Zlatko Dalić otvoreno o vjeri: Sve što sam napravio u životu i karijeri mogu zahvaliti dragom Bogu
"Hvala dragom Bogu", rekao je Dalić za HRT, "ostvarili smo pobjedu, prošli smo u drugi krug nakon dvije utakmice".
Unatoč velikoj pobjedi nad dvostrukim svjetskim prvacima izbornik Dalić ostao je miran i staložen, njegova radost vidjela se jedino na licu, no nije dopustio da ga euforija ponese, kao što ga porazi i neuvjerljiva igra u nekim pripremnim utakmicama nisu obeshrabrili.
"Ako ne ostanemo mirni, ponizni i dostojanstveni ne možemo ništa. Ako budemo kao danas, s vjerom u sebe, mirni i staloženi, ako 22. igrač bude kao i prvi, možemo puno", izjavio je pred kamerama, dodavši: "Otkad sam došao na klupu Hrvatske ja sam optimist. Ljudi ne vjeruju, ali ja vjerujem. Važno je da su dečki to prihvatili, da i oni vjeruju da mogu".
Upravo je vjera, kako je hrvatski izbornik više puta posvjedočio, jedna od stvari koja ga vodi u svakodnevnom životu.
Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim", izjavio je tako u adventskom razgovoru za prilog Prilika tjednika Glas Koncila.
"Cijeloga sam života vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna. Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu", rekao je.
Slično je ponovio i prije tjedan dana gostujući u emisiji "Zašto vjerujem" na Hrvatskom katoličkom radiju".
"Kod mene je vjera stalna i sve što sam napravio u životu i svojoj karijeri mogu zahvaliti vjeri i dragom Bogu. Stalno ponavljam kako mogu biti prezadovoljan sa svime kako se to kod mene razvijalo. Bez kvalitetne vjere i jednoga dobrog motiva to je teško ostvariti. Krunica je uvijek uz mene i kad osjetim taj neki trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše".
Zlatko Dalić odrastao je u Livnu, u katoličkoj obitelji gdje ga je "majka učila i usmjeravala u vjeri" te je u mladosti ministrirao.
Upravo mu je obitelj bila jedna od glavnih potpora u trenerskoj karijeri, osobito tijekom dugih godina provedenih na Bliskom Istoku.
"Nije me bilo sedam, osam godina tijekom rada u inozemstvu. Djeca su odrastala bez mene, oni su danas formirani ljudi. Moguće da sam im nedostajao kada je njima bilo najteže u pubertetu, no supruga je iznijela i usmjerila ih na pravi put. Zahvaljujem se obitelji što je izdržala mene i moj posao, i da smo ostali zajedno", poručio je.
Osim velikih pobjeda Zlatko Dalić u hrvatski je prostor, osobito onaj medijski, donio i dašak svježeg zraka. Njegova smirenost, nesklonost euforiji i tragediji (čak i kod "slučaja Kalinić"), kao i optimizam odskakaju od negativne atmosfere koja već godinama pruža svoje ruke i guši hrvatsku javnost.
"Samo pozitiva i samo dobra atmosfera. Pozitiva u životu uvijek nosi zadovoljstvo, sreću, jedan rezultat. Čovjek mora uvijek biti pošten prema sebi i prema drugima, da bi to očekivao od drugih, i - dakako - biti podrška jedni drugima".
bitno.net