Tko je hrvatski lider u BiH?

Moram priznati da mi je bilo teško odgovoriti. Ali zapravo njezino pitanje je bilo ujedno i odgovor, jer da imamo očito bi se znalo za njega u Hrvatskoj. A znamo da svaki političar koji se pojavi u medijima ili dobije neku fotelju automatski nije lider. Zato bi bilo pametnije preformulirati njezino pitanje i zapitati se – prepoznajemo li među silnim kandidatima za ovogodišnje izbore lidere, koji će nas dostojanstvenije zastupati i predstavljati u budućnosti, odnosno tko od njih ima najviše potencijala da to uistinu postane?

Svjetski poznati guru liderstva Brian Tracy smatra kako se nitko ne rađa kao lider, već se vodstvo u nama neprestano razvija. On navodi 10 osobina, koje mora imati lider 21. stoljeća bez obzira je li riječ o menadžmentu ili politici. To su: vizija, hrabrost, učinkovito ponašanje tijekom krize, ispunjavanje obećanja, osjećaj za realnost, dosljednost, preuzimanje odgovornosti, sposobnost predviđanja, kooperativnost i izvrsnost.


Zapravo sva relevantna istraživanja dolaze do zaključka kako vođe imaju viziju kojom mogu zamisliti i vidjeti budućnost. Sposobni su predodžbu te vizije prenijeti na druge i potaknuti ih na njezino ostvarenje. Najvažniji dio vizije su vrijednosti za koje se zauzima, i iza kojih čvrsto stoji. Drugi dio vizije je cilj, pri čemu je važna i jasnoća postavljenog cilja. Treći dio vizije je namjera, odnosno razlog zbog kojeg djelujemo, smisao rada, životna misija…

Hrabrost znači sposobnost da napravi korak naprijed i da se suoči s opasnošću, da donese teške odluke, posebno u nepovoljnim trenucima, da čvrsto stane iza svojih vrijednosti i načela. Hrabrost je najprepoznatljivija osobina velikih vođa. To je sposobnost riskiranja, u kojoj drskost igra značajnu ulogu. Ako netko želi postati vođa, mora biti spreman na neuspjeh, protivljenja i neizvjesnost. Smjelost je simbol odlučnog vođe. To znači neprestanu ofenzivu, izazov napredovanja, stvari dovesti do kraja, a ne čekati da se pomaknu same od sebe. Također nipošto ne smije podilaziti, ni medijima, ni sindikatima, ni utjecajnim pojedincima, kako se ne bi zamjerio. Moć lidera je da ide i kontra struje ako je siguran u ispravnost svoje vizije. Najhrabrije vođe ustrajavaju do kraja, čak kad nema rezultata i kad drugi odustaju.


Testovi sposobnosti provođeni na Sveučilištu Stanford u SAD-u pokazali su da je odlučujući test na kojem se vođa stvarno može dokazati, njegova učinkovitost u kriznoj situaciji. Istinske vođe, čak i u najtežim trenucima ostaju mirni, hladni, pribrani, stvaralački raspoloženi i usmjereni na rješavanje problema.

Najviše cijenjena osobina vođa je cjelovitost, odnosno držanje riječi i ispunjavanje danog obećanja. Poštenje i ispunjavanje obećanja izazivaju divljenje i poštovanje u narodu. Osjećaj za realnost znači suočavanje i sukobljavanje sa realnim a ne zamišljenim svijetom. Svi velike vođe imaju puno slabosti i prilično teško ih priznaju. Osjećaj za procjenu vlastitih dobrih i slabih točaka, prednosti i nedostataka suradnika te situacije u kojoj se nalaze velika je prednost u postizanju ciljeva.

Ljudi moraju imati osjećaj da će se vođa uvijek jednako ponašati, da će se moći osloniti na njega bez obzira na situaciju. Dobri lideri se sa svima svaki dan isto ponašaju, sigurno, čvrsto i nepromjenjivo, bez obzira na osobne probleme i raspoloženja. Odgovorni vođe priznaju svoju odgovornost i prihvaćaju ulogu vođe. Ne traže opravdanja za svoje pogreške, ne svaljuju krivicu na druge i ne kritiziraju podređene za svaku sitnicu. Ne ljute se, ne optužuju, nisu razočarani, radije čuvaju svoju energiju i koncentriraju se na budućnost. Razmišljaju o tome što napraviti, a ne što se dogodilo. Moraju imati sposobnost gledanja u budućnost. Ključni element je i redovito predviđanje kriznih situacija, posebice posljedica promjena u okruženju.

