Željko Grubešić, jedan od nas

Željko Grubešić, jedan od nas
edna od njih je osobnost ljudi u Bosni: gotovo svaki  čovjek nosi u sebi duh prošlih vremena i ima neku svoju priču kojom bi mogao lijepo nahranit i hollywoodsku tvornicu snova, što nije nimalo nalik konformističkom okruženju u drugim zemljama u kojima ljudi u 80 % slučajeva imaju iste životne priče i društveno ponašanje.

U mojim putešestvijama Bosnom sreo sam mnogo takvih ljudi, i čuo mnogo zanimljivih priča i legendi, jednom možda i knjigu napišem, no ovdje imamo prostora za djelić jednog čovjeka. Ponukala me njegova kandidatura za skupštinu Kantona Središnja Bosna na ovim izborima. Željko Grubešić iz Busovače (rođ. 1977.), Sarajlija rođenjem, nesuđeni hokejaš, zamijenio je hokejaški štap puškom u zadnjem ratu sa samo 16 godina, da bi u njemu ostao bez majke koja se dotad sama brinula o njemu. Tužno, ali nerijetko za ove prostore. Zar ne? Nije samo to razlog što pišem ove retke nego zanimljiva priča koju sam čuo prošle godine od njega, busovačka legenda:
 
Između dva današnja skijališta u Busovači (Pridolci i Busovačke staje) nalazi se brdo koje zovemo Grad. Ime je dobilo po nekadašnjem gradu Bosanskog kraljevstva čiji jedva vidljivi ostaci se nalaze na najnepristupačnijem dijelu brda. Stanovnici okolnih sela su se sklanjali u Grad tijekom ugarskih napada ili turskih zuluma, a pri padu Bosne pod Turke, iako nije nigdje znanstveno dokazano, je kraljica Katarina, po legendi i u Gradu bila prilikom bijega u Italiju.
 
Mnogo godina poslije, jedan Busovljak je sjekući šumu nedaleko od Grada, čuo režanje, slab vrisak i zapomaganje čovjeka u blizini. Potrčao je i vidio čopor vukova kako okružuju čovjeka. Hrabro je otjerao gladne vukove, mašući sjekirom a i s par udaraca po vukovima. Čovjek kojeg je spasio se činio jako star, preko 100 godina zasigurno. Starac je bio zahvalan, te mu za nagradu ponudi da uđe u dio Grada s blagom, i da ponese koliko može ponijeti. Išao je za starcem do Grada i kada je starac došao do jednog od zidova nešto je pritisnuo i otvorio se tajni prolaz koji je vodio do prostorije prepune kraljevskog blaga.

Starac je ispunio obećanje i naš glavni lik u priči je doista ponio blago, no iskusna planinska duša je znala da ne smije pretjerati jer višak tereta na planini može značiti smrt, a i ovoliko mu je dovoljno da provede ostatak života u blagostanju. U sebi je pomislio: „Ma doći ću ja opet sutra s kolima, starcu blago zasigurno ne treba.“ Pozdravio se sa starcem i izišao. Prolaz se zatvorio a starac je ostao unutra. Danima i godinama je poslije tražio sretni Busovljak načina da opet nađe i otvori prolaz i dođe do blaga no nikad nije uspio. Pred smrt je cijelu priču ispričao sinovima a oni prijateljima. Brojni su od tada tražili prolaz i blago ali ga nikad niko nije našao, zato ova priča i jest legenda.
 
Kaže Željko: E tako smo i mi svi na trenutak imali blago za vrijeme Austrougarske: gradilo se, se radilo se, djeca se rađala i svega se imalo, a otkako nam zatvoriše prolaz do blaga - tražimo ga. Izišao je Željko iz rata ne mrzeći ali i ne zaboravljajući, radio je kao deminer čisteći BiH od mina, no u sebi je htio nešto drugo - barem se približiti „blagu“ i prolazu. Zajedno s još nekolicinom poduzetnih mladića i djevojaka sličnih njemu, uz podršku fratara, pokrenuo je fondaciju Kairos koja je imala brojne projekte značajne za hrvatsku omladinu u središnjoj Bosni. Probio je zajedno sa svojom ekipom i medijsku blokadu Hrvata sa portalom sredisnjabosna.com

Austriji su se približili idejom skijališta Busovačke staje koje danas čeka već petu zimsku sezonu, i ponos je Busovače. U međuvremenu, Željko je dakako ostao, zasnovao obitelj, podigao vlastito informatičko poduzeće na noge i pokazao da se može! Da mlad čovjek ne mora seliti da bi ostvario ugodan život, a priznat ćete: Željkove početne pozicije su bile mnogo gore od većine nas. Željko Grubešić je simbol mladog Hrvata koji je ostao i postigao nešto u Bosni, i baš zato mislim da trebamo glasat za njega: nije opterećen komunističkom prošlošću, niti ratnim ili poslijeratnim repovima,  kao većina onih koji su na listi ispred njega.
 
On je prvi ali odostrag na listi HDZ-a (broj 33) na listi za skupštinu KSB. Pa, glasajte za Željka (pravog), jednog od nas, on će zasigurno spasiti čovjeka od vukova, a donijet će blaga svom narodu koliko može ponijeti! Ko zna, možda nam i prolaz otvori!

hercegbosna.org