U HDZ-u BiH prepoznali su važnost pitanja branitelja i to je bilo presudno

■ Što je to bilo presudno da stanete uz HDZ BiH, a ne neku drugu stranku s hrvatskim predznakom u BiH, a znamo da ih je puno?
Zato što je HDZ BiH prvi prepoznao demokratske promjene u BiH i stavio se na čelo hrvatskog naroda i u zaštitu njegovih interesa. HDZ BiH predvodio je hrvatski narod i bio uz njega i kada ga je napala četvrta vojna sila u svijetu, JNA. Ne samo da je jedini koji je prepoznao opasnost u kojoj se našao hrvatski narod nego je i poduzeo konkretne mjere, osnovao Hrvatsko vijeće obrane koje je obranilo hrvatski narod. Time je HDZ BiH napravio ogroman iskorak u povijesti hrvatskog naroda u BiH.

■ Rat je stao, HDZ BiH preuzeo je ulogu lidera hrvatskog naroda u BiH, istu onu ulogu koje ste Vi imali u ratu. Je li uvijek postupao ispravno sa stajališta hrvatskih branitelja i koji su to propusti koje HDZ-u BiH najviše zamjerate?
Svakako treba kazati da nije uvijek bilo sve onako kako smo mi to željeli. Bilo je propusta, i to velikih. Pri tomu treba imati u vidu i činjenicu da je HDZ BiH dosad imao devet predsjednika, na njega su utjecale različite situacije u kojima se našao hrvatski narod, često i ne svojom voljom. Recimo, nametanje rješenja od međunarodne zajednice uzrokovalo je unutarnje nezadovoljstvo, pa i nezadovoljstvo unutar hrvatskog naroda u BiH. Mi smo svjesni da je 2001. godina bila velika prekretnica u hrvatskom narodu. Sjetimo se Hrvatskog narodnog sabora kada su mnogi pripadnici HVO-a ostali bez posla, na ulici... Nije na zadovoljavajući način HDZ BiH tada odgovorio niti je bio spreman reagirati kako je trebalo. Pritisak međunarodne zajednice doveo je do smjena brojnih dužnosnika ove stranke, neki su završili u zatvorima. Kaos u kojemu se našla stranka ne pravda političare, a posebno dužnosnike na lokalnim razinama koji su mogli poduzeti konkretnije poteze i spriječiti obečašćenje HVO-a te dovođenje vojnika, pa čak i časnika na „prosjački štap". Ipak, i tada unutar HDZ-a BiH postojala je većina koja je osjećala probleme hrvatskog časnika i vojnika te naroda u cjelini. Narod to zna, a oni kod kojih je izostala solidarnost i zajedništvo, sami bi trebali odgovoriti na pitanja zašto su postupili kako su postupili.

■ Zašto ste unatoč svim ovim propustima i ovaj put, jače no ikad, stali uz HDZ BiH?
Zato što druge nije zanimalo ono o čemu sam vam govorio. Branitelji, revizija, invalidi, dokazivanje naših vojnika, časnika i dočasnika po desetak i više puta pred raznim povjerenstvima. Sve su to teme koje druge nisu previše zanimale iako ja ovdje govorim o istinskim braniteljima. Za mene kao čovjeka koji je u ratu vodio ljude bila je ključna politika koja će prepoznati probleme branitelja, a našao sam je u HDZ-u BiH. Ova stranka je jasno dala do znanja da želi rješavati probleme branitelja na ispravan način. Ne tvrdim da su svi vojnici, dočasnici i časnici uz HDZ BiH. Govorim u ime onih koji jesu, a nadam se da će nam se svi istinski branitelji pridružiti nakon izbora te da ćemo konačno na jedinstven i kvalitetniji način rješavati probleme branitelja koji su odigrali povijesnu ulogu u obrani hrvatskog naroda. Nadam se da ćemo konačno biti jedinstvenu u stavu što nam je to bitno i ispod čega nećemo ići.

■ Ima li opravdanja za propuste HDZ-a BiH kojih je ipak bilo i koje ste spomenuli?
Uz sve navedene propuste o kojima sam govorio, treba svakako imati u vidu da vrijeme o kojemu govorimo nije bilo lako, prelazak iz rata u mir, razni vanjski utjecaji, pa i pokušaji cijepanja HDZ-a BiH. Mi danas u Bosni i Hercegovini imamo 21 ili 22 stranke s hrvatskim predznakom. Za ovako malobrojan narod kao što smo mi, to sigurno nije dobro. Pet ili šest stranaka, smatram, bilo bi sasvim dovoljno. HDZ BiH u posljednjih deset godina je propustio, a kao vodeća stranka hrvatskog u BiH to je svakako trebao učiniti, više se založiti za jedinstvo cjelokupnog hrvatskog korpusa u BiH i sve relevantne čimbenike, institucije, gospodarstvenike, predstavnike kulturnih i medijskih institucija i drugih segmenata života koji se tiču hrvatskog naroda, okupiti i dati mu jedan pozitivan impuls, a sve s jednim jedinim ciljem: dati hrvatskom narodu u BiH dostojanstvo. Mislim da je ta potreba postizanja konsenzusa oko važnih stvari prepoznata u posljednje vrijeme. Kao što reče dr. Čović, „hrvatski pleter se plete", a ja imam izuzetno povjerenje da će se nastaviti započetim smjerom i napraviti kvalitetan iskorak te da ćemo u konačnici, kao narod, biti zadovoljniji nego što smo bili dosad.