Vođe uspostavljaju mjerila izvrsnosti za sve što rade, koncentriraju se na rezultate i pitaju se što moraju napraviti da bi bili najbolji, da bi pobijedili. Koncentriraju se na svoje jake strane, na uspjeh, na mogućnosti... Također inspiriraju i motiviraju druge da se tako ponašaju.

Neophodna kooperativnost je sposobnost uspješne suradnje s drugima, sposobnost pridobivanja privrženih ljudi, onih koji žele slijediti vođu, raditi s njime, podupirati i pomagati mu u postizanju ciljeva. Sposobnost izvlačenja natprosječnih rezultata iz običnih ljudi je ključ uspjeha. Moć se skriva u stvaranju mreže uzajamne potpore. Eisenhower je rekao da se ugled i moć vođenja temelje na tome da uvjerite ljude da ste vi onaj koji će im dati zadatak i pomoći im da ga ostvare. Lider je primjer svojim suradnicima. Njegova vidljivost ih motivira i daje im inspiraciju.


Jack Welch, jedan od vodećih gospodarstvenih lidera na svijetu, smatra da neke osobine lidera ipak moraju biti urođene, te dodaje listu pet poželjnih osobina koje vođu čine vođom: pozitivna energija i sposobnost da se ide naprijed, sposobnost prenošenja energije na druge, odvažnost za donošenje teških odluka, sposobnost njihove provedbe i strast.

Bittel navodi sljedeće poželjne osobine vođa: energija, ustrajnost, obrazovanje, inteligencija, zdravo rasuđivanje, izgled, osobnost, samopouzdanje, kreativnost i inicijativa, objektivnost i uravnoteženost, oduševljenje i optimizam. A posljednjih desetljeća su se iskristalizirale i tri posebne osobine lidera, koje sve više dobivaju na važnosti:

sposobnost uvjeravanja, dobar nastup u medijima i sposobnost ostavljanja dobrog utiska kod ljudi. Uistinu, iznimno je važna medijska pojavnost i sposobnost medijskog komuniciranja, odnosno medijska karizma, budući da najveći broj ljudi lidere upoznaje isključivo putem medija.


Za razliku od prošlih vremena, imidž lidera današnjice mora biti ukorijenjen u mnogo širem kulturnom i društvenom okviru, jer ako želi doprijeti do što većeg broja ljudi, mora se prilagoditi njihovim ponašanjima, željama, očekivanjima… Mora poznavati i kulturu, i bonton, i globalne trendove... Svojom karizmom mora ljudima dati do znanja da ih zastupa a oni iz njegovih postupaka moraju vidjeti da je baš on njihov zastupnik, odnosno da im je blizak, da je jedan od njih.

Izravno s time je povezano i domoljublje lidera, koji svojim ponašanjem mora pokazati da djeluje iz ljubavi prema svojoj zemlji i svome narodu a ne iz osobnog interesa, zarade, želje za publicitetom ili zbog odrađivanja posla. Zapravo lider bi trebao biti taj koji je spreman žrtvovati se za vlastitu zemlju. U današnjim okolnostima to zvuči pomalo nestvarno, iako smo u prošlosti imali sjajnih primjera – od Zrinskog i Frankopana do Stjepana Radića.


Dakle, puno je obilježja koje čine lidera, pretvarajući ga od običnog političara ili dužnosnika, u simbol naroda i čovjeka koji će u BiH ali izvan nje buditi pozitivne osjećaje i asocijacije, pridonoseći tako boljem imidžu bosanskohercegovačkih Hrvata. Vjerujemo da među ovogodišnjim kandidatkinjama i kandidatima ima i onih koji imaju ove osobine. Također se nadajmo da će uspjeti doći do izražaja, ili se odvažiti ići do kraja. Uistinu je vrijeme da bosanskohercegovački Hrvati dobiju svoje lidere, koji će se slušati i poštovati i u Zagrebu, ali i na međunarodnoj političkoj i gospodarskoj sceni. Dosta je bilo prosječnosti!

dr. sc. Božo Skoko | izbori2010.org