pozvan biti karizmatikom, tj. otkriti darove koje mu je Duh udijelio te dobivene darove staviti na izgradnju Kristova tijela. Don Mladen piše kako su mnogi kršćani u krštenju i potvrdi primili od Duha Svetoga brojne i velike darove, poklone koje nikada nisu pogledali, a kamoli ih „otvorili", na njima zahvalili i te darove živjeli.
Posljednje su se pape, Pavao VI. i Ivan Pavao II. izuzetno pozitivno izrazili o karizmatskom pokretu izražavajući nadu kako će karizmatska obnova nanovo otvoriti usne svijeta na molitvu, pjesmu, radost i svjedočanstvo te kako karizmatska obnova igra značajnu ulogu u obrani i izgradnji kršćanskoga života u društvu u kojem su sekularizam i materijalizam oslabili mnoge osobe da odgovore na poticaje Duha. I Benedikt XVI. kaže kako su apostolski (obnoviteljski) pokreti odgovor Duha Svetoga na promijenjene situacije u kojima Crkva živi. Pa tako, piše on, kao što nije moguće stvoriti pozive u svećeništvo, kao što nije moguće postavljati ili ustanovljavati čisto administrativno svećenike ili svećenstvo, isto tako nije moguće da crkveni autoritet organizacijski i planski uvede ili nametne apostolske pokrete, tvrdi Benedikt XVI. Duh, dakle, puše gdje On hoće. Duh vodi i upravlja Crkvom, a ne Crkva njime. U vremenu prenaglašenoga hedonizma, materijalizma i sekularizma karizmatski su pokreti odgovor Duha na potrebe Crkve.

Ako je tomu tako, zašto to onda mnogi ne prepoznaju? Svakoga je od nas Bog nagradio. Neki to ne vide jer su zaslijepljeni nebitnim i prolaznim stvarima. Duh Sveti potiče na obraćenje i poniznost. I tako dođosmo do pravoga pitanja: koliko smo uistinu poniznosti? Koliko je u današnjem potrošačkom društvu uopće poželjno biti skroman, čestit, skrušen i ponizan? Te su vrline uglavnom proglašene slabostima. Duh Sveti ne može djelovati tamo gdje nema poniznosti. U svijetu bez poniznosti vlada anarhija.
I upravo u najtežim vremenima, vremenima sveopće krize, Bog nam daruje najveći dar, Papu Franju, poniznoga i skromnoga, onakvoga za kakvim Crkva vapi još od XV. stoljeća. On plijeni čitav svijet svojom jednostavnošću koja je očito dar Duha Svetoga. Ovih je dana rekao kako Duh djeluje poput kvasca. Njegovo se djelovanje ne vidi, ali je prisutno. To je milost za koju trebamo moliti. Papa Franjo se pita koliko smo spremni svjedočiti Krista svojom riječju, a još više svojim kršćanskim životom? Ili smo, pak, kršćani zatvoreni u svom srcu i u svojim crkvama, kršćani iz sakristije? Jesmo li samo kršćani na riječima, ali koji žive kao pogani? Kategoričan je u stavu da apostolat mora biti utemeljen na molitvi. Otuda i njegova izjava da su najveći darovi koje možemo od Duha dobiti dar molitve i dar poniznosti. Bitno je te darove koristiti u radosti. Sjedinjeni u molitvi i poniznosti s ovim jednostavnim velikanom možemo reći: Svi smo mi papa Franjo.

Autor: Josip Milić/dnevno.hr