Svi znaju da se namješta, ali kladionice su i dalje pune

Svi znaju da se namješta, ali kladionice su i dalje pune
Kladiteljski forumi, blogovi i same kladionice stalno su pune priča o namještanju utakmica. Namještanje je stalno u zraku, ali kladiteljima uz pogađanje čistih utakmica, kakvih je većina, ne smeta pogode li i neku “štelu”.

“Moje je ime Ivan i dolazim iz Hrvatske. Bavim se namještenim utakmicama već nekoliko godina i imam pouzdane izvore iz hrvatskih liga. Također, dobivam dojave iz drugih država, ali kao što sami znate, najsigurnije je kada je iz prve ruke. Mi nismo prevaranti kao većina na forumima i blogovima i naravno da nemamo dojavu svaki dan, već jedanput u tjednu. Cijena je 250 eura. Mi čak garantiramo vraćanje uloga u slučaju da par ne prođe. Nakon prvog para gdje dajemo plaćanje nakon utakmice, za ubuduće će se plaćati prije i bit će određen broj ljudi koji će moći kupiti svaku sljedeću dojavu. Moguće je da ćemo u subotu imati dvije utakmice, pa će zajednička cijena biti 400 eura, a kvota je čak 12,5!”

Tako sebe na jednom kladiteljskom forumu opisuje trgovac dojavama o namještenim utakmicama. Nije on jedini na kladiteljskim blogovima i forumima. Kada prelistate sve te blogove i forume i vidite kakve sigurne dojave o namještenim utakmicama ljudi nude za novac, onaj tko nikada nije bio u kladionici i ništa ne zna o klađenju mogao bi pomisliti da se više ne igra ni jedna utakmica koja nije namještena. Međutim, nakon završetka susreta i tih sigurnih dojava, stvar postaje jasna i kristalno čista.

Na dobitku su jedino vlasnici kladionica i dojavljivači koji su svoje “sigurice” masno naplatili od naivnih kladitelja koji su nasjeli njihovoj slatkorječivosti i lažnoj uvjerljivosti napisanoj na blogu ili forumu. Naivni kladitelji nisu ostali samo bez novca koji su platili za dojavu nego i bez velike uplate kojom su htjeli vratiti uloženo u kupnju i uplatu na sigurnu dojavu.

A slatkorječivi Ivan koji dojavu o namještenoj utakmici naplaćuje po 250 eura, na istom forumu na kojem je svojedobno objavio svoje kladiteljske generalije, objavljuje: “Dojava za 22. 3. kvota preko 3. Cijena 250 eura. Imali smo double onima koji su uplatili. Zainteresirani neka se jave na pm ili mail što prije. Mail: namješ[email protected]”. Isti dan na istom forumu i druga poruka od administratora, koji se posipa pepelom: “Dojava je pala, začudo. Zato što je dojava pala, ulozi će biti vraćeni našim korisnicima iako su oni dobili drugu dojavu. To se neće ponoviti!”

Prave i lažne dojave
Ivan na forumu nije objavio koja je to druga namještena utakmica kojom je častio svoje pretplatnike. Zato, nitko osim onih koji su platiti za lažnu dojavu ne zna kako je zaista završena ta druga namještena utakmica. Ne znamo je li Ivan poštovao svoje obećanje i kupcima namještene utakmice vratio novac i je li se još poslije toga održao u svijetu brojnih trgovaca dojavama o namještenim utakmicama na forumima i blogovima.

Zato je svaki dan sve više prevarenih kladitelja koji se iz očaja što ne mogu pogoditi desetak i više parova odlučuju za kupnju sumnjivih dojava o namještenim utakmicama. Novac koji izgube zbog naivnosti, teško mogu vratiti, a mnogi od njih na taj se način najlakše utope u kladiteljskoj ovisnosti koja im razori živote.

