U EU kokoši imaju veća prava negoli ljudi

No budu li Hrvati u nedjelju glasali za pristup Europskoj uniji, jednostavan posao Zorana Sluge postat će mnogo kompliciraniji. Kavezi u kojima drži kokoši neće odgovarati propisima Unije, bit će potrebno skupo renoviranje. Kad dobiju pristup na hrvatsko tržište,talijanski proizvođači jaja vjerojatno će biti jeftiniji. Sluga vjeruje da je u pitanju njegov način života. A za što, pita se on.

"Pogledajte što se dogodilo Grčkoj," kaže on. "Od EU-a su dobili milijune, ali nije pomoglo."

U desetljeću otkad je Hrvatska dala zahtjev za ulazak u Europsku uniju mnogo se toga promijenilo. Ono što se nekad smatralo bogataškim klubom - kojemu se Hrvatska željela pridružiti - više ne izgleda kao ulaznica u blagostanje. Današnja Europska unija zapela je u teškoj dužničkoj krizi koja je neke njezine članice gurnula na rub propasti i ugrozila sam njezin opstanak.

Nedavne ankete pokazuju da će Hrvati vjerojatno ipak glasati za ulazak. Nakon ratifikacije 27 zemalja Europske unije Hrvatska će 1. srpnja (2013) postati dio skupine - a vrlo vjerojatno i zadnja članica za mnogo godina.

Srđan Dumičić, direktor Ipsos Pulsa, tvrtke koja je zadnjih godina provela nekoliko anketa o toj temi, kaže da se, prema najnovijem ispitivanju koje još nije objavljeno, podrška posljednjih nekoliko tjedana smanjuje i da bi rezultat mogao biti tijesan. Neki se u Hrvatskoj šale da je ulazak u EU sada kao dolazak na zabavu u dva ujutro. Polovica gostiju je pijana, a druga polovica otišla je doma. „Zabava u to doba nije kakva je bila u ponoć," kaže Dumičić.

Čak i nedavno izabrani premijer Zoran Milanović govori o izgledima članstva u Europskoj uniji bez mnogo žara. Socijaldemokrat Milanović kaže da dobrih strana ima više nego loših. Naglašava koristi pristupa tržištu s 500 milijuna potrošača i 2 milijarde eura godišnje razvojne pomoći u sljedeće dvije godine, iako je daljnja pomoć manje sigurna.

Vidi napredak u reformi hrvatskog pravnog sustava, koju je tražila Europska unija. Ali vidi i to da su događaji posljednjih godina pokazali da članstvo nije jamstvo uspjeha i da Hrvati moraju biti spremni raditi u okolini s vrlo velikom konkurencijom. „Radni naslov mogao bi biti „Curb That Enthusiasm," kazao je Milanović u intervjuu, izmijenivši malo naslov HBO-ove serije Larryja Davida (Curb Your Enthusiasm - Bez oduševljenja, molim).

Kritičari idu mnogo dalje. Oni tvrde kako nedavni događaji dokazuju da Njemačka i Francuska donose velike odluke, a malene zemlje kakva je Hrvatska, s 4,5 milijuna stanovnika, neće moći mnogo govoriti. Brine ih i to što ulaze baš navrijeme da plate račun za Grčku i druge zadužene zemlje. I da će se Hrvatska, koja ima dugu jadransku obalu, suočiti s rijekom useljenika kao i Španjolska, Italija i Grčka.

"U Europskom parlamentu imali bismo 12 od više od 740 članova, u Vijeću ministara 7 od više od 350 glasova," kaže Marijan Bošnjak, tajnik Vijeća za Hrvatsku, udruge koja se protivi članstvu u EU-u. „Bit ćemo statistička pogreška. Koga je briga što Hrvati misle?"

Da bi stigla do ovoga, Hrvatska, koja nije mogla izbjeći rat 1990-ih nakon raspada Jugoslavije, morala se podvrgnuti temeljitoj promjeni EU-ovog tipa. Nekad vrlo korumpirana, vlada je bila prisiljena donijeti 350 novih zakona. Nitko ne zna koliko je dokumenata razmijenjeno jer su Hrvati prestali brojiti nakon 150 tisuća stranica. Oko 3000 Hrvata radilo je na projektu, od diplomata do prevoditelja.

Doseg Europske unije često se podcjenjuje, jer ona među svojim članicama nastoji izjednačiti uvjete. Uzmimo na primjer posao s jajima. Nije propuštena niti jedna pojedinost. Unijini propisi kažu da kavezi moraju biti takvi da svaka kokoš ima najmanje 750 kvadratnih centimetara, moraju imati gnijezdo, prostirku, sjedalice i „dasku za grebanje". Farmeru Slugi ovi su zahtjevi zabavni. "Kokoši u EU-u imaju veća prava nego ljudi," našalio se.

