Ciganska je tuga pregolema: Aktivisti stranke Radom za boljitak obećali su da će davati ljudima po 30 maraka za glas

U idealnim uvjetima za dobrobit svih naroda i narodnosti jedne države, primjenjuje se sledeći recept: predizborna kampanja, vidiš šta je u ponudi, odabereš opciju koja je najbliža tvom sustavu društvenih normi, izađeš na glasovanje, glasuješ, pobijede tvoji, ili pak sklope koaliciju sa nekim koji su “bliski tvojima” i u naredne četiri godine “vuci siti i koze na broju”.

Vratimo se za trenutak u realnost i za primjer uzmemo Bosnu i Hercegovinu, tačnije romsko naselje Poljice, općina Lukavac. Mnogi i ne znaju da ovo naselje postoji. Smješteno je daleko od glavnog puta, u šumi koja skriva jednu od mnogobrojnih sramota Bosne i Hercegovine. Oronule kuće, hrpa starog gvožđa, koje inače imaju vrijednost zlata za ove ljude. Blato, bosa djeca i naravno ispred svake kuće cuko.

U ovom naselju nema prodavnice, ljudi moraju da prepješače dobrih desetak kilometara da bi kupili nešto. U nabavku je jedino moguće ići preko dana, jer s prvim mrakom, ovo naselje se pretvara u zonu sumraka. Okolo su brda i šuma, a psi lutalice patroliraju oko deponije gde se bacaju kosti iz mesnica. Ovako je ljeti, zimi, naselje bude potpuno odsječeno od svijeta.

Nazif Mujić je predsjednik udruženja Roma Poljice, mada prije bih rekao poglavica, jer kuće u kojima žive Romi u ovom naselju više liče na vigvame. Izgubio je brata u prošlom ratu, živi od sakupljanja sekundarnih sirovina i bori se sa raznim političkim šizofreničarima koji dođu u Poljice i obećavaju rasvjetu, knjige za djecu, a neki nude i 30 KM po jednom glasu.

- Na području TK ovde se najteže živi, to vam garantiram. Vidite i sami. Čitav rat smo proveli na lcrtama. Od 42 kuće koliko ima u Poljicama, 32 borca su bila. Imamo čak i jednog RVI. On sada ganja firmu preko Suda da nekako dobije mirovinu, trenutno prima samo invalidninu – govori Nazif.

Udruženje “Budi moj prijatelj” zajedno sa romskim aktivistima širom BiH, trenutno sprovodi kampanju koja za cilj ima da poveća izlaznost Roma na izborima. Jedna od akcija je bila upravo u ovom naselju.
Ogorčeni, nepovjerljivi, ali ipak hrabri da pitaju “o čemu se tu radi”. Neki su negodovali govoreći da im je dosta laži, a bilo je i ljudi koji su htjeli da saslušaju zašto je bitno izaći na izbore.

- Dolazili su iz stranke Radom za boljitak i obećali da će davati ljudima po 30 maraka za glas. Nama ne trebaju pare. Ne želim da kupuju moj narod. Ja hoću samo ono što nam sljeduje. Uradite nam put, uradite nam rasvetu, a pustite vi novac – rekao je Nazif.
Ovako je uvijek, ali samo kada su izbori, inače niko ne posjećuje ovo naselje. Blatnjav je put. Možda bi neko od političkih velikana trebao da ga asfaltira, da se ne prlja kada budu dolazio naredni put. Naravno, neće ni on, a neće ni načelnik općine Lukavac, Dževad Mujkić.

- Išao sam prije nekoliko dana kod načelnika općine. Obećao mi je da će nam se riješiti rasvjeta u naselju, školski pribor, knjige za djecu, čak i obuća i odjeća. Naravno, od toga nema ništa. Otvoreno vam kažem. Sve što mi je rekao, lagao me je – kaže Nazif.

Nazif nije išao samo kod njega. Puno puta je išao kod svojih sunarodnika koji su bili uposleni u općinskoj upravi. Dvojica Roma, jedan kadar SDP-a, drugi SDA-a, Aladin i Mehmed Suljić. Za ovo naselje nikada nisu ništa učinili.

-Kada god sam išao kod njih, oni mi kažu da je nama dobro, da nam ništa ne fali. Nikada nam nisu pomogli, bilo šta – govori Nazif.

Negdje početkom kampanje u naselje je zalutala i ekipa SDP-a.

-Obećali su da će nam pomoći da riješimo neke stvari u naselju i da riješimo problem divlje deponije koja je na ulazu u naselje – govori Nazif.
Inače, ta deponija postoji godinama. Niko se nikada nije sjetio da je skloni. Odjednom se u jeku predizborne kampanje pojavi SDP i kaže: “Mi ćemo riješti problem deponije, samo glasujte za nas”.

- Ja pokušavam da objasnim mojim ljudima da trebamo izaći na izbore. Mada znamo da nam niko i dalje neće pomoći koja god vlast bude došla, ali hoćemo da pokažemo da i mi učestvujemo na izborima – kaže Nazif.

Za rješavanje problema pomenute deponije do sada niko nije ponudio pravo rešenje. Dok se to ne desi, ili dok se ne pojavi neka opaka bolest, ova deponija će i dalje krasiti ulaz u naselje Poljice.

-Kada biste samo znali šta se sve baca u toj deponiji… Tu bacaju ostatke iz mesnica, bacaju otpad iz ambulante i sve živo…, bacaju uginule životinje. Naša djeca prolaze tu svaki dan. Oboljećemo od kuge, a najviše se bojimo za djecu. To niko ne čisti. Jednom smo dobili 2.000 KM od WorldVisiona da to očistimo mi sami i to je bilo sve – kaže Nazif.