■ Još bih se malo vratila na loše primjere vođenja politike HDZ-a BiH jer smatram da ova stranka, kao vodeća, snosi i najveći dio odgovornosti što je broj Hrvata u BiH danas prepolovljen. Egzodus Hrvata iz BiH, a naročito iz Federacije BiH, još traje. Kolika je, prema Vašemu mišljenju, odgovornost HDZ-a BiH za to?
Sigumo da HDZ BiH ne može u cijeloj toj priči o odlasku Hrvata ostati netaknut i ne snositi dio odgovornosti. Naveo bih ovdje nekoliko primjera zašto se odlazi iz Bosne i Hercegovine. Svi koji su svoju djecu slali na školovanje izvan BiH bili su svjesni da se dio njih neće vratiti. Otvoreno treba reći da su našim ljudima po Hrvatskoj nuđene kuće i stanovi koje su prihvatili i ostali.

■ Znači li to da i politiku u RH smatrate dijelom krivom za raseljavanje Hrvata iz BiH?
Mislim da je dio hrvatske politike bio neoprezan i nije shvaćao cjelokupnu situaciju. Oni koji su mislili da će Hrvatice ovdje u Bosni i Hercegovini i dalje rađati po sedmero ili osmero djece i da se taj manjak neće osjetiti, prevarili su se. Taj se manjak i te kako osjeti.

■ Vratimo se na konkretan problem odlaska Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Što su najveći uzroci?
Najvažniji problem u priči o raseljavanju Hrvata iz BiH jest nedostatak posla. Zbog neriješene egzistencije ljudi su uvijek odlazili i odlazit će. To je realnost svugdje u svijetu, pa tako i kod nas. Kad se ukine vizni režim, toga će vjerojatno u BiH biti još više. Osim egzistencije, činjenica da živimo u neuređenoj državi u kojoj nisu riješena temeljna prava kao što su ravnopravnost naroda, nacionalno pitanje, teško je govoriti o nekom perspektivnom razvoju i približavanju Europskoj uniji. Mi kuću moramo unutra urediti da bi ljudi prepoznali da je ta kuća dobra za život. Ne gubim nadu da će se ljudi početi i vraćati u Bosnu i Hercegovinu ako stvorimo dobro okruženje, a to je zadaća političara. Kvalitetna spona s našim iseljeništvom i pozitivan signal, odnosno razbijanje medjjske blokade prema iseljeništvu, uz kvalitetno okruženje, vratilo bi naše Ijude u Bosnu i Hercegovinu.

■ S obzirom da ste Vi iz središnje Bosne, što bi Hrvati s ovog područja, ne samo branitelji, mogli i trebali očekivati od HDZ-a BiH dobije li ova stranka njihovo povjerenje na izborima?
Možda bi neki bili sretni da smo mi podijeljeni na Hrvate iz Posavine, središnje Bosne i Hercegovine. Kroz HDZ BiH mi doživljavamo jedinstvo hrvatskog naroda u BiH kojeg dugo nije bilo. HDZ BiH je snaga koja istinski može objediniti narod, pa tako i Hrvate iz središnje Bosne. Oni od HDZ-a BiH mogu očekivati signale da nisu ostavljeni te da će u budućim ustavnim promjenama imati svoju poziciju i mjesto, da neće biti zaboravljeni ni u strateškim projektima zapošljavanja i infrastrukture, poput gradnje cesta, a sve su to projekti zbog kojih bi Hrvati trebali ostati u središnjoj Bosni.

■ Stalno slušamo kako su predstojeći izbori povijesni. Dijelite li takva razmišljanja i zašto?
Jesu i bit će dok se ne riješi pitanje jednakopravnosti i dobije pravedan ustav. Dok BiH ne bude uređena na način da svi budu zadovoljni, na svakim izborima morate pokazati da ste tu i da tu živite, a to ne možete ako ne izađete na izbore. Tako su i ovi izbori povijesni, a svaki je put je teže jer nas je sve manje.
Razumijem da su ljudi revoltirani raznim nepravdama, ali ipak mi moramo političarima dati legitimitet da sutra pregovaraju o promjenama ustava po mjeri i hrvatskog naroda. Hrvati, bez obzira gdje živjeli, u kojem dijelu Bosne i Hercegovine, moraju biti ravnopravni s druga dva naroda, a BiH ima budućnost samo ako svi u njoj budemo podjednako sretni. Tek tada možemo očekivati pomake na gospodarskom planu i približavanje Europskoj uniji.

PORUKA

■ Kada biste mogli vratiti vrijeme i danas stati pred vojnike kojima ste u ratu zapovijedali, kakvu biste im poruku prenijeli? Zašto bi baš oni trebali izaći na opće izbore 3. listopada 2010. godine?
Sama pomisao da se nalazim pred tim ljudima, za mene je vrlo emotivna. Puno smo toga zajedno prošli, oni me vrlo dobro znaju i znaju da se nismo promijenili, ni oni ni ja. Ostali su to časni i pošteni ljudi koji nikad nisu izdali svoj narod niti su koga mrzili, sudjelovali su u nametnutom ratu i branili svoje. Ponosan sam što sam ih vodio u ratu i jedino što bi im danas poručio jest da ostanu ono što jesu, a oni najbolje znaju što im je činiti.


│VL│