Ima i drugih primjera: kladitelji primaju dojave od pravih kladitelja koji su na izvoru dojava o namještenim utakmicama. Ali takve dojave nisu dostupne svakom kladitelju i ne mogu se jeftino kupiti. I što je najvažnije, ograničene su, jer ako kladionice primijete da se na neki par ulaže puno više nego što je uobičajeno, taj par postaje im sumnjiv i odmah ga blokiraju.

Kladitelji koji se na bilo koji način dočepaju sigurne dojave o namještenoj utakmici ne smiju te dojave kombinirati s nekim svojim “sigurnim” parovima do kojih su došli svojom analizom ili činjenicom da je neki klub u toj utakmici izraziti favorit. Zanimljiva zgoda s dojavama o namještenim utakmicama dogodila se u vrijeme kada su braća Šapina operirala u Njemačkoj.

Priča je godinama prepričavana u kladioničarskim krugovima kao zanimljiva zgoda iz kladiteljskog svijeta. Jedan njihov zemljak iz kraja odakle potječu braća Šapina dobio je od njih dojavu. Odlučio je na tu dojavu uplatiti poveći iznos novca, ali ne u jednoj kladionici, da uplata ne bi bila sumnjiva, nego ju je rasporedio po svim kladionicama u Hercegovini i susjednoj Dalmaciji.

Priča dalje kaže da je taj dan zaradio 50 tisuća konvertibilnih maraka, koje je drugi dan otišao podići sa svojim prijateljem i na novu dojavu uložiti sav dobitak. Međutim, hodajući od kladionice do kladionice, učinio mu se dojavljeni koeficijent premalenim, pa je odlučio dodati i jedan svoj sigurni par, pravu “siguricu” s koeficijentom 1,20. Navodno je bila riječ o nekom favoritu iz jedne od tzv. liga petice koji je igrao protiv nekog fenjeraša.

Njegov pratitelj i prijatelj nije se slagao s njegovom novom kladiteljskom strategijom te ga je odgovarao od namjere da na dojavu dodaje svoju “siguricu”. Međutim, on ga nije htio ni čuti govoreći mu kao je ta njegova “sigurica” od 1,20 dodana vrijednost. I da ne duljimo, priča kaže da je dojava prošla, a da je njegova “sigurica” i dodana vrijednost pala.

Zbunjivanje kladitelja
Glasine o namještenim utakmicama među kladiteljima šire se brzinom munje. A obično počnu kružiti onog trenutka kada netko od kladitelja u nekoj od kladionica vidi nekog igrača ili njegova prijatelja koji na neki par ili parove ulaže malo veći novac. I onda počinje strka kladitelja koji sigurni da imaju pravu dojavu ulažu na taj par ili parove. U početku se koeficijent ruši, a ako se s uplatama pretjera, par se blokira.

I kada bismo analizirali sve te parove o kojima su se tijekom tjedna širile glasine da su namješteni došli bismo do zapanjujućih podataka da su završili suprotno od onoga što je ulica pričala. Često glasine krenu i iz kafića u kojima se okupljaju sportaši. Netko od kladitelja čuje ili ih pita za savjet o nekoj utakmici, a kada ga dobije onda tu informaciju počne dijeliti kao sigurnu jer ju je dobio od tog i tog igrača. Međutim, taj igrač nije nikakav ekspert niti je eksplicitno rekao što će se dogoditi na utakmici, nego je samo izrazio svoje mišljenje da bi po njegovu viđenju trebao pobijediti taj ili taj, zbog toga ili toga.

No, na kraju ispadne suprotno, a kladitelji vjeruju da je to siguran par. Glasine o nekoj utakmici ponekad počnu širiti i ljudi bliski vlasnicima kladionica kako bi zbunili igrače. Dok je kladionica, bit će i priča o namještanju utakmica. Ali i namještenih utakmica. Teško da se ta pošast može iskorijeniti, a oni koji to budu radili bit će oprezniji nego inače.

Preuzeto sa www.vecernji.hr