Grantovi spremni: Traži se mučenik!

Naime,  krajem godine razne ‘’bjelosvjetske snage’’ raspisuju pozive za projekte tzv. civilnog društva. Isti slučaj je i ove godine.

Piše: Slaven Raguž*, Dnevnik.ba

Mostar i njegova društveno politička zbilja je najplodnije tlo za umjetno insceniranje događaja u cilju potenciranja međunacionalne netrpeljivosti. Zadnjih nekoliko godina, u svaku novu godinu su nas počeli uvoditi grafiti uvredljivog sadržaja, npr. oni po Čardak kuli, spomenicima iz Drugogo svjetskog i Domovinskog rata i slično.

Kad grafiti nisu bili dovoljni, u zrak je odletio onaj kameni ljiljan ispred nove Gradske vijećnice. Ove godine su postavljene kamere po prometnijim ulicama u gradu, pa se muku mučilo što napraviti u 2015. kako bi se i ove godine dokazalo kako je Mostar nacionalno podijeljen grad u kojem fašizam sa desne ugnjetava antifašizam, nejač i nemoć s lijeve obale Neretve. Kako je vrijeme odmicalo, inventivnosti je bilo sve manje i manje, pa se odlučilo odigrati na kartu koja uvijek dobiva: psovanje komunističke majke, druga Tita i ostalih, odnosno, kako se to kulturno kaže verbalno vrijeđanje.

Mučenički dvojac

Grah civilnog društva je pao da se ove godine u Mepasu Mallu izvrijeđa dvojac koji uređuje neki antifašistički portal. Da dvojac promptno, urbi et orbi, ne napisa istu večer priopćenje za javnost kako im se psovalo u Mepasu, nitko ne bi znao ni za njih i ni za taj njihov portal. Ne zna se ni bi li oni koji su ih psovali znali za njih. Ne bijaše tih dana medija u BiH koji ne podari pozamašan naglašeni dio svoga prostora za taj gnusni čin psovanja druga Tita i komunističke majke.

Da ne bi terorističkog čina u Parizu, tko zna koliko dugo bi se o tome govorilo, koliko dugo bi mučenički dvojac kojima je opsovan drug Tito i komunistička majka branili novinarsku slobodu. Međutim, ni pariški napad ih nije pokolebao pa su pričekali da se koliko toliko slegne pariška prašina, pa su organizirali plenum na temu sigurnosti novinara u Mostaru, što je za svaku pohvalu. Bolje plenum o novinarima, nego da je i ove godine pošaran ili u zrak odletio neki spomenik.

Sudeći po akterima i onome što su mediji prenijeli, na temu napada na novinare govorili su plenumaši profesionalci, Komšićeva stranka, stranka Safeta Oručevića koja ''nije stranka Safeta Oručevića jer on nema više ništa s politikom i ograđuje se od nje'', kojekakvi režiseri i povjesničari iz Hrvatske i slični. Ruku na srce, bilo je tu i nekoliko novinara, ali onako sa strane da ih se slabije vidi.

Pa onda malo o ulicama ustaških dužnosnika, malo o Teheranu na lijevoj, Las Vegasu na desnoj, pa o dvjema školama pod jednom šišom, pa preko sjećanja na med i mlijeko koje je mostarskim korzom prema Musali teklo prije 1992. godine, dotaklo se Herceg Bosne, Starog mosta, Aluminijskog i dr.

Zaključak tribine je da je mantranje na svaku ovu temu ljudsko i novinarsko pravo i tkogod mislio drugačije je fašista, mater mu fašističku i ustašku, jer samo su ustaše, odnosno Hrvati, fašisti i ako netko smije 'sovat, to su isključivo antifašisti koji su spremni mučenički braniti svoje pravo na antifašizam i koristiti svaku moguću prigodu, medij i kanal da to javno svima obznane.

Mostarski zli nacionalisti

Križ na Humu još stoji, zvonik franjevačke crkve i dalje para nebo nad Mostarom, zli nacionalisti pobijedili na izborima, bonus poeni za pobjedu Kolinde Grabar Kitarović glasovima dijaspore, iako glasovi dijaspore nisu presudili, ali nećemo sad cjepidlačiti...

Dakle, sve predispozicije su još uvijek tu za nastavak priče o nacionalnoj netrpeljivosti, ali i za pokoji projekt međunacionalne suradnje kojeg mučenici iz redova civilnog društva mogu napisati i predati međunarodnim snagama, kako bi imali od čega mučenički braniti i ove 2015. iste tekovine antifašizma i narodno oslobodilačke borbe.

Zadnji rok je 31. siječnja. Naime, do tada se predaju prijave na poziv za projekte američke ambasade koja je jedna od najdarežljivijih.

Čovjek mora od nečeg živjeti, pa i ovi mučenici civilnog društva, tako da ih shvaćamo da u ovim prvim mjesecima u godini se moraju malo jače aktivirati. Štoviše, samo neka kažu kako im možemo pomoći. 

(*Slaven Raguž je predsjednik Hrvatske republikanske stranke.)