SKUPOĆA NA JADRANSKOJ OBALI "Što je prije bilo 50 kuna sada je 50 eura"

Redakcija Slobodne Dalmacije je gotovo svakodnevno zatrpana porukama domaćih ljudi, najčešće potkrijepljenima fotografijama, kako su cijene hrane i pića na obali i otocima odletjele u nebo, posebice u ugostiteljskim objektima.

Koleg(ic)e su provjeravale može li se u Dubrovniku preživjeti dan sa 100 eura i utvrdile su da se ne može, a turisti su komentirali da je pod Srđem još i dobro, jer je Hvar, kako su ustvrdili, vjerojatno najskuplji na svijetu. Da je tako, baš i nije, ali kada znamo da se za kilogram trešanja početkom sezone na škoju izdvajalo gotovo 10 eura, a za ležaljku 40 eura, onda stvari postaju puno jasnije.

Elitna promocija, bez cijena

Na internetskim stranicama može se vidjeti puno toga o ponudi pojedinih restorana na Hvaru, naravno bez cijena, pa bi se o korektnosti takve "prezentacije" moglo itekako razgovarati. Provjerili su stanje na terenu i doznali da se porcija pečenih lignji nudi po cijeni od 32 do 35 eura, pečena janjetina od 26 do 35 eura, a miješana pizza između 13 i 14 eura. Pola litre piva prodaje se za iznos od sedam do osam eura, (ne)gazirani sokovi od četiri do pet eura, a dva decilitra vina od sedam do 10, pa čak i 14 eura, ovisno o kojem se vinu i sorti radi. Dakle, cijene su zaista otišle u nebo.

Pogled na dio ponude iz 2021. godine govori da su se lignje na žaru nudile za samo od 75 do 85 kuna, dakle od 10 do nešto više od 11 eura, a sada 200 posto više... A kada promatramo cijene vina, zanimljivo je da su iz jedne vinske kuće prije nekoliko dana najavili da će za lanjsku berbu plavca maloga sa središnjeg dijela škoja težacima isplatiti tek pet kuna po kilogramu grožđa.

Kugla sladoleda u Hvaru trenutno košta od dva do tri i pol eura. Ako poželite komad pizze, onako "nabrzaka", platit ćete to i do osam eura, a otokom kruži priča da je neki dan u gradu mladić došao po jumbo pizzu u jednu od tamošnjih pekarnica.

Radnicama je to bilo pomalo čudno pa su ga dva-tri puta pitale je li zaista želi tu pizzu, što je on uporno potvrđivao, međutim, kada mu je ispostavljen račun na 80 eura, gotovo je pao u nesvijest i želio odustati, ali stvar je već bila gotova – morao se s tim pomiriti.

Ležaljke od "samo" 20 eura

Na Paklenim otocima pronašli su restorane koji imaju donju granicu "gradskih" cijena, premda ni to nije pravilo. S druge strane, u uvali nadomak Hvara postoji kvalitetan restoran koji nema pečene lignje, ni janjetinu, ali se kod njih može pojesti odlična pašta sa škampima za 16 eura, hamburger za 14 eura... A u gradu se isto jelo, kako doznajemo, prodaje po 19 eura.

Što se pića tiče, kokteli su u toj uvali po 11 eura, a u gradu od 13 do 24 eura, pola litre piva je pet eura, sokovi idu po četiri eura, a dva "deci" vina za tri i pol eura. Za hvarske prilike to je prava mizerija, a što tek reći za drvene ležaljke, koje se na plaži nude za "samo" 20 eura? Mnogi se pitaju jesmo li zaista dostigli grčki Mykonos i zašto su te cijene postale jednostavno nepodnošljive čak i za strance, a kamoli za domaće ljude i goste. Vlasnici restorana se žale da im je Županija splitsko-dalmatinska enormno povećala koncesijske naknade, uzimaju im još sedam posto, a Grad Hvar tri posto od (prijavljenog) prometa.

Tu su još i PDV te druga davanja državi i lokalnoj vlasti, konobara je teško naći ispod 1500 eura mjesečne plaće, a kuhari traže 3000 eura, ponegdje i više. Skočile su i cijene mnogih namirnica, navodno je i riba (pre)skupa već u nabavi, pa su kod profesionalnog ribara provjerili što se i za koliko na Hvaru prodaje.

Oborita riba zapada oko 34 eura, hobotnica i sipe 16 eura, lignje od 20 do 25 eura, a škampi se prodaju po 35 do 40 eura. Međutim, kada promatramo jesu li cijene u restoranima objektivne, svakako treba uzeti u obzir i spomenute troškove koji nastaju u procesu rada. Navest ćemo i cijenu prvih trešanja na Hvaru koje su se prodavale po gotovo 10 eura za kilogram, a cijena istog voća uz Jadransku magistralu kod Opuzena bbila je - pet eura. A i trgovine čovjek teško može razumjeti, prije nekoliko dana su provjerili cijene instant cappuccina na tri različita prodajna mjesta – u jednoj trgovini se prodavao po 29 kuna, u drugoj po 26 kuna, a u trećoj po 19 kuna.

To se, doduše, odnosi na središnji dio otoka, gdje su i restoranske usluge poprilično jeftinije, jer se grad Hvar očito smatra turističkom metropolom koja drži do sebe. Zavirili su u lokal u Jelsi, u njemu se lignje na žaru prodaju po 21 euro, a janjetina sa žara po 23 eura. Ako poželite pola litre piva, to će vas koštati 4,30 eura, sokove ćete platiti po 3,60 eura, dok se dva decilitra vina mogu popiti za četiri do četiri i pol eura.

Prema tome, onome kome je stalo, može proći donekle jeftinije ako se potrudi. Primjerice, drugi jelšanski restoran nudi isto jelo po 10 eura, pola litre piva je tri eura, a dva "deci" vina bi bila tri eura. Dobro su i prošli, jer bi ih to u Hvaru koštalo gotovo 12 eura više. Dok su novinari radili ovu priču, slučajni prolaznik, koji posljednjih godina živi i radi u Njemačkoj, kaže da su "dobro zamijenili kunu u euro". Ono što je prije koštalo 50 kuna, sada zapada i do 50 eura. Njemačka je jeftinija od Hrvatske, a veliki trgovački lanci prije sezone povećavaju cijene artikala. Nakon završetka ljeta ih vrlo teško ili nikako ne vraćaju natrag. Mnogi kažu da je to zbog troškova prijevoza, pa se pitaju zašto Vlada ne bi napokon izjednačila cijene trajektnih karata s cijenom cestarine.