Zvonko Bušić: S posebnim se osjećajem prisjećam Siniše Glavaševića

Zvonko Bušić: S posebnim se osjećajem prisjećam Siniše Glavaševića
Nisam nikada u Americi, ni od suca ni od ikoga bio optužen za terorizam. Tek me jedan dio američkih medija tako predstavio međutim većina ozbiljnih američkih medija pisala je o meni kao o nacionalistu...

Kakav je osjećaj za Vas biti danas u Vukovaru?

Kako bi se mogao osjećati čovjek koji se došao pokloniti gradu heroju i hrvatskim mučenicima koji su ovdje neljudski utučeni? Rado se sjećam naših ratnika i s posebnim osjećajem se prisjećam Siniše Glavaševića koji je kako sam nedavno saznao utučen kundacima i lancima. Ovo je poseban dan za čitavi hrvatski narod. Dosta sam tužan, ljut i razočaran što u današnjoj Hrvatskoj zemlji imamo političare koji opraštaju zločincima. Ovo je četvrti put da sam u Vukovaru, ali drugi put da sudjelujem u koloni sjećanja.

Jeste li očekivali da će Hrvatska učiniti veći napor kako bi Vam pomogla da ranije izađete na slobodu?

Ne bih rekao da se moglo učiniti više, posebno dok je bio živ pokojni predsjednik Tuđman. Na sve moguće načine su mi pokušali pomoći, ali tu su Amerikanci bili odlučni i nisu me htjeli pustiti iz svojih interesa.

Smatrate li da ste svojim činom naštetili ili doprinijeli tome da svijet upozna stanje u tadašnjoj Hrvatskoj?

Mislim da je moj čin doprinio da hrvatsko nacionalno pitanje i problematika hrvatskog naroda u ondašnjoj državi iziđe na velika vrata na svjetsku pozornicu. Mislim da je to polučilo značajne rezultate jer se tada puno saznalo o Hrvatima i hrvatskom narodu.

Kako reagiraju slučajni prolaznici kada vas sretnu?

Uglavnom me prepoznaju, prilaze mi s divljenjem, strahopoštovanjem i čestitaju te žele pružiti ruku. Većinom su pozitivni.

S obzirom na američki stav o terorizmu, jeste li vjerovali da ćete uopće ikad izaći iz zatvora?

Nisam nikada u Americi, ni od suca ni od ikoga bio optužen za terorizam. Tek me jedan dio američkih medija tako predstavio, međutim većina ozbiljnih američkih medija pisala je o meni kao o nacionalistu, o ekstremistu, ali ne i o teroristu. Njihova borba protiv terorizma meni je pogoršala situaciju nakon 11.9.2001. i napada na WTC. Možda bih izišao koju godinu ranije da nije bilo tog napada. Mislio sam da ću izaći daleko ranije jer je sam sudac preporučivao da me se pusti nakon 10 godina, a maksimalno su me mogli držati 30 godina. Budući da su me držali preko 30 godina, kršili su vlastiti zakon.

Kakav je, nakon svega proživljenoga, Vaš osjećaj prema Americi?

Ameriku razumijem i poznajem dobro, a razumjeti znači i oprostiti. U zatvoru sam puno naučio i nemam ništa protiv njih, dapače volio bih da imaju bolju budućnost nego što će prema mojim predviđanjima imati. Želim im sve dobro. Zahvalan sam i onim ljudima koji su me htjeli uništiti jer su mi na taj način pomogli. Vrijeme provedeno u zatvoru iskoristio sam za razne stvari te postao daleko pametniji, mudriji i nadvladao sam sve svoje slabosti, nedostatke i strahove tako da sam u životu uspio dobiti najteži boj - pobijedio sam samoga sebe. Ostao sam zaprepašten kad sam se vratio u Hrvatsku i vidio koliko ovdje ima ljudi koji su iskompleksirani, osjetljivi, ekscentrični, egocentrični i nesigurni u svojim stavovima.

panorama-vukovar.hr