Slavimo 'zadnji' Dan državnosti, obilježite ga s ponosom

Nama se najveći državni praznik, koji se ponavljamo svugdje u svijetu slavi uz vatromet i parade, svodi na posjet državnog vrha groblju i suhoparne izjave za medije.

Autor: Dražen Krajcar/dnevno.hr

U utorak, 25, svibnja, Lijepa naša proslavit će po 'zadnji' puta Dan državnosti jer samo nekoliko dana kasnije Hrvatska će i službeno postati jedna od članica 'umiruće' Europske unije.

Ne mislimo pritom da se Dan državnosti ubuduće neće obilježavati, ipak EU svojim članicama ostavlja prostora za kakav-takav osjećaj da su u nekim stvarima neovisni. Ne, problem je u nama i našem podložničkom mentalitetu o kojem bi mogli napisati traktate.

Dan državnosti svugdje u svijetu je najveći nacionalni praznik. Amerikanci, Francuzi, Nijemci... Svi imaju jedan dan kojega s ponosom obilježavaju.

Kakva je situacija kod nas? Mi i ne znamo što slavimo. Danas, 25. lipnja, je službeni praznik koji bi trebao obilježiti hrvatsku samostalnost, a kada pitate obične ljude svi će vam redom reći da nemaju pojma što se taj dan obilježava. Po nekim nedavno objavljenim anketama trećina građana nema pojma što se slavi taj dan. Tipična smo zemlja kaotičnih vrijednosti.

- Koji je praznik, nemam blage veze. Znam da ću si ga spojiti s vikendom i to je to - tipični je odgovor hrvatskog građana.

Kako smo došli do toga da se praznik, koji bi trebao biti najveći, u rangu s Božićem i Uskrsom, tako minorizira? Zar se doista sramimo svoje države? Nama se najveći državni praznik, koji se svugdje u svijetu slavi uz vatromet i parade, svodi na posjet državnog vrha groblju i suhoparne izjave za medije kojih se ne bi sramili niti spin majstori iz vremena komunizma.

Jednostavan odgovor je da se datum obilježavanja Dana državnosti prečesto mijenjao pa su ljudi jednostavno zaboravili kada se i što obilježava. Podsjećamo, uklanjanje praznika je počelo još 2000. godine tzv. Škrabalovim zakonom. Tada je Dan državnosti preko noći premješten sa 30. svibnja. Do tada se Dan državnosti ipak slavio, a nacija se prisjećala 30. svibnja 1990. godine kada su se prvi puta nakon dugo godina ispred Hrvatskoga državnoga Sabora zavijorile hrvatske zastave sa šahovnicom. Istovremeno su zgrade i trgovi bili okićeni hrvatskim zastavama i obilježjima.

Teži odgovor je da nama Hrvatima praznici služe da ih se 'spoji' s vikendom, a što se slavi - koga briga. Tu već ulazimo u o onu općeprihvaćenu činjenicu da su Hrvati neradnici i da samo čekaju priliku da ništa ne rade, što baš i ne stoji. Pa pogledajte samo zemlje EU i recite da li bi kod njih ljudi radili da nisu plaćeni mjesecima.

Treći i najteži odgovor bila bi, pak, konstatacija da jednostavno ne marimo za vlastite vrijednosti, rađe ćemo pljuvati po svemu domaćem i pozivati se na neke tzv. europske vrijednosti koje će nam 'prosvijetliti pamet'.

U isto vrijeme zaboravljamo da ti Europljani na koje se pozivamo itekako poštuju svoje nacionalne praznike i ne daju da se diraju, bili u EU ili ne.

Ponavljamo, u utorak je Dan državnosti. Zagreb je prazan. OK, ljudi su spojili praznike te otišli na more. Ali oni koji su ostali trebali bi izvjesiti državne zastave ako ništa drugo u sjećanje svih onih koji su prolili svoju krv da bi mi danas živjeli u slobodnoj i demokratskoj državi. Isto tako bilo bi lijepo da se političari svih orijentacija bar za taj jedan dan ujedine u svetkovanju tog dana - Dana državnosti.

Uostalom, ima nas dovoljno starih da se sjećamo vremena bivše Jugoslavije. Pa svaki državni praznik slavio se nadugačko i široko, posvuda su se vijorile državne zastave, nosila se štafeta, pioniri su skakutali po trgovima a 'zaslužni' su držali govore i dijelili nagrade i priznanja. Dobro, ne treba nam pretjerivanja tipa Slet, štafeta, radne akcije i slično, ali malo dostojanstva ne bi škodilo.

Kako je rekao jedan pjesnik: 'Jebeš narod koji ne drži do sebe i do svojih vrijednosti'.

Da ne završimo u turobnom tonu prisjetiti ćemo se svega onoga značajnog što se dogodilo u 22 godine hrvatske samostalnosti:

- izborili smo samostalnu i neovisnu državu,
- pobijedili smo u ratu iako nam nitko nije davao šanse,
- primljeni smo u UN,
- kako-tako smo izgradili zemlju nakon ratnih razaranja,
- ušli smo u NATO,
- primljeni smo u EU.

One loše stvari nisu za slavljeničku atmosferu. Ipak je praznik.