Ali ni njemu ni ostalim hrvatskim proizvođačima jaja ništa nije smiješno kad je riječ o računima koji ih čekaju. Sluga procjenjuje da će morati potrošiti 100 tisuća eura za nove kaveze ili 30 tisuća za rabljenu opremu. Druga mogućnost bila bi dozvoliti kokošima da slobodno šeću, ili unutra ili vani, što on smatra bizarnim, jer - kaže on - kokoši u takvim uvjetima mogu - a to i rade - jesti svoje vlastiti izmet. A to bi zahtijevalo i mnogo više rada, kaže.

Na obali hrvatski brodograditelji su isto tako zabrinuti da ne će preživjeti. Propisi Europske unije zabranjuju državno subvencioniranje većine industrijskih grana i Hrvatska je kao uvjet za ulazak bila prisiljena privatizirati svoja brodogradilišta. U obalnom gradu Rijeci i sindikalisti i menadžeri tvrde da nisu u opasnosti samo njihova radna mjesta nego i radna mjesta tisuća njihovih dobavljača.

U brodogradilištu 3. Maj (3. svibnja, dan oslobođenja od Njemačke u Drugom svjetskom ratu) 60 od oko 2700 zaposlenih već je otišlo, a još 240 izgubit će se u restrukturiranju. No oko 450 tvrtki, od toga oko polovine hrvatskih, rade s brodogradilištem i bile bi teško pogođene kad bi brodogradilište prestalo s radom. Po riječima Edija Kučana, predsjednika uprave i glavnog direktora brodogradilišta, izvoz brodogradilišta iznosi 1,5 posto hrvatskog izvoza i oko 34 posto dohotka na tom području. Posljedica zatvaranja brodogradilišta bila bi gospodarski „slom" u Rijeci, kaže on.

No stručnjaci kažu da je proces pridruživanja Europskoj uniji na zemlju koja se teško suočava s nedjelima počinjenim u ratovima 1990-ih utjecao kao civilizirajući čimbenik.

Tvrtko Jakovina, povjesničar na Sveučilištu u Zagrebu, kaže da je ulazak zemalja srednje i istočne Europe zajedno sa Slovenijom u Uniju 2004. bio šok. "Prvi put je cijeli hrvatski teritorij bio izvan neke vrste europske integracije," kaže on.

Europska unija odbila je započeti pristupne pregovore dok Hrvati ne pomognu da se uhiti bivši general Ante Gotovina, kojega je kasnije UN-ov sud osudio za ratne zločine.

Bruxelles je isto tako tražio posebne pregovore o pravosudnim temama i reformu sudstva. Korupcija je u Hrvatskoj trajan problem, a bivšem premijeru Ivi Sanaderu trenutno se sudi zbog korupcije.

Jelena Berković iz GONG-a, nevladine organizacije koja se bavi demokracijom i ljudskim pravima, kaže da su takvi zahtjevi pozitivno utjecali na Hrvatsku, ali da se možda nije otišlo dovoljno daleko. „Moramo još vidjeti jesu li promjene u zakonima i političkoj kulturi neopozive," kaže ona. Njezina organizacija tuži se također da se žuri s referendumom, a kampanja je strpana u 20 dana.

Kampanja protiv ulaska u Europsku uniju vodi se iz tijesnog trosobnog ureda bez grijanja. Tajnik Vijeća za Hrvatsku Bošnjak kaže da vijeće predstavlja oko 25 malih skupina koje su zajedno imale samo 4 do 5 tisuća dolara. (Vlada je kazala da namjerava potrošiti oko 800 tisuća dolara na televizijske spotove i prointegracijsku informacijsku kampanju.)

Bošnjak , koji je veći dio svog radnog vijeka proveo kao državni službenik u Australiji prije nego se vratio u Hrvatsku, tvrdi da će propasti kratkotrajna neovisnost od Jugoslavije. „Naša industrija, naše gospodarstvo nije konkurentno," kaže on, tvrdeći da je hrvatska imovina zrela da ju uberu europski konglomerati. „Nijemci i Talijani natječu se tko će u Hrvatskoj steći veći politički i gospodarski utjecaj."

No čini se da čak i oni koji se protive članstvu u Europskoj uniji misle da zemlja nema kamo otići osim u EU. Razmišljajući što će s kavezima za kokoši, Sluga je kazao da se boji da će njegov glas protiv biti uzaludan. "Svjestan sam da moramo ući u EU," rekao je, „ali isto tako znam da nas ne čeka ništa dobroga."

Izvor: THE NEW YORK TIMES