Vjerujete li u život poslije izbora?

Vjerujete li u život poslije izbora?

Samo što još i iz paštete nisu počeli iskakati!!! Već je pomalo smiješno da druge, treće izbore zaredom proglašavaju povijesnima, a sve zbog jednog jedinog cilja – da uvjere birače da su baš oni ti koji trebaju pobijediti na 'Povijesnim izborima' i predstavljati hrvatski narod za vrijeme Ustavnih promjena. To je još jedna kockica u mozaiku nevjerodostojnosti hrvatskih političkih prvaka. Ali unatoč svemu treba priznati da su ovaj put ipak u pravu. Ipak se nalazimo pred 'najpovijesnijim' od svih dosadašnjih povijesnih izbora. Koga birati?! Neću se truditi nikoga uvjeravati u ništa. Neću se truditi govoriti da su jedni bolji od drugih. Neću izvlačiti prljava rublja, kojeg naši političari imaju na pretek. Neću! Imam svoje mišljenje koje ide prema sistemu većeg dobra. Mi volimo reći: 'Biraj manje zlo' – ali kako smo mi Hrvati većinom i katolici (a kršćanin – katolik nipošto ne smije svjesno odabrati zlo – u bilo kojem opsegu i količini), ja kažem da biram veće dobro. A sad, tko je to 'veće dobro' sada nije bitno.

Gledao sam neku večer na televiziji nešto o životu poslije smrti. Sada se tu znanstvenici, povjesničari, teolozi, antropolozi, sociolozi izmjenjuju, govoreći kako su pojedine kulture i civilizacije koje su iščezle gledale na to; kako današnje društvo gleda na to, kako religija – a ako znanost gleda na život poslije smrti. Moram priznati, bilo mi je užasno dosadno. Moje uvjerenje, odnosno moje vjerovanje, pa samim time i moj stav, je jasan, a proizlazi iz mojeg vjerničkog identiteta, kojeg nikome ne namećem, ali i ne dopuštam da mi ga dovodi u pitanje. Meni u tom trenutku pade na pamet sve što se izdogađalo i što se događa ovih dana, tj. ovih mjeseci pred naše 'Povijesne izbore'. Pa se, kroz neku plavu maglu, sjećam pomalo smiješnih kandidatura; sjećam se i onih koje su digle dosta prašine; prozivanja navodnih ljubavnica i kockara; pa sve do onih tužnih stranačkih pučeva. U posljednje vrijeme kao da se ništa ne može dogoditi, a da mi to, htjeli - ili ne htjeli, ne povežemo s politikom. Niti jedan potez naših političara ne može proći bez stotina i stotina komentara po portalima. U svemu što se dogodi mi pronađemo neku poveznicu s politikom i našim, već toliko puta spomenutim, 'Povijesnim izborima'.

I sada se ja pitam: 'Vjeruje li ovaj narod u život poslije izbora? Vjeruje li da će se opet morati buditi, raditi, zarađivati, spavati, moliti i činiti sve drugo kao i dosada – ako na stolicu hrvatskog člana Predsjedništva opet zasjedne drug Željko (?) (koji, budimo realni, ima najviše šansi za to!!!)' Čini mi se da se i ovdje, kao i kod života poslije smrti, suprotstavljaju mnoga i razna mišljenja, ali meni se čini jako jednostavnim odgovor na ovo pitanje. Zapravo, to i nije neki odgovor – to je više neki prikaz pomalo otužnog stanja koje vlada u našem narodu, a samim time i u politici našeg naroda.

Stalno se spominje taj treći entitet, entitet u kojem će većina biti Hrvati. Sad pred izbore opet se izvlači pitanje televizijskog kanala na hrvatskom jeziku, ali čini mi se da su to samo jeftini trikovi za zavaravanje naroda. Jer, imamo mi kanal na hrvatskom jeziku. Sjećate se Hercegovačke Televizije i svega onoga što je pratilo zbivanja u njoj?! Sjećate li se Radija Herceg – Bosne?! Sjećate li se Sveučilišta u Mostaru?! Vjerujem da jeste; i ja sam. Nije nama smetao Željko Komšić, niti bilo tko drugi, da održavamo svoje televizijske i radio kanale. Nije nam nitko rekao, niti zapovjedio, da od jedinog Sveučilišta na hrvatskom jeziku napravimo ono što smo napravili. Za to su krivi naši narodni prvaci i njihovi sebični interesi, ali i mi sami jer smo sve to šutke gledali. I čemu onda treći entitet?! To je sasvim logično pitanje. Ako je postojao dogovor naših županija o financiranju ovih institucija, a oni su dogovor pogazili, neće li onda isti ti ljudi pogaziti i sve druge dogovore. Nismo mi uvijek bili žrtve! Nekada smo imali i prostor za djelovanje, ali on nije iskorišten. Pitam se hoće li onda treći entitet imalo promijeniti stvari. Bojim se da neće sve dok se služimo varkama i čarkama, sve dok je našim političarima u prvom planu njihov interes.

I vjerujete li sada u život poslije izbora?! Pa makar opet na stolici hrvatskog člana Predsjedništva sjedio Željko Komšić, mi ćemo morati nastaviti živjeti. Makar nas opet svugdje budu preglasavali, mi moramo ići dalje – jer to je logika života. Ali pitam se: Ima li se uopće smisla boriti, ako će, recimo, naši domovi biti prazni?! Ima li se smisla boriti ako, recimo, godišnje više Hrvata u BiH umre, negoli se rodi?! Ima li smisla tražiti i treći entitet ako politika ne dopusti našim poduzetnicima da otvore nova radna mjesta i spriječe odseljavanje iz naših krajeva?! Ima li smisla uopće govoriti o trećem entitetu ako ćemo dopuštati i dalje da nam krovne institucije poput Sveučilišta doživljavaju onakve sudbine?! I na kraju: Ima li smisla uopće vjerovati u život poslije izbora, ako ćemo i nakon njih ostati podijeljeni?!

U nedjelju je umro veliki čovjek – fra Mladen Hrkać. Dok se spremam moliti za pokoj njegove duše, na pamet mi padaju riječi koje je izgovorio pred našom slavnom Gimnazijom devedesetih godina: 'Želio bih da se svi prestanemo bojati raseljavanja, jer smo potrebni ovdje. Želio bih da prestanemo sanjati složnost, nego da ona bude uvijek među nama očitovana..'

Za ABCportal.info (Antonio Musa - Coka)