Sjećanje na život i vojnu karijeru bana Jelačića

Sjećanje na život i vojnu karijeru bana Jelačića

Sastavljena od više od 300 izložaka iz Jelačićeve ostavštine, bogate zbirke koje su banovi nasljednici kao cjelinu ostavili Muzeju, ta izložba svjedoči ne samo o banovu životu, nego i o velikom utjecaju koji je ostavio na ovim prostorima poslije smrti. Najveći dio ostavštine potječe s njegova obiteljskog imanja u Novim dvorima, a sam ban potaknuo je stvaranje te goleme zbirke u vlastitoj oporuci gdje je zadužio nasljednike da sačuvaju njegovo ime.
Kako autorica Andreja Smetko napominje u predgovoru kataloga, predmeti iz ostavštine istodobno imaju vrijednost obiteljskih uspomena i povijesnih izvora, te ih se može gledati i kroz prizmu dokumentarizma s daškom sentimentalnosti i nostalgije. Mnogi od izložaka spojeni su u ambijentalni prikaz Jelačićeva okruženja, u kojem je radio i djelovao, te na taj način daju priliku posjetitelju ne samo da vidi, već i da osjeti duh jednog minulog vremena.
Josip Jelačić rodio se 1801. godine u Petrovaradinu, utvrđenom gradu pokraj Dunava u obitelji koja je imala dugu vojničku tradiciju - otac mu je bio fedemaršal austrijske vojske, a djed krajiški kapetan, te je i on sam od ranog djetinjstva odgajan u maniri velikih vojskovođa. Kao mladić pohađao je najelitniju bečku školu gdje se školovao zajedno sa sinovima visokih plemića i generala. Govorio je četiri jezika, bio izvanredan mačevalac, spretni jahač i mudar strateg, te je zbog svojih vrlina vrlo brzo napredovao na ljestvici tadašnje vojne hijerarhije.
Međutim njegov uspjeh ne zaustavlja se samo na nizanju činova i odlikovanja, već je predano posvećen borbi za boljitak hrvatskog naroda, očuvanja našeg jezika, kulture i tradicije pred opasnostima koje mu prijete od ugarskih plemića i s bečkog dvora.
Jelačićevu osobnost opisao je riječima njegov brigadirni general Kempen koji je za bana rekao da je »prožet sviješću o časti, spaja u sebi plemenitost srca i dobrote, njegov vatreni duh čini ga malo razdražljivim, ćudorednost mu je odlična, držanje prijazno, a u ophođenju s podređenima više je dobroćudan nego strog«.
Tek što posjetitelji krenu u obilazak izložbe u Hrvatskom povijesnom muzeju, naići će na jednu sliku čije proporcije zauzimaju pola zida, ulje na platnu koje je 1850. godine naslikao njemački slikar Franz Adam i na izuzetan način prikazao bitku kod Schwechata, jednu od najvećih Jelačićevih pobjeda kada je na ravnici ispred Beča slomljena mađarska revolucija.
Iako je riječ samo o slici, Adamovo djelo dopustit će gledatelju da se na trenutak vrati u prošlost i osjeti kako su ratovi nekad izgledali - jesensko nebo prošarano tamnim oblacima i dimom, vojničke formacije u pokretu, tisuću pušaka uperenih u neprijatelja, zveket mačeva i miris baruta, isprekidano disanje pješadije u trku i propinjanje konja u galopu, grad u plamenu i moćni topovi čija preciznost s uzvisina može odlučivati o konačnoj pobjedi ili porazu.
Upravo je 1848. godina, kada se i odigrala spomenuta bitka, najvažnija u Jelačićevu životu. Tijekom tih 12 mjeseci odigrali su se događaji koji su od njega učinili istaknutu povijesnu figuru - u travnju ukida kmetstvo, u ljeto nakratko ujedinjuje sve hrvatske zemlje pod austrijskom krunom, slama mađarsku revoluciju pred samim bečkim zidinama, kasnije te godine s vojskom ulazi u Budim i u Peštu i okončava sukobe, a za zasluge ga odlikuje sam ruski car Nikola I. ordenom Sv. Andrije.
No osim vojničke i političke karijere, svima već dobro poznate, izložba »Uspomene na jednog bana«, nudi uvid, ili barem smioni pokušaj, u to kakav je Jelačić bio obiteljski čovjek - muž, otac, sin, brat i prijatelj.
Tako se u Hrvatskom povijesnom muzeju, osim njegove vojničke opreme i odlikovanja te prikaza velikih bitaka, može vidjeti i pregršt osobnih predmeta i portreta njega i obitelji. Od kolekcije banovih lula, novčanika, zbirka pjesama koje je pisao i pisaćeg stola na kojem su nastajale, raznih odjevnih predmeta, prstena s obiteljskim grbom, pa sve do namještaja iz Novih dvora gdje je živio i uvojka kose njegove majke.
Posebni dio izložbe posvećen je i njegovoj supruzi Sofiji Jelačić koju je oženio 1850. godine, te banovu pogrebu i utjecaju koji je ostavio za sobom u obliku plaketa, medalja, spomen-ploča i ostalih posveta koje su mu ukazane nakon smrti.
»Moje ime pripada povijesti, ona će pisati o meni, ali o onome što se krilo u mom srcu nikad neće kazati«, riječi su bana Jelačića koje je izrekao pred sam kraj svoga života i čija zagonetnost može biti najveći izazov i poticaj da se posjeti Hrvatski povijesni muzej i krene na putovanje kroz vrijeme, stazom na kojoj se stvarala povijest naše domovine.
Pismo Bana Jelačića

Spomenik banu
Spomenik banu Josipu Jelačići podiže se i otkriva 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu. Ostaje tamo osamdeset godina sve do 25. srpnja 1947. godine, zatim se 43 godine čuva u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovo vraća 16. listopada 1991. na njegov rođendan. Osim spomenika u čast Jelačiću i novčanica od 20 kuna nosi njegov portret, a na 200. obljetnicu rođenja bana Josipa Jelačića 16. listopada 2001. godine, Hrvatska pošta izdaje set poštanskih maraka i dopisnicu sa spomenikom bana Jelačića.

 

vjesnik.hr