U Dalmaciji 30.000 ljudi umire od Alzheimera jer ne mogu do lijeka

U Dalmaciji 30.000 ljudi umire od Alzheimera jer ne mogu do lijeka
Riječ je o teškoj neurodegenerativnoj kroničnoj bolesti u kojoj mozak oboljelih zapravo rano umire, bolest traje doživotno i bitno smanjuje kvalitetu života, dovodi do invalidnosti i prijevremene smrti, a njezinu težinu značajno povećava činjenica što ni jedan od šest lijekova koji donekle ublažavaju simptome i napredovanje nije na redovnoj, ali ni na dopunskoj listi lijekova koje odobrava HZZO.

Samo jedna mjesečna doza za jednog bolesnika stoji između 500 i 1000 kuna, što je za obitelji oboljelih, koji su većinom umirovljenici, strahovito financijsko opterećenja, a liječenje ovih bolesnika golemi je teret za zdravstvene fondove.

Da bi svojim pacijentima koliko-toliko olakšali život, liječnici neurolozi apeliraju da se lijekovi za Alzheimerovu bolest opet uvrste na aktualnu listu lijekova, no bez uspjeha. Naime, samo jedan lijek kratko je bio na "pozitivnoj listi", ali je skinut s nje...

- U ime Hrvatskog neurološkog društva više sam puta Povjerenstvu za lijekove pri HZZO-u slao zahtjev da se barem jedan od tri, odnosno četiri lijeka uvrsti na redovnu ili dopunsku listu, no nikada naši zahtjevi nisu prošli - otkrio nam je prof. dr. sc. Ivo Lušić, predsjednik Hrvatskog neurološkog društva i predstojnik Klinike za neurologiju KBC-a "Split".

Nedostatak bolnica Borbu za uvrštenje lijekova na listu vodi i Hrvatska udruga oboljelih od Alzheimerove bolesti, potvrdila nam je Mira Dajčić, dopredsjednica Udruge i voditeljica Savjetovališta za obitelji oboljelih, no nisu uspjeli i nikada nisu dobili obrazloženje. Uza sve to ide i paralelni, također veliki problem nepostojanja specijalnih bolnica i nemogućnost smještaja oboljelih u domove za stare i nemoćne u koje mogu ući razni kronični bolesnici, ali ne i oboljeli od Alzheimera, što je kršenje temeljnih ljudskih prava.

Takvu diskriminaciju moramo srušiti - ogorčeno tvrdi naša sugovornica, te dodaje da je država jednako gluha i na obvezu formiranja dnevnih boravaka pri domovima i bolnicama. Kao primjer istaknula je Zagreb u kojemu je 15.000 oboljelih, a imaju samo 25 mjesta u dnevnim boravcima, što je sramotno malo, a oni bi obiteljima bili dragocjena pomoć.

- Čak jedna trećina oboljelih nije sposobna ni za kakav oblik samostalnog života, zato stalno ističemo da Alzheimerova bolest pogađa cijelu obitelj koja oboljelog mora njegovati i nadzirati 24 sata, jer ovakvi bolesnici često imaju i poremećaj spavanja pa nekontrolirano šetaju, ustaju, spavaju i morate ih imati stalno na oku.

Bolest prate i česte promjene raspoloženja - potištenost, agresija, bijes, paranoja, sebičnost, djetinjasto ponašanje, a oboljeli često gube orijentaciju, mogu odlutati, izgubiti se, smeteni su, nepažljivi, zameću stvari, zaboravljaju nedavne događaje, ne mogu pamtiti nedavne informacije - kaže dr. Lušić, te dodaje da imaju i tjelesne simptome poput vrtoglavice, poremećaja ravnoteže, inkontinencije, a na koncu postaju potpuno nekomunikativni i tjelesno nemoćni.

Javorka Luetić / slobodnadalmacija